Zapitkivalo
02.07.2008., srijeda
ODGOJ I NJEGOVE SUPROTNOSTI - 2. dio od 2
-Baš je dobro, što Ivice još nema!- kaže moj prijatelj Drago, profesor u mirovini. – Ne mogu pred njim govoriti baš sve otvoreno o odgoju. Ipak je on – u neku ruku - „objekt odgoja“...
-Dobro je, sjedni, sad ću skuhati kavu, pa ćemo moći razgovarati otvoreno uz kavu – kažem ja i pristavljam kavu.., -Prošli put sam ja prekinuo razgovor baš zbog toga..da mali ne čuje baš sve....Gdje smo ono stali?..Ah da! Složili smo se oko pogrešnih zakonskih propisa i njihovog i negativnog utjecaja na odgoj mladih...i na opće stanje...! Ako mladi znaju, da uživaju apsolutnu zaštitu institucija, i da zbog te „prijetnje“ mogu, s jedne strane, izbjegavati svoje zadaće u obitelji i u školi – i, s druge strane, mogu činiti i nedozvoljive stvari... Sjećaš se onog maloga u Zadru, koji je bez pitanja uzimao novac iz zajedničke obiteljske kase.....Mislim, da su njegovi roditelji odgojno dobro postupili s tom zajedničkom kasom... da obitelj zna kolikim novcem raspolažu. No, mali nije mogao odoljeti i prisvjio je dio samo za sebe, dakle, ukrao je... I morao je snositi posljedice! Da li baš batine,....o tom se može raspravljati...! (I ja sam kao dijete ponekad dobio ćušku, kad sam pretjerao u nepodopštini...i nije mi pala kruna s glave!).. I, što se dogodilo!? „Socijalni“ su roditeljima uzeli djecu....! Tome su, navodno, „pripomogli“ i susjedi govoreći, kako su ti roditelji zahtijevali „previše“ u ocjenama od svoje djece... To ne znamo, ali pretpostavljamo, da poznaju mogućnosti svoje djece.... A, susjedi? ...Mislim, da su iskazali zavist – jer oni baš ne brinu o uspjehu svoje djece.... „Socijalni“ su postupali po zakonskim propisima... kao da se radi o predmetima...!-I kako, onda...? – pitam ja Dragu. Najprije bi trebalo promijeniti dio zakonodavstva, koje se „brine“ o pravima i sigurnosti djece i mladeži uopće, kao da su djeca znanjem, iskustvom i emocijama potpuno zrele ličnosti... Tu su određena prava djece... a, što je s pravima roditelja? Njih „socijalni“ u pravilu smatraju neprijateljima njihove djece.... Izgleda, da oni imaju samo pravo roditi ih i plaćati za njihovo uzdržavanje....! A što je s pravima roditelja da odgajaju svoju djecu...?-Čekaj, čekaj malo..! – „usporavam“ malo Dragu...To zakonodavstvo su valjda sastavljali i predlagali stručnjaci – pedagozi, psiholozi i drugi...doktori znanosti.... Valjda oni znaju...!-Tako je – složi se Drago. Oni sigurno znaju teoriju svojih struka. No, u ovome sama teorija ne daje uvijek dobre rezultate... Napr. moj profesor pedagogije u učiteljskoj školi bio je sjajan predavač, imao je tada sinčića u drugom ili trećem razredu osnovne škole. Mi, budući učitelji smo ga pozorno promatrali. Izgledao nam je nadprosječno inteligentan, bio je u odjeljenju jedne od najboljih učiteljica naše vježbaonice... Tamo smo hospitirali (prisustvovali nastavi, pravili bilješke o opaženom,...) i držali prve svoje satove...Ispitivali smo učiteljicu i o našem „malom pedagogu...“, gledali njegove ocjene...i zaključili, da on ni izdaleka ne koristi svoje potencijale... Kasnije smo i o njemu razgovarali kad bi se sakupili na godišnjicama naše mature i vidjeli, da ni kasnije nije bilo poboljšanja... „Kak bi i mogel, kad je živel i ponašal se kak bik na gmajni...“ – lijepo je to rekla naša Francika svojom osebujnom kajkavštinom. Misao je nadopunio Božo na svoj način: „U postolara su najgori postoli...“ S druge strane – znam neke roditelje, koji su krasno odgojili svoju djecu, a da o teoriji pedagogije nisu znali ništa... Ali su imali osjećaj, ljubav i strogost prema svojoj djeci i prema sebi. – Prava zdrava seljačka pedagogija. – rekao bi naš Božo... Isto tako, znam jednog učenika 7. razreda, koji je često znao zavaditi oca i majku – i dok bi se oni svađali, on se pokvareno cerekao. Dok su njegove dužnosti „mirovale „.. Drago se predao uspomenama....: - Znaš, uvijek bi mi „podizali tlak“ razni veliki teoretičari, koji sami nisu baš mnogo učinili... Tako je kolega Zdravko, jedno dvije godine stariji, završio tada jednogodišnji studij za prosvjetnog savjetnika – i kad smo se jednom sastali, pohvalio mi se rekavši, da ću ja sad morati prema njemu biti posebno obziran – „jer bi mi mogao doći u pregled škole, pa je dobro to imati u vidu...“ Znaš,što sam mu rekao!... „Tvoj položaj ti to omogućava.. Ali, ako hoćeš, da mi budeš pravi autoritet, moraš raditi u razredu uz svoj inspektorski posao – kako bih ja mogao dolaziti gledati dva tjedna, kako ti radiš i da vidim uspjeh tvoga rada...I ja znam teoriju i metodiku. Lako je tebi za naše seminare napraviti „predstavu“ jedan ili dva sata. To znam i ja!“ -Evo, to sam ispričao, da bi razumio slijedeće: - Stručnjaci, koji bi kreirali i zakonodavnom tijelu ( Saboru) predlagali „dječje zakone“, kao i „dječji suci“ i „dječje pravobraniteljice“ trebali bi osim „znanstvenih dostignuća“ imati i vlastitu mušku i žensku djecu adolescentske dobi kod koje bi se moglo ocijeniti njihova vlastita odgojna dostignuća... -Misliš, da bi se netko takav našao i htio raditi na ovakovom poslu....? – nisam mogao prikriti skeptičnost.. -Mislim, da bi to jedino moglo zaustaviti ovu „odgojnu eroziju...“ A razmislio bih i o „roditeljskom ispitu“! Osim toga, pripomoglo bi to i u pronatalitetnoj politici... Ljudi bi se radije odlučivali imati djecu... Ovako, ako rodiš djecu, „rodio“ si si samo probleme.... |
