Zivot u Zabolandu
24.06.2019., ponedjeljak
Hoce li Maarten van der Weijden uspijeti?
|
Najlegendarnija utrka Zabolanda je svakako klizacka Utrka jedanaest gradova Frieslanda (Elfstedentocht). Kada se kanali u Frieslandu zamrznu, citav Zaboland uhvati groznica…strasna groznica… A samo najizdrzljiviji uspijevaju zavrsiti 200 kilometara iscrpljujuce utrke. No, sad je lipanj i Maarten van der Weijden nije klizac, nego plivac. On je bivsi zabolandski prvak i olimpijski pobjednik (Peking 2008.) na 10 kilometara na otvorenim vodama, koji je prije toga prebolio leukemiju od koje se lijecio od 2001. Do 2005. Njegov cilj je otplivati 200 kilometara utrke kroz jedanaest gradova Frieslanda (Elfstedenzwemtocht) i time prikupiti novac za borbu protiv raka. Krenuo je u petak, a danas navecer bi trebao stici na cilj u Leeuwarden, gdje i je zapoceo utrku. Vise od tri dana plivanja, uz par sati spavanja u satoru na pratecem camcu i kratke pauze za jelo i pice. Prosle godine u ovo doba je isto pokusao, ali nije uspio. Nakon 163 preplivana kilometra morao je odustati zbog totalne izmorenosti. Kako mu je koza bila smezurana i rastopljena od vode mozete si samo zamisliti. Logicno, nakon toga se nekoliko tjedana morao oporavljati. Iako nije uspio njegov pokusaj je tada ujedinio Zaboland. Mozda bas zato sto nije uspio. Jutros je medjutim oko 7 sati prosao tu tocku, na kojoj je prosle godine stao i hrabro nastavio dalje. Imao je nekih problema sa odijelom na kojem su se pojvile pore, ali i dalje nastavlja. Kroz gradove i sela ga uz kanale bodri ga na tisuce ljudi. Poneki od njih uz dopustenje plivaju po par kilometara s njime za podrsku. Izvjestaji s ovog poduhvata su na svim vijestima i na svim zabolandskim medijima cijeli vikend. Jos mu je ostalo cetiri kilometra... njegovi zamasi su polagani, ali i dalje ima brzinu. U Leeuwaardenu ga ocekuje, pa gotovo cijeli Zaboland. Hoce li uspjeti? |
20.06.2019., četvrtak
Top 5 čuđenja u Žabolandu
|
Za tjedan dana koje je početkom svibnja provela u Žabolandu kod nas u gostima, moja mama, iako je već nekoliko puta bila ovdje ipak se na neke stvari iskreno začudila. Evo top 5: 1) Laura hoda bosa po stanu i to po betonu u kuhinji i predsoblju. „Hladno mi je dok je gledam.“ 2) Vrijeme je 21 sat i 30 minuta, a vani još uvijek dan na najjače. 3) „Pazi nije zebra!“ djelomično obilježeni pješački prijelazi preko ceste, koji liče na zebru (male crtice), ali to nisu i pješaci na njima nemaju prednost. Funkcija im je upozoriti vozače da bi tu mogli naići pješaci, ali automobili ne moraju stati. Općenito su „zebre“ izumiruća vrsta u Žabolandu. 4) Otmjeni hotel u prirodi gdje su nas nakon kraće šetnje odveli na piće Adriaan i Elly. Noćenje je 200 eura, ali kad naručiš kavu ne dobiješ ni čašu vode!!! 5) Bezobrazno visoke cijene ekološko-bioloških kolača na placu. Jedan mali brownie 3,50 eura – „Tko je tu lud?