Zapitkivalo
18.10.2008., subota
CIJENA RADNIKA - 6. dio od 6
- Onda, jesi li skoro gotov sa svojim obračunom cijene stvaranja radnika? – zanima prijatelja Dragu. - U posljednje vrijeme nisam ti htio smetati...
- Uglavnom sam gotov – kažem ja – trebam sve to još pregledati i srediti, pa objaviti. - Kad sam pitao za tebe, Ivica mi je pokazao tu tvoju hrpu računa.... Malo sam gledao – nemoj se ljutiti – zanimalo me... No, mislim, da još nisi uračunao u troškove neke važne elemente. Na primjer - izgradnju vrtića, škola, fakulteta, njihovih namještaja, učila, plaće njihovom osoblju, itd... - Imaš pravo, no htio sam posao privesti kraju. A ovo bi mogli čitatelji dopunjavati u svojim komentarima... - Znači, pri kraju si.... - Jesam. Još samo – da radnu snagu zaposlim! Zapošljavanje Poslodavci žele imati uvijek na raspolaganju odgovarajuću radnu snagu. Njih ne zanima, koliko košta ta radna snaga. Dio troška snosi društvena zajednica ( neke školarine, zdravstvena zaštita, jedan dio udžbenika, popustima dio troškova prijevoza, nešto u specijaliziranim domovima i menzama,...) a sve ostalo podmiruju roditelji i obitelj.... No, mora se priznati – ima veliki broj poslodavaca, koji gledaju na radnike, kao na ljude, kao na dio naroda, kojemu i sami pripadaju, koji brinu o redovitoj i urednoj isplati plaća, koji brinu o njima i kad su u problemima, koji misle i o radnicima u budućnosti,..... Neki, pak, poslodavci (poduzetnici) samo žele takovu zakonsku regulativu, koja će im omogućiti jednostavno zapošljavanje i otpuštanje radnika. Oni se „ne opterećuju“ činjenicom, da dio troška za „stvaranje radnika“, koji snosi društvena zajednica (dakle porezni obveznici), jesu neka vrsta „poticaja“ poduzetnicima, da lakše posluju i s većom dobiti i s većom konkurentnošću....Ne misle, kako će i nezaposleni morati od nečega živjeti... Takovi od budućih radnica čak traže da potpišu ugovor i s izjavom, da nisu trudne, ili da ne će rađati dok rade za njih.... To je i diskriminacija zaposlenika prema spolu – što je suprotno ustavnoj odredbi – i direktno usmjereno na smanjivanje nataliteta. To će se nepovoljno odraziti i na brojnost i izbor radništva u budućnosti... Radna snaga se razlikuje od proizvodnih sredstava (strojeva) po tom – što se trenutačno neupotrebljavani stroj može mastima i uljima konzervirati, pa s njime nema troška u mirovanju. S ljudskom radnom snagom je nešto drugačije: „neupotrebljavani radnik“ (nezaposleni) – i dalje mora jesti... , mora se oblačiti, grijati, održavati higijenu, negdje stanovati, kretati se i održavati kondiciju i zdravlje,... jednom riječju – kad ga neki poslodavac zatreba, on/ona mora biti spreman/a, kako gospodin ne bi bio na gubitku... . Kad ga poslodavac više iz nekih razloga ne bude trebao – otpustit će ga! Ne će brinuti o njegovim troškovima „praznog hoda“. .. To će činiti radnička obitelj i država oblicima socijalnih davanja do iznosa, kakovi su trebali i pred kraj školovanja.Jedan dio bezdušnih poslodavaca ne će brinuti to, što će se radnici/e u takovoj situaciji teško odlučivati na djecu i roditeljstvo i što će u ne dalekoj budućnosti – zbog smanjenja nataliteta – smanjivati se broj „raspoloživih“ radnika njima i njihovim potomcima. Ovakovi poslodavci brinu samo o svom trenutačnom profitu! O budućnosti države, naroda – pa i svojih potomaka – oni ne brinu. Za njih vrijedi deviza „Kapital je apolitičan, anacionalan,... on ne poštuje granice....