Zapitkivalo
26.09.2008., petak
CIJENA RADNIKA - 3. dio od 6
- Dokle si, djede, stigao sa našim radnikom ili radnicom? – sada s interesom pita Ivica.
- Upravo sam ga pripremio za vrtić! – kažem ja s olakšanjem, što sam zaključio račun do toga razdoblja – sad će on ili ona ići u vrtić s tvojom sestricom i bracom, samo moram toga budućeg radnika opremiti sa svim potrepštinama. Sve mislim, da bi mi ti u tome mogao pomoći, ako imaš vremena i volje za to. Evo tu imam hrpu raznih reklamnih listova i letaka – kako ja kažem „kupite kod nas!“. Na ovom papiru popisao sam sve, što bi trebalo nabaviti za to dijete. Tebe molim, da iz tih ponuda izvadiš cijene i napišeš na taj papir.. - Rado ću ti pomoći, jer sutra je ionako subota....! – Ivica se odmah prihvaća posla... - a ja ću sređivati ono što već imam. Prije škole U vremenu od 2 god do navršenih 5 godina masa djeteta poraste za oko 6,5 kg. Za taj prirast i za „održavanje“ već ranije postignute mase tijela potrebno je – po mome računu, a prema tablicama u Draginim priručnicima – utrošiti u hrani 34,32 kg sirovoga mesa i zamjena mesu, te oko 10,96 kg drugih sastojaka za hranu, te toplinske energije i rada na pripremanju hrane (onih 10%) svega oko 3 476 Kn za hranu. Kako se u tom razdoblju djetetu povećava masa, povećavaju se i drge mjere, i druge potrebe. Zato će opet trebati „ulagati“: preraštenu ili istrošenu obuću i odjeću zamijeniti ili dopuniti – cipelice 2 para 140 Kn, čarapice 6 pari 30 Kn, „japanke“ 2 para 60 Kn, pelene „za svaki slučaj“paket 89 Kn, donje rublje 3 kompleta 150 Kn, dječja kolica 1 700 Kn, dječje majice 5 kom 125 Kn, jakna 55 Kn, zaštita za kišu 100 Kn, posteljina 70 Kn Svega za dopunu odjeće i obuće 2 519 Kn. Druge potrebe: rolice (za održavanje ravnoteže i razvijanje spretnosti) 200 Kn, romobil 80 Kn, dječji bicikl 350 Kn, lopta 20 Kn, kolut ili „narukvice“ za kupanje, tenisice 90 Kn, auto-sjedalica 250 Kn, trenirka 100 Kn, čizmice 100 Kn, štitnici za bicikliste 40 Kn, 2 slikovnice 35 Kn, bilježnica A4 10 Kn, bojice 10 Kn, pernica 30 Kn, blok za crtanje 10 Kn. Sada bi već bilo najbolje – ako je to moguće – da dijete dobije svoje mjesto u dječjoj sobi sa svojim krevetom 1 600 Kn, s posteljinom 200 Kn i sa svojim malim regalom 150 Kn. To bi „za druge potrebe“ bilo svega 3 275 Kn. Higijena i zdravstvena zaštita: - redovno dodatno cijepljenje (?) Kn, 2 liječnička pedijatrijska pregleda 80 Kn, topla voda za kupanje 70 Kn, sapuni i šamponi 200 Kn, kreme 100 Kn. Dakle, za zdravstvo svega 450 Kn.Ukupno „ulaganje“ do pohađanja vrtića iznosilo bi 110 464 Kn. Pohađanje vrtića Ako je to razdoblje od dvije godine neposredno pred početak školovanja, to je navikavanje na druženje većeg broja djece i privikavanje na određeni ritam u „ispunjavanju“ vremena određenim sadržajima, privikavanje na jedan oblik discipline, popunjavanje „neravnina“ u znanjima i navikama generacije, kako bi u prvom razredu osnovne škole djeca imala zajednički temelj za početak sustavnog odgoja i obrazovanja... Posjetio sam ured uprave jednog gradskog dječjeg vrtića i saznao neke pojedinosti, za koje smatram, da su slične u svim našim vrtićima.Puna cijena plaćanja za djecu najimućnijih roditelja iznosi (mjesec kolovoz 2008. god!) – 600 Kn. Roditelji skromnijih mogućnosti plaćaju manje iznose prema određenoj tablici... U vrtiću djecu će čuvati „tete“ (odgojiteljice), s njima se igrati i kroz igru podučavati...... Svega 