Zivot u Zabolandu

28.04.2012., subota

Ljubavna

Nekada se pitas hoces li je ikada naci. Nisi ni sanjao kako je ona bila blizu.
Mozda si i znao, ali si nisi mogao priznati. No sada je prekasno.
Jednostavno vam nije bilo sudjeno. I znao si to, ali si nisi mogao priznati.
Ona ti kao voda kroz ruke klizi. Ruke grcevito sakupljene da je zadrze.
Ti je gledas i znas da je gubis. Grlo ti se steze od neke tajne boli.
Uzalud pokusavas smoci snage da rastvoris ruke i da je pustis.
Kao da se sa njom i tvoje srce topi i kroz ruke ti klizi.
I tada se pitas hoces li je ikada opet naci.


23.04.2012., ponedjeljak

Zaboland moje mladosti

Prije tjedan dana sam po prvi put imao razgovor sa jednim susjedom koji zivi u kucu preko puta moje zgrade. Cesto parkiram auto ispred njegovog dvorista i znamo se pozdraviti, tu i tamo dvije rijeci, ali nikad nista posebno. Ali eto proslu subotu smo probili led. Tip ima preko 6 banki, celav, ali sportski gradjen, zivi sa zenom i dva sina. Cesto ga vidjam kako vucara muzicke intstrumente, pa sam zakljucio da je neki muzikant. I je muzikant u slobodno vrijeme, ali zapravo je muzicki terapeut. To znaci da pomaze djeci s problemima u ponasanju. Pustajuci im muziku on ih pokusava smiriti i na taj nacin ostvariti kontakt s njima potreban za terapiju. Zavrsio je studij za to jos prije 30-ak godina i od tada se time bavi. Osim muzikom, bavi se sportom, veslanjem kanuom. Tako zna s prijateljem, par puta godisnje po nekoliko dana veslati po velikim rijekama.

No najzanimljivije je bilo sto mi je ispricao o Zabolandu. Kako se zemlja promijenila tijekom njegova zivota. Sredinom sezdesetih bio je clan pokreta PROVO, koji je pocivao na drustvenim idealima, provocirao autoritet, koji je i sam krsio zakone, te trazio jednakost za sve slojeve drustva. Danas vidi da se njegovi sinovi ne zanimaju za probleme drustva. Jednostavno ih to ne interesira.

Sedamdesetih i osamdesetih je proputovao cijelu Europu. Autostopom bez problema, bez opsasnosti. Ako bi malo duze cekao, samo je trebao ogrnuti nizozemsku trobojnicu crven-bijeli-plavi i zacas bi mu neko stao. Nizozemska zastava poput besplatne karte. Posvuda je bio toplo docekan, jer on je dolazio iz Nizozemske, otvorene, slobodne i socijalne zemlje. Bio je ponosan na to kaj je Nizozemac. Danas mu se cini da se sve izokrenulo. Nizozemska je postala zatvorena, sloboda se preselila negdje drugdje. Profit i efektivnost su progutali ideale. Danas se srami kaj je Nizozemac.

I onda prosli petak komentar u novinama. Jedan novinar pise kako je Nizozemska nekada bila na cijeni. Kako je tijekom interrail putovanja samo trebao reci rijec: "Holland" i nove presprektive bi se otvarale. Jer on je dolazio iz Holandije. Te cudnovate daleke zemlje, tolerancije i napretka. "Gdje su droge i kurve, bile jednostavno droge i kurve, umjesto prijetnja pravnom poretku i civilizaciji, te gdje je sloboda bila rijec, koja je imala sjaj." Danas se bolje prvo mozes naoruzati, prije nego u inozemstvu kazes da si iz Nizozemske. Zemlja se poistovjecuje s represijom, sloboda je izgubila sjaj u imenu anit-islamske stranke, i cak Oranje igra ruzan nogomet, kojem je cilj jedino rezultat.





14.04.2012., subota

Razgovori u hokejskom klubu

U srijedu imamo Dan vjestina u klubu i trebam ljude, koji se kuze u hokej da ocjenjuju osnovne tehnike kod djece. Medjutim nasi standardni ocjenjivaci su sprijeceni i moram traziti druge. Uglavnom preostaju roditelji. Znam da je jedan tata bio vrlo dobar hokejas, ali je sada rijetko na hokeju zbog posla. No ipak pitam njegovu zenu, bi li on mogao pomoci u srijedu. Njegova zena, puno mladja od njega, je cesto na hokeju, jer imaju troje djece u klubu, pa se dobro znamo. Njezin muz je plasticni kirurg i zajedno imaju privatnu ordinaciju. Zove se "Beautiful", what's in the name. Ja pitam sto ona misli, jel bi se to njenom muzu dopalo i bi li on na to stigao zbog posla. Pored nas stoji jos jedna mama. Ona prva odgovara: "Ajooj...njemu bi se to jako svidjelo. Sigurno bi mu se svidjelo, ali nece on moci. Vec ima dogovorene operacije." A onda dodaje s podsmjehom "Zamisli kad bi te operacije propustio pet zena ne bi dobilo nove grudi. Pa ne mozemo valjda dopustiti da sa cajnim vrecicama idu na plazu. U sto bi onda drugi muskarci gledali?"

Ujutro promatram jednu utakmicu curica do 9 godina. Mi Oosterbeek igramo u narancastom, a gosti Deventer u zutom. Utakmica je prilicno napeta i borbena s obje strane, no takticki tak-tak, tu i tamo neki dobri tehnicki potezi. Na kraju ipak Oosterbeek izvojeva pobjedu 3-2. Sudac svira kraj, a pored mene je bas stala jedna mama cija djeca su zavrsila utakmicu na drugom terenu. Ona zgrazavajucim glasom komentira: "Isuse, kako je ruzno ovo narancasto i zuto na terenu." Ja je pogledam. "Ajde reci da nije ruzno, bas grozno izgleda."


09.04.2012., ponedjeljak