“ Briga njih – što to nije istina! Jer, i takovo razmišljanje je – politika! Kapital i politika čvrsto su povezani...Spomenuti tip poslodavaca misli, kako će potrebne radnike dobiti „uvozom radne snage“ iz zemalja s visokim natalitetom... Ne razmišlja o posljedicama toga „uvoza“... Da će ti „gostujući“ radnici nastojati sa sobom dopremiti i svoje obitelji ili zasnovati nove obitelji kod nas... Njihova djeca će danas – sutra zauzimati sve veći postotak nehrvatskog stanovništva (Čiji će se broj postepeno smanjivati, ako u našoj državi ostane i dalje ovakovo socijalno i radno zakonodavstvo, ovakova „filozofija“, da je u društvu nepoželjno razvijanje nacionalne svijesti i rada...) i stvarati „nacionalne nestabilnosti“.. u kojima će loše proći naš narod.... Kao primjer može poslužiti Velika Britanija, Francuska, koje danas imaju probleme s djecom nekad „uvezene radne snage“, pa sadašnji problem Gruzije s „tihom agresijom“ ( bome sada i ratnom agresijom!), itd....Zbog toga bi trebalo što prije posvetiti se odgajanju nacionalne svijesti (Jedino, ako ćemo „brisanjem nacionalne svijesti“ podupirati i ubrzavati stapanje svih nacija na planeti Zemlji u jednu naciju, napr. u Terane , a to bi - prema današnjoj jezičnoj ekspanziji - trebali biti Englezi ili Amerikanci, ili možda Kinezi - obzirom na njihovu brojnost......), suzdržavati se od olakog „uvoza“, a razvijati radne navike naših mladih... I razvijati brigu i poslodavaca o budućnosti svoga naroda... Trebat će prilagođavati i radno i socijalno zakonodavstvo u tom smislu... Da potiče i konkurentnost i sigurnost zaposlenja.. Samozapošljavanje Kada se danas govori o zapošljavanju, uglavnom se misli o zapošljavanju u gradu u nekom trgovačkom ili industrijskom poduzeću. Dakle zapošljavanje „proletera“. Svi ti ljudi u gradu i u selu, koji traže posao smatraju se proleterima. Kod toga ustavnu odredbu o pravu na rad svih građana tumače si, da je država dužna svakome osigurati radno mjesto.... Tome doprinose i neke izjave političara, kako „samo treba u državu doći strani kapital, pa će nastati blagostanje“... Prešućuju, da to znači „zasukati rukave“ za vlasnike toga stranog kapitala, od čega će naše društvo imati malo koristi... Uglavnom se zatvaraju oči pred velikim površinama naše neobrađene zemlje... , koja bi nam svima mogla osigurati život. Samo je treba obrađivati! (Jednostavnije je hranu kupiti i uvesti!). No, ta polja su često dosta daleko od gradova, od raznih oblika zabave i lagodnoga života. Rad na zemlji i sa zemljom često je prašnjav i blatnjav i težak, s neizvjesnim rezultatima, koji su izloženi raznim nepogodama, suši, poplavi, tuči, raznim bolestima, štetočinjama,....neizvjesnostima tržišta,.. Zbog toga se mladi ljudi ne „otimaju“ za poljoprivredom i stočarstvom... Da bi mladi ljudi kretali u zemljoradnju, trebalo bi mijenjati i zakonodavstvo i odgoj...Mladi ljudi bi se trebali od djetinjstva navikavati na život i na rad na zemlji... Danas skrbnici djece ne dozvoljavaju, da roditelji na selu zapošljavaju svoju djecu – prema njihovim mogućnostima - na svome gospodarstvu, jer je to „kršenje njihovih prava“. Njih ne zabrinjava izostanak radnog odgoja kao važne komponente općeg odgoja - niti kršenje njihovih radničkih prava od strane poslodavaca, kada se zaposle (rastezljivo radno vrijeme, neisplaćivanje zarađenoga, itd). Neradnom odgoju pridonose i opći uvjeti u društvu: većina sadržaja medija propagira samo zabavu i uživanje.... Prava je rijetkost na TV vidjeti i takovu emisiju kao što je „FARMA“ – gdje se mladi ljudi privikavaju živjeti od svoga rada.... Dakle, trebat će mnogo truda i vremena, da odgovorni u društvu shvate, što nam je činiti.... |