14 400 Kn. Jdan dio hrane djeca će jesti u vrtiću – i to je plaćeno onom „cijenom“. Ostatak potrebne hrane jesti će u svojoj obitelji, tako da energijska vrijednost dnevno iznosi oko 1 300 kcal. (Poslije 2. ili 3. god života prirast tjelesne mase nešto usporava, jer se više pojedene hrane troši kao „energija praznog hoda“, pa se može jednostavnije izražavati jedinicama za energiju...). U odnosu na prethodno životno razdoblje to je povećanje za oko 25%, pa je za toliko i veći trošak za hranu i sada on iznosi oko 2 897 Kn. Što je potrebno za vrtić? - Treba odjeća i obuća prema vremenskim uvjetima, ako toga dijete nema, ili je već preraslo: cipelice ili tenisice 2 para 140 Kn, čizmice 100 Kn, jakna 60 Kn, papuče za vrtić 60 Kn, zimska jakna 200 Kn, zimska kapa 40 Kn, 2 rukavice 60 Kn, traperice 60 Kn, donje rublje 400 Kn, 10 majica 300 Kn, 12 pari čarapica 60 Kn, pribor za kišu 100 Kn, ruksak za vrtić 30 Kn. Svega 1 610 Kn, 2 bloka za crtanje A3 20 Kn, dvoje bojice 40 Kn, pernica 30 Kn. Svega 1 800 Kn.Dijete treba voditi ili voziti u vrtić i natrag 10 530 Kn.Zdravstvena zaštita: obavezno cijepljenje (?) Kn, 2 redovna godišnja liječnička pregleda 90 Kn Ukupni trošak za dvije godine pohađanja dječjeg vrtića stoji 29 717 Kn. Moglo bi se konačno reći, da u prvih sedam godina predškolskoga života djeteta – to stoji 140 181 Kn ukupno, odnosno 1 669 Kn mjesečno.Najveća uložena vrtjednost ničim se ne može „izmjeriti“ – to je roditeljska ljubav... Neki roditelji smatraju, da je to ono o čemu se „ne govori“... |
18.09.2008., četvrtak
CIJENA RADNIKA - 2. dio od 6
- Djede, još se baviš zadaćom, koju si sam sebi zadao?! – kaže moj unuk Ivica, kad je vidio na stolu hrpu papira. Jesi li što uspio napraviti?
- Joj, Ivice, jednostavno sam se „zakopao“... - A, ja sam mislio, kako će moj „djed Sizif“ uspjeti svoj „kamen“ zadržati na vrhu stožastoga brijega... - Ma, jedva sam krenuo, daleko je još do vrha!.... Ručak ti je u pećnici, pa se posluži!... Da ja sad ne prekidam tijek svojih misli....! Od začeća do rođenja Prehrana: U majčinom tijelu u toku trudnoće bjelančevine se koriste za povećanje i osposobljavanje maternice za trudnoću, te stvaranje i rast posteljice, oko 1 000 grama. Za to je potrebno u majčinoj hrani oko 1 300 grama „sirovog mesa“ i zamjena za meso.... Djetešce će rasti i razvijati se do rođenja do mase oko 3 200 g ( oko 4 160 g „sirovog mesa“ i zamjena). Dakle, trudnica treba u hrani dobiti oko 5 460 g „sirovog“ mesa i zamjena samo za rast i razvoj čeda...Prema današnjim cijenama ( mjesec kolovoz 2008 god) sirovo meso bez kosti je u veletrgovinama oko 46 Kn/kg, pa je vrijednost naprijed spomenutog mesa oko 251 Kn Kako bjelančevine energetski „zauzimaju“ oko 26 % ukupne hrane, to znači, da tome treba još dodati 74 % ostalih sastojaka – ugljikohidrata, masti.. itd u iznosu od oko 16 000 g.Uzmemo li – zbog jednostavnosti - da je cijena svih drugih sastojaka zajedno jednaka cijeni mesa, dakle također 251 Kn, odnosno svi sastojci stoje 502 Kn. Za pripremu namirnica u hranu treba utrošiti oko 10% energije (topline) i rada. Konačno bi ukupna novčana vrijednost hrane namijenjene razvoju ploda bila 553 Kn Tako bi ukupni isnos hrane namijenjen novorođenčetu bio oko 21 460 g. kroz razdoblje oko 270 dana, ili prosječno dnevno oko 80 g. No, to se odvija neravnomjerno: u početku nekih 30-ak dana gotovo zanemarivo, a onda raste geometrijskom progresijom (Svaki