Zapitkivalo
21.07.2008., ponedjeljak
OD JUGOSLAVIJE DO ANTIFAŠIZMA - 3. dio od 3
-Hajde, Ivice, da završimo objašnjenja o ustašama, četnicima, partizanima i antifašistima – ako imaš vremena – predložim Ivici.
-Može! – složi se on sa mnom – Ali, od prošlog razgovora o komunistima i komunizmu muči me jedno pitanje, pa bi htio prije o njemu razgovarati. -Dobro! Reci o čemu se radi...! -Prošli put smo rekli, da su kapitalisti svojom pohlepom potaknuli pojavu komunizma kao ideju promjene društvenoga uređenja, u kojemu bi ljudi živjeli u zajednicama, komunama, gdje ne bi bilo privatnog vlasništva...Zdravkov tata je još dodao, da bi svaki čovjek radio koliko može prema svojim sposobnostima, mogućnostima i znanju..Sve proizvedeno bi bilo zajedničko dobro od kojega bi svatko slobodno uzimao ono i onoliko koliko mu treba.. -Da, tako nekako. – kažem ja, ne baš uvjerljivo.. -Pa zar to ne bi bilo kolosalno? – oduševljeno će Ivica. -Tako je – kad ljudi ne bi bili nalik životinjama: uzimali bi više nego im treba iako bi im taj višak i propadao... S druge strane neki ljudi bi radili manje od svojih mogućnosti, ili uopće ne bi radili....To je lijepo bilo prikazano izrekom „Ne možeš me tako malo platiti, kako ja mogu malo raditi!“ Tako se ta ideja izrodila u svoju suprotnost... Posljedice: prolijevanje ljudske krvi... -Ja, djede, razmišljam o mami i tati... Njihovi poslodavci se ponašaju slično kapitalistima od prije više od sto godina... -Dobro si to primijetio, Ivice! – kažem ja. – Umjesto, da radno vrijeme bude u pravilu kraće, jer se ovom današnjom tehnikom u jednakom vremenu može tog više napraviti... Ili bi mogle biti veće plaće... Ili bi moglo biti manje nezaposlenih.... Radnici bi bili zadovoljniji...A, ovako...? -Da li bi se opet mogle događati revolucije? – brine se Ivica. -A, valjda će ovi današnji kapitalisti nešto naučiti iz povijesti... – kažem ja s nadom, ali ne baš uvjerljivo... -Sad me zanima, zašto „antifašisti“ govore, da su oni zaslužni za oslobođenje nekih hrvatskih teritorija? – zanima Ivicu dalje. OSLOBOĐENJE NEKIH HRVATSKIH TERITORIJA -Tako je - „antifašisti“ se hvale, kako moramo zahvaliti njihovoj borbi, što su neki dijelovi Hrvatske vraćeni matici – zemlji. I to ima barem dvije strane... Za vrijeme I. svjetskog rata europske sile okupljene u savez Antanta – 1915. god „potkupile“ su Italiju za svju stranu obećavši joj Južni Tirol, Istru, Goricu i dio Dalmacije.... 1920. god Rappalskim ugovorom - tada već osnovana – Jugoslavija prepušta i „svoj“ „obećani“ dio Italiji... 1921. Italija zauzima spomenuta područja i počinje njihovu „talijanizaciju“ na razne načine.... Računa se, da je u to vrijeme iz tih krajeva „prešlo „ u Jugoslaviju oko 70 000 Hrvata i Slovenaca... Dakle, Jugoslavija je te krajeve „izručila“ Italiji! Moj spomenuti učitelj vodio nas je 1939. god na ekskurziju „na more“. Mogli smo samo u Sušak – Rijeka preko Rječine već je bila talijanska! (Ustaša još nije bilo!).U II. Svjetskom ratu Italija je bila na strani poraženih i izgubila je veliki dio od toga... Partizanske su jedinice 1. svibnja 1945. ušle i u Trst, ali su se kasnije morale povići osnutkom „državice“ Slobodni teritorij Trsta... Današnje stanje Italija- Jugoslavija definirano je Osimskim sporazumima... Koliko je u svemu tomu pomogla „antifašistička ideologija“partizana – teško je reći...! -Jesi li, djede, znao za događaje u Bleiburgu? Neki starci kažu, da su tamo 1945. god poslije završetka rata partizani – po Predsjedniku: antifašisti napravili strahovite zločine nad nenaoružanim hrvatskim narodom... I, da su im to omogućili Englezi..... -Puno sam puta slušao o tome i razgovarao s prijateljem Dragom, koji je prošao te strahote...-Gospodin Predsjednik kaže:- „Pravo im budi, kad su bili zločinci –morali su platiti zločine u Jasenovcu....!“ -Ali, poslušaj, što o tome kaže djed Drago....! BLEIBURG I POSLJEDICE - Lako je sada govoriti, da su u Bleiburgu zaustavljeni samo zločinci iz NDH, pa „ako su stradali – koga briga!“ Istina je nešto drugačija! Vojska NDH i narod masovno su se kretali prema Austriji, kako bi se spasili od partizanskog masakra... Taj strah je posljedica partizanskih ( zapravo – „antifašističkih“) zločina ranije. Narod se nadao u humanizam Engleza i njihovu zaštitu... No, oni su partizanima (opet ja – „antifašistima“!) omogućili nezamislive masakre nad – uglavnom – hrvatskim narodom... Najbolje je o tom pročitati knjigu grupe autora „otvoreni dossier BLEIBURG“ napisanu skoro 50 godina poslije događaja... „Na vidjelo“ je to u Velikoj Britaniji iznio Nikolai Tolstoy optužujući poznate britanske ljude: lorda Aldingtona, Harolda Alexandera tadašnjeg zapovjednika britanskih snaga u Sredozemlju, generale Anthony-a Cowgill-a i Teddy-a Tryon-Wilson-a, lorda Brimelow-a, povjesničara Christopher-a Brooker-a.... Gospodin Predsjednik bi „priznao“ zločine „antifašista“, kada bi postojali njihovi popisi... Jasno, njemu tisuće kostura tragovima „križnih putova“ u raznim grobištima nisu dovoljan dokaz... Zbog toga još jednom preporučam čitanje knjige „SISAČKI ŽRTVOSLOV“ Adama Zahirovića.. Tamo je samo jedan mali broj „popisa“.... Vjerojatno sličnih knjiga ima još, iako ja trenutačno ne znam za njih... Usput treba spomenuti i popise ustaških žrtava u Jasenovcu, koji vjerojatno postoje – kada ih Predsjednik priznaje - pa im se zna točan broj, a ne „procjena“... Žao mi je što to spominjem u ovom kontekstu... I na kraju: – Niti su svi ustaše činili samo zločine, niti su svi „antifašisti“ (U ono vrijeme nisu se tako zvali!) činili samo dobra djela! Uz to bih skrenuo pažnju na „uzročno-posljedično“shvaćanje događaja... zaključio je Drago. |
