Za tjedan dana koje je početkom svibnja provela u Žabolandu kod nas u gostima, moja mama, iako je već nekoliko puta bila ovdje ipak se na neke stvari iskreno začudila. Evo top 5:
1) Laura hoda bosa po stanu i to po betonu u kuhinji i predsoblju. „Hladno mi je dok je gledam.“
2) Vrijeme je 21 sat i 30 minuta, a vani još uvijek dan na najjače.
3) „Pazi nije zebra!“ djelomično obilježeni pješački prijelazi preko ceste, koji liče na zebru (male crtice), ali to nisu i pješaci na njima nemaju prednost. Funkcija im je upozoriti vozače da bi tu mogli naići pješaci, ali automobili ne moraju stati. Općenito su „zebre“ izumiruća vrsta u Žabolandu.
4) Otmjeni hotel u prirodi gdje su nas nakon kraće šetnje odveli na piće Adriaan i Elly. Noćenje je 200 eura, ali kad naručiš kavu ne dobiješ ni čašu vode!!!
5) Bezobrazno visoke cijene ekološko-bioloških kolača na placu. Jedan mali brownie 3,50 eura – „Tko je tu lud?“
Općenito je bila začuđena visokim cijenama, pa čak i u najjeftinijim dućanima.
Za kraj 5+ čuđenje: S Adriaanom i Elly (stariji bračni par iz hokejskog svijeta u Arnhemu, jedne godine su posjetili moje u Zagrebu) smo se dogovorili jedan dan u 4 popodne. Mi smo prije toga bili negdje drugdje i kasnije smo došli doma, pa nam je bilo prilično na krap. Rekao sam mami da moramo požuriti dalje, da nas ljudi čekaju, ali nekako se sve otegnulo. Pa više nismo nikako mogli stići na vrijeme, a onda je još nešto iskrsnulo i zakasnili smo čitavih 15 minuta. Međutim Adriaana i Elly nigdje. Adriaan nema mobitel, moram još to dodati. Nakon par minuta čekanja, njih i dalje nema. „Da nisu otišli.“ Nazovem Adriaana doma.
On se javi na telefon: „Pa gdje ste vi?“
„Evo mi došli.“
„Pa mi smo već bili tamo, a vas nije bilo! Dobro ajde vraćamo se natrag.“
Mi blago pocrvenimo. Srećom ne žive daleko.
Moja mama u čuđenju na najjače. Iako joj nije strano zakasniti na neki sastanak u Hrvatskoj ostala je zbezeknuta – „Ovo mi se još nikada nije dogodilo.“
Post je objavljen 20.06.2019. u 21:44 sati.