dan dvostruko u odnosu na prethodni dan). Troškovi stručnog medicinskog praćenja trudnoće i porođaj: Ako je sve u redu: 8 redovnih ginekoloških pregleda 404 Kn., 4 ultrazvučna pregleda 144 Kn, eventualni lijekovi za „korekcije“ razvoja trudnoće 200 Kn, 3 dana u bolnici 1 560 Kn i porođaj 2 790 Kn. Ako se jave neke teškoće: potrebni su i dodatni pregledi (?) Kn, ako treba i čuvanje trudnoće kod kuće (?) Kn, čuvanje trudnoće – „uhodavanje“ u bolnici jedan dan 520 Kn, eventualne kirurške intervencije pri porođaju (eventualno „carski rez“ 6 909 Kn) (?) Kn....Svega 5 618 Kn, ili čak 12 527 Kn. Psihološko i organsko „opiranje“ trudnoći: razne mučnine, povraćanja, nesanice, nemirni snovi, nemogućnost spavanja potrbuške, „hoće li dijete biti normalno“, kakav će biti porođaj..., i druge bojazni.... To se ne može ničim platiti – to trudnica proživi u majčinskoj ljubavi, a „plaća se „ ljubavlju djeteta prema majci.... Tako bi do ove faze stvaranja budućeg radnika (ili radnice) potrebno „uložiti“5 618 Kn, ili čak, 12 527 Kn (ako bi trebao „carski rez“). Pripremanje za porođaj Nabavke za dijete: krevetić 1 000 Kn, posteljina za krevetić (plahtice, dekice,...) 200 Kn, kolica 1 200 Kn, jastuk i dekice 300 Kn, pelene 18 Kn/ dan,za prvi mjesec 540 Kn, odjeća svakodnevna (kompletić) 220 Kn, odjeća za izlaske 250 Kn, bočice i dudice 63 Kn, prve igračke 35 Kn... Kada se svi nabrojeni troškovi zbroje, to iznosi 3808 Kn, ili ako se rasporede kroz cijelo vrijeme trudnoće, onda to mjesečno izlazi 423 Kn.Tako ukupni troškovi do rođenja djeteta iznose 9 426 Kn. Hrana i odrastanje dojenčeta Novorođenčetu je u početku najbolja hrana majčino mlijeko. Ono ima sve hranjive i zaštitne sastojke potrebne dječjem organizmu toga uzrasta Ako se majka odlučila na to, onda ona može u prosjeku „proizvoditi“ oko 1 000 do 1 200 grama mlijeka dnevno, ili oko 36 litara u prvom mjesecu. Novčana vrijednost za to potrebne hrane dojilji bila bi oko 1987 Kn.... To je djetetu dovoljno kroz mjesec dana ili i malo više. Poslije se počinje i dodatno hraniti raznim kašicama, koje treba pripremati... ,ili kupiti gotove, što baš nije jeftino. Broj dojenja dnevno bi se smanjivao i na kraju godine bi dojenje prestalo. Jasno, za ova dojenja majka mora nadoknađivati odgovarajućim količinama bjelančevina i drugog – hranom... Zbog jednostavnosti uzmimo, da će novčani izdaci za hranu biti kroz cijelu prvu godinu jednaki. Krajem godine „nakupit će se“ 23 846 Kn,ili 26 232 Kn.U trošak podizanja djece dalje je čuvanje djeteta i „bavljenje“ s njim...I to se na neki način plaća – ili porodiljskim dopustom jednog od roditelja (u početku je bolje za dijete, da to bude majka), ili plaćanjem dadilje . Ako je prosječna plaća u Hrvatskoj 2500 Kn mjesečno (netto), dnevno je to 83 Kn (netto). To bi godišnje bilo 30 000 Kn. Ne smijemo zaboraviti ni zdravstvenu zaštitu djeteta u to vrijeme: redovna cijepljenja (?) Kn, i deset redovitih pedijatrijskih liječničkih pregleda 450 Kn...Ako iz nekih razloga majka ne može dojiti dijete, koristi se prilagođeno kravlje mlijeko, pa kupovna dječja hrana..za koju mislim, da bi bila za oko 10% skuplja – dakle 2 186 Kn (ili čak i više). Zatim povećana potrošnja tople vode u obitelji za kupanje djeteta, oko 15 litara dnevno, ili 5 475 litara godišnje – oko 110 Kn, pa pojačano grijanje u hladnom razdoblju 200 Kn, pa dječji sapuni, šamponi, razne kreme...oko 300 Kn.Svega oko 31 060 