“ Općenito je bila začuđena visokim cijenama, pa čak i u najjeftinijim dućanima. Za kraj 5+ čuđenje: S Adriaanom i Elly (stariji bračni par iz hokejskog svijeta u Arnhemu, jedne godine su posjetili moje u Zagrebu) smo se dogovorili jedan dan u 4 popodne. Mi smo prije toga bili negdje drugdje i kasnije smo došli doma, pa nam je bilo prilično na krap. Rekao sam mami da moramo požuriti dalje, da nas ljudi čekaju, ali nekako se sve otegnulo. Pa više nismo nikako mogli stići na vrijeme, a onda je još nešto iskrsnulo i zakasnili smo čitavih 15 minuta. Međutim Adriaana i Elly nigdje. Adriaan nema mobitel, moram još to dodati. Nakon par minuta čekanja, njih i dalje nema. „Da nisu otišli.“ Nazovem Adriaana doma. On se javi na telefon: „Pa gdje ste vi?“ „Evo mi došli.“ „Pa mi smo već bili tamo, a vas nije bilo! Dobro ajde vraćamo se natrag.“ Mi blago pocrvenimo. Srećom ne žive daleko. Moja mama u čuđenju na najjače. Iako joj nije strano zakasniti na neki sastanak u Hrvatskoj ostala je zbezeknuta – „Ovo mi se još nikada nije dogodilo.“ Oznake: Zebra, cijene, kašnjenje, UČENJE |
08.06.2019., subota
Soeperman
|
Pocetkom svibnja mi je nakon pet godina mama dosla u posjetu. Za tu priliku sam odlucio napraviti nesto sto nisam napravio zadnijh 28 godina, organizirati proslavu rodjendana. Koji je doduse bio mjesec dana prije, ali to u Zabolandu nije toliko bitno. Vaznija je agenda ;-) Tako bi moja mama uzivo mogla upoznati meni drage Sireve glave, koje uglavnom poznaje iz prica. Cijela organizacija je bila poseban pothvat i za mene i za Lauru, koja se naravno zeljela angazirati. Bilo je tu naravno pitanje prostora za goste, programa (izlet u obliznji park i aktivnosti tamo), tanjura, casa, pica (frizider od susjeda, da bi sve stalo) i jela, jer rodjendan je bio izmedju 16.00 i 21.00, a to u zabolandskoj agendi podrazumijeva da ce gosti dobiti najvazniji i jedni topli obrok u danu – veceru. Racunali smo na oko osamnaest gostiju. Odlucili smo da necemo sve sami napraviti, jer bi to bilo previse, pa smo dvije juhe odlucili kupiti. Ne obicne juhe iz vrecice (ili konzerve), vec bio-juhe, koje se prodaju na specijalnom standu na placu u Arnhemu. Ipak slavim rodjendan jednom u 28 godina. Tjedan dana prije sam se vec raspitivao kod vlasnika standa (i jedinog zaposlenog), koji inace ima briljantan nadimak – “Soeperman” – cita se: Superman, a „soep” (sup; oe se uvijek cita u) na zabolandskom znaci juha naravno. Dao mi je svoju vizitku i rekao da mu posljem upit, pa cemo se dogovoriti. Njegove bio-juhe su jako fine, ali im je jedina mana da su prilicno skupe 6 eura po staklenki. Kroz tjedan sam mu poslao mail, s molbom da mi procjeni koliko staklenki bi trebao za 18 ljudi, koje okuse mi preporucuje, te bi li se mogli dogovoriti dobru cijenu. (smajli mudrica). I sad slijedi nesto cemu se niti ja nisam nadao. Soeperman mi je odgovorio da bi nam za toliko ljudi trebalo osam staklenki, da preporuca dvije vrste: arapsku juhu od lece, te juhu od slatkog krumpira, s tim okusima bih uvijek trebao biti na sigurnom. Zatim je napisao: „A sto se tice cijene... Malo sam guglao. Moj necak igra hokej u klubu Westerduiven. Sto mislis o tome da ti njegovoj ekipi dodjes odrzati jedan trening u zamjenu za juhe?“ Bingo! Ne znam gugla li Soeperman sve svoje musterije ili samo one cudnih imena, ali naravno da sam prijedlog objerucke prihvatio. Zaboland u svom najboljem izdanju. |