Kn. Tako ukupna „ulaganja“ u odrastanja budućeg radnika –cu u prvoj godini života iznose 66 751 Kn. Od rođenja djeteta njegova masa raste najbržim tempom u odnosu sa „starenjem“ do otprilike kraja druge godine života. Tada nastavlja zbog trošenja sve više hrane za promjene u tjelesnim tkivima – sa smanjivanjem brzine porasta. U tijeku druge godine života masa djeteta poraste i do 12-ak kilograma, a tih osam i nešto kilograma prirasta „platit će se „ pojačanom ishranom“ ili kupnjom dopunske hrane za dijete u iznosu oko 20 000 Kn. Zbog toga djetetu treba promijeniti opremu: odjeću 60 Kn, obuću 88 Kn, ležaj 1 600 Kn, posteljinu 500 Kn, kolica 390 Kn.., aktivnosti kretanja, učenja, čuvanja. To iznosi 2 638 Kn (zavisno i o godišnjem dobu). Sve to opet treba kupiti...Dijete treba čuvati, što stoji oko 2 500 Kn mjesečno, što će za 320 radnih dana biti 29 198 Kn. Roditelji moraju svoje vrijeme prilagođavati tome. Učenje djeteta : hodati, govoriti, i druge oblike komunikacije (tko je tko, što je što,...) spada u odgoj „uz put“... Ne treba zaboraviti ni druge troškove oko djeteta: 4 200 Kn za potrošnju vode za održavanje higijene, 200 Kn za higijenska sredstva (sapuni, deterdženti, kreme, 438 Kn za povećanu potrošnju el. energije, 500 Kn za grijanje... što ukupno iznosi 5 338 Kn, ili 445 Kn mjesečno..Tako „ulaganje“ kapitala u drugoj godini života djeteta iznosi 54 536 Kn, odnosno do sada svega 121 287 Kn. |
12.09.2008., petak
CIJENA RADNIKA - 1. dio od 6
Što je, Ivice, zašto si danas nekako tužan? – pitam Ivicu.
-Ma, neobično se osjećam otkad sam slučajno čuo „tajni razgovor „ mame i tate... Osjećam se nekako suvišnim, na smetnji, kao teret... -Kako to misliš? – zabrinuo sam se.... -Slučajno sam čuo tatu, kako objašnjava mami: „Da ne moramo Ivici kupiti računalo, mogli bismo konačno kupiti namještaj za dnevnu sobu...Ovako moramo najprije njemu kupiti novu odjeću, obuću i računalo....“ Znači, da sam im teret..., da im je žao što sam živ.... -Kakove su to crne misli!? – moram ga nekako utješiti.. – Ti i ne znaš, koliko te oni vole, koliko se ponose tobom - posebno, kada se vraćaju iz škole s roditeljskog sastanka.... Oni bi samo htjeli, da mi svi imamo sve što nam treba... Evo, uzmi samo kompjutor (računalo)! Imaju li ga svi tvoji kolege i kolegice u razredu?...Nemaju!.... A tvoji roditelji žele, da ga ti imaš!.... Za sve, što bi htjeli ili trebali, nemamo odmah dosta novaca... Plaće mame i tate nisu baš naročite..., a ponekad i kasne..., ponekad pomislimo, da bi netko od njih mogao i ostati bez posla..., i bez te skromne plaće... -Znači, da smo mi djeca skupi našim roditeljima! – snuždio se opet Ivica. -Ma, skupi!?... Ali ste nam zato neopisiva radost..., posebno, kad ste dobri... A, to vrijedi utrošenog novca...!!-Pa, koliko mi koštamo naše roditelje?... Znaš li, djede? -Hm...! Dosta davno pokušao sam to izračunati..., ali sam morao odustati zbog važnijeg posla...Vidiš, možda bi to mogao sada...! Ali se postavlja pitanje, da li je primjereno vrijednost najvrednijega – čovječjega potomstva – izražavati novčanim iznosima...Za neke ljude sigurno nije, ali kapitalisti „poštuju“ samo novac...! Pa, onda bi zbog njih to trebalo učiniti, jer oni vjeruju samo u vrijednosti, koje se mogu izraziti novcem... Pa, da pokušam! Ovo Ivičino pitanje počelo me „kopkati“ i pitam se - otkuda mi podaci..? Najbolje bi bilo, da to učini neki nutricionist i neki drugi stručnjaci – ako postoje neki točni podaci o odnosima između količina i vrsta hrane i o porastu tjelesne težine čovjeka... I što je sve nužno za dobar razvoj i odgoj mlade generacije. Ovako, ja sam puki nestručnjak i moj proračun će biti sizifovski posao i rezultati „približno približni....“. Ali, bolje išta nego ništa... Dosjetio sam se!...Moj prijatelj Drago, profesor u mirovini, je dijabetičar. Svaki dan se pika i daje injekcije insulina. Narazgovarali smo se o tom i o prehrani, jer ... „šećerna bolest ne boli...“. Zamolio sam ga, da mi posudi neku knjigu o zdravoj prehrani. To će mi biti najveći problem... Mislio sam, da ću tu naći potrebne podatke... -Što će to tebi, nisi ti „šećeraš“ – pita Drago. -Nisam, ali sam se jučer zabrinuo, kad sam „za dlaku“ utekao, da me neki luđak nije pregazio autom... Sada stalno mislim o onom što si mi više puta govorio o dijabetesu... -„Da i najzdraviji čovjek...“ – ponavlja mi opet – „može „preko noći“ postati dijabetičar u ovom ludom prometu...“ U izračunavanju kolika je cijena stvaranja jednog radnika/radnice – kako rekoh - najveća mi je „zagonetka“ cijena ishrane.A tu bi mi mogla najviše pomoći Dragina knjiga o dijabetičkim dijetama... Uostalom, vidjet ćemo...!-„...dovoljno bi bilo...“ – nastavljam ja – da me jučer onaj luđak autom zahvatio i da mi je teško ozlijedio gušteraču (pankreas!), pa da su mi je u Traumi morali amputirati – i ja bih postao dijabetičar - ovisnik o insulinu“ – kao i moj Drago... I Drago mi je posudio dva priručnika, i ja sam se „prihvatio posla“, „sizifovskog posla!“. Dakle, želim izračunati (procijeniti) približno „trošak proizvodnje“ radnika (koliko to „košta“). Već iz ranijih razgovora s Dragom znam neke osnove: Hrana zdravog čovjeka mora sadržavati tri količinski najveće komponente: bjelančevine, ugljikohidrate i masti. Njihovi međusobni odnosi malo su različiti kod raznih autora. Ja to konačno shvaćam ovako: -Ugljikohidrata (šećeri, škrob, razni drugi polisaharidi...sve do celuloze...) treba oko 50% (zavisno o osobi, njenoj starosti, radu, kretanju, temperaturi okoline..), jer služe uglavnom kao energenti. -Bjelančevina bi trebalo biti oko 26% ( opet zavisno o stanju u organizmu...), a služe kao „građevinski materijal“ za rast, za izmjenu „dotrajalih“ stanica, za održavanje imuniteta..., i u nedostatku ugljikohidrata – kao energenti... -Masti bi trebalo nešto manje od oko 23% i služe kao energijske rezerve u nedostatku ugljikohidrata..., pa čak i za izgradnju štetnih naslaga u krvotoku... -Osim ovih u hrani treba još cijeli niz sastojaka u malim postocima, kao: minerali, vitamini, soli... Ja u ovom računu stavljam težište na bjelančevine, kao osnovni „građevinski materijal“. Nalaze se uglavnom u mesu, mesnim prerađevinama, u plodovima mora, u mlijeku i njegovim prerađevinama, sirevima, u jajima, u nekim sjemenkama (orasi, bademi...), naročito u mahunarkama (soja).... U knjigama, koje sam čitao, hranjive vrijednosti izražavaju se energetskim jedinicama – pa i bjelančevine - 1 kcal (jedna kilokalorija), koje se mogu izraziti današnjim „službenim“ SI jedinicama – 1 kJ (jedan kilodžul). Njihov je odnos: 1 kcal = 4,2 kJ, pa je njihovo pretvaranje jednostavno... Znao sam, da me čeka veliki posao, da moram sakupiti veliki broj informacija, da ću morati uzimati u obzir veliki broj „neočekivanih uvjeta“, da me čeka mnogo začuđenih pogleda, poneka „zatvorena vrata“... Svraćat ću u trgovine, škole, ambulante, bolnice, ljekarne,... Sreo sam i pitanja – koja sam i sam sebi postavljao – „Zašto to radite? Što će vam to?“... A „u pozadini „ svega jesu pitanja: Zbog čega je kod našega naroda natalitet manji od mortaliteta, što vodi izumiranju ionako malog naroda?, Zbog čega neki naši bezdušni poslodavci tako olako otpuštaju radnike? Znaju li takovi poslodavci, koliko je „netko“ novca i ljubavi „uložio“ i u njih i njihovo odrastanje?, Zbog čega imamo toliko nezaposlenih?, Kakove će posljedice za budućnost našeg naroda imati „uvoz stranih radnika“?....Razgovarao sam o tom i s jednom majkom četvero djece. Rekla mi je – da se o tome „ne razgovara“, da ona ima djecu zbog majčinske ljubavi, a ne zbog računice i da bi za njih potrošila i „posljednju lipu“, makar ona sama bila gladna...I, ne želi da oni to znaju i da se osjećaju „krivima“ za sve, što za njih čine njihovi roditelji... To me se duboko dojmilo i pokolebalo...Sjetio sam se našega Ivice – koliko je osjetljiv. Zbog takove djece trebao bih odustati od moga izračuna... Ali, kako ima mnogo djece drugačijega mišljenja – „Kad su me rodili, neka mi daju sve što želim...! Kako će oni, baš me briga!!“ Sličnog su mišljenja i neki državni dužnosnici, kad se radi o generaciji umirovljenika, dakle i njihovih roditelja. Zbog toga ću ipak pokušati ostvariti „izračun“. Da „progledaju“ oni, kojima se „moraju ispuniti sve želje...“ Onima, pak, osjetljivima želim pokazati, da su svojim roditeljima glavni smisao života i da im pomažu koliko god mogu... Kad sam počeo prve račune – i sam sam se iznenadio..... No, o tome u slijedećim nastavcima....! |
05.09.2008., petak
RADNO VRIJEME U DANAŠNJOJ TEHNOLOGIJI
-Djede, tko i kako određuje radno vrijeme zaposlenika? – iznenada zapita moj unuk Ivica prekinuvši pisanje zadaće.
-U, to je krupno pitanje! – kažem ja i bolje se namjestim na kauču- A zašto te to zanima? -Pa, zbog mame i tate – ali i zbog drugih roditelja mojih kolegica i kolega u razredu i u školi. Mislim i za moje radno vrijeme kada budem radio, kada odrastem i završim školu... -Vidiš, Ivice, taj problem je bio jedan od uzroka štrajkovima, pobunama, revolucijama, ratovima,... Jednom riječi – zbog toga je proliveno mnogo ljudske krvi – i radnika i poslodavaca-kapitalista.... -Sve je počinjalo, kad su osnivane radionice, pa tvornice, za proizvodnju raznih proizvoda. Vlasnici- poslodavci su zapošljavali kao radnike ljude bez ičega. Zovu se proleteri. Jedino od čega mogu živjeti je zarada, koju ostvare radom svojim rukama. Pohlepni poslodavci nastojali su – nastoje i danas – što manje platiti radnika, ili da uz jednaku proizvodnost rade dulje radno vrijeme, ili da u toku radnog vremena naprave što više proizvoda (robe), ili i jedno i drugo... Nekad je to poslodavcu omogućavalo veći profit, a nekad je to omogućavalo proizvodnju jeftinije robe, pa je mogao konkurirati na tržištu... I na druge načine su poslodavci-kapitalisti iskorištavali radnu snagu. Tako su umjesto muškaraca upošljavali žene. Njih su – u pravilu – plaćali jeftinije, nego muškarce – i onda, kada su mogle izraditi robe koliko i muškarci. Bitno je bilo, da su žene – odmah im je bila manja plaća! Na sličan način su zapošljavali i djecu. Njih su plaćali još manje...U nekim siromašnim zemljama događa se to još i danas...Radnicima je to bilo dozlogrdilo, pa su se dogovarali, kako bi popravili svoj status. To su bili počeci radničkih sindikata, koji su u ime svih radnika tražili od gazda veće plaće ili manje radno vrijeme ili bolje uvjete rada... Ako pregovori ne bi uspjeli, organizirali bi obustavu rada (štrajk). Nekad bi to uspjelo, vlasnik bi ispunio radničke zahtjeve – ili odmah, ili bi se nastavili pregovori, pa bi „popustili“ malo jedni, malo drugi... Nekad bi u početku vlasnik otpustio neke radnike, koji bi se najviše „bunili“ ili sindikalne vođe... Kasnije su se radnici složili i ustali u obranu svojih drugova ili drugarica.Događalo se, da u slučaju štrajka poslodavac dovede odnekuda druge radnike, pa „stari“ ostanu bez ikakovog posla. Ti dovedeni radnici se zovu štrajkolomci ili „štrajkbreheri“ ( po njemačkom jeziku). „Stari“ radnici bi - s vremenom – tome doskočili organizirajući svoje straže, kojima bi čuvali „svoju“ radionicu (tvornicu..) i ne bi štrajkolomcima dali ulazak u tvornicu i rad na njihovim radnim mjestima... Takova radnička borba prouzročila je pojavu komunizma. Poznati Karl Marx i Fridrih Engels napisali su podebele knjige, u kojima su zapisali ideje, po kojima bi se uredilo pravednije društveno uređenje, gdje bi radnici radili unaprijed određeno vrijeme, gdje bi zaposlene žene imale jednaka prava i jednake zarade kao i muškarci, gdje bi bilo zabranjeno zapošljavanje djece, gdje bi se poslodavci zadovoljavali s manjim profitima, gdje bi radnici radili u boljim radnim uvjetima, itd. Na osnovi takovih ideja počela je borba radnika za njihova prava, u nekim državama radnici su se digli na revoluciju pod parolom „Proleteri svih zemalja – ujedinite se!“ Proliveno je mnogo krvi radničke, a i kapitalističke.. Negdje su komunisti srušili dotadašnju vlast i uveli diktaturu. Osnovni ideološki slogan bio je: „Svatko mora raditi,koliko može i zna. Proizvodi pripadaju društvu i svatko od njih uzima onoliko koliko mu treba...“ No, ubrzo se pokazalo, da neki ne bi radili, a od društva bi uzimali više nego im treba. Radnici bi se osjetili, da su opet iskorištavani, pa postaju nezainteresirani za veću produktivnost i unapređenje tehnologije... Postaje sve poznatija uzrečica „Ne možeš ti meni tako malo platiti, kako ja mogu malo raditi!“ Nezainteresiranost za rad i stagnacija u razvoju tehnologije pokazuju, da takav sustav nije dobar, pa se u nekim bivšim komunističkim (socijalističkim)državama vraćaju natrag u kapitalizam...-I u našoj državi – zar ne!- javi se opet mali Ivica. -Tako je. – kažem ja.- Samo, umjesto dobrih svojstava – opet se javljaju pohlepnici, koji uzimaju loše elemente, koji su doveli do bunta radnika kao onog prije stotinjak godina... Među današnjim gazdama javljaju se bezobzirni izrabljivači. Nije im dosta, što njihovi radnici rade dulje radno vrijeme, nego njihovi djedovi, nego ih zadržavaju još dulje.. -Tako i mama mora raditi i nedjeljom i poslije radnog vremena, a za jednaku plaću.. Tata – opet- gotovo nikad ne dobije plaću na vrijeme! Da nema tvoje mirovine, mama kaže, da ne zna kako bi sastavili kraj s krajem.. -Eto, vidiš!... Oni su slabo učili povijest, ili su je zaboravili... -Naša profesorica kaže: „Tko zaboravi svoju povijest – mora ići na popravak!“-Pametna vam je profesorica! A, ja bih još dodao: „A, ovaj popravak se plaća krvlju i životima... !“ Ako su pradjedovi današnjih kapitalista, poslodavaca stradavali u „Proleterskim revolucijama“ zbog pohlepe za podcijenjenim radom sirotinje – današnji bi trebali postupati drugačije. Uostalom, danas su drugačija vremena – „glasi se brzo šire“, ni sirotinju se više ne može držati u neznanju, i ta sirotinja je drugačije obrazovana, pismena je,čita novine,“ bordiža'“ po Internetu, itd., tehnologija proizvodnje je već kompjutorizirana s većom produktivnošću, pa bi sada bilo vrijeme, da se misli na skraćivanje radnog vremena, na veću sigurnost radnoga mjesta... - Znaš, djede, već sam pomišljao na kraće radno vrijeme. Kako bi bilo lijepo, da smo subotom i nedjeljom svi kod kuće – seka, braco, ja, mama, tata i ti. Ovako mi se čini, da se ne poznajemo dobro... -Tako je, Ivica! Mogli bi se baviti nečim zanimljivim, mogli bi malo putovati. Uzmi, napr. tvoga kolegu Davora. On je jedinac, pa je osamljen. Kad bi imao barem bracu i seku, bilo bi im i lijepo, kao vama troma, kad svi dođete kući! A, njemu je tužno... -Kako to, da je on jedinac? Nema se s kim ni poigrati, ni popričati,.... čak ni posvađati... -Vidiš, njegovi roditelji rado bi imali još koje dijete, ali se ne usude. Nisu sigurni za posao, začas mogu ostati bez radnog mjesta uz ovo naše radno i socijalno zakonodavstvo. I ovako im je teško živjeti, ako nekomu „zakasni“ plaća. Moraju za njega plaćati i vrtić, da tamo boravi, dok su mu roditelji na poslu.... -A, nemaju ni djeda, kao mi, s kojim možemo biti svi troje, ako nam roditelji moraju ostati dulje na poslu i „spašavati“ gazdu. Ti si, djede, tu i ako nam uzmanjka novaca zbog nečega... Ti si nam „zlatna rezerva“. -Da se vratimo radnom vremenu! Dakle, ako danas radnik s ovim strojevima može za osam sati proizvesti umjesto stotinu proizvoda njih sto pedeset,onda bi mu radno vrijeme moglo biti – „brat-bratu“ - šest sati. Poslodavac bi za istu proizvodnju umjesto tri radnika mogao imati njih četiri, pa taj četvrti ne bi bio „na birou“. Dakle, tako bi se smanjio broj nezaposlenih! Umjesto da trojica zaposlenih odvaja od svoje zarade, da njemu „dadu“ za socijalnu pomoć, on bi to sam zaradio.... A, i njemu bi poraslo samopouzdanje, da on sam sebe uzdržava. Mogao bi se odlučiti u obitelji, da imaju djecu. Ovako nezaposlen – kako imati djecu, hraniti ih, oblačiti, školovati... A tako bi on i njegova supruga htjeli imati djecu i tako ne dopustiti izumiranje naroda. Kapitalisti bi i na ovaj način trebali misliti kod zapošljavanja i kod plaćanja radne snage. O tom bi trebali misliti naročito obnašatelji državne vlasti, da sastave tako zakone, da se zaposlenici osjećaju sigurni za svoja radna mjesta, ako dobro rade. A posebno predvidjeti poticaje za usavršavanje proizvodnih procesa...Zaposlenici bi tako osjetili blagodati naprednije tehnologije. Ostalo bi im i više vremena za odmor i za osjećaj, da su živi...-Vidi ti moga djeda!... Pa, ti bi mogao biti i zakonodavac, ili barem njihov savjetnik! -O, da, ja bih u tom slučaju vratio početak „prve smjene“ ranije, tako da poslije završetka rada mogu radnici odmoriti i još se baviti nečim drugim. Ovako, kako je sada, poslodavac si uzima pravo raspolagati s cjelokupnim radom i životom zaposlenika: Jest, da ovako kako je sada smjena počine kasnije, ali je ostatak radnikovoga vremena „rastrgan“ – on poslije rada dođe kući, pojede zakasnjeli ručak, legne da odmori, i kad ustane, već je tu večer, pa mu se jednostavno „ne da“ početi raditi nešto drugo...Sve za to, da sutradan bude odmoran kako bi poslodavcu mogao za istu plaću više proizvesti... -Ne ću to, djede, zaboraviti kad budem zastupnik u Saboru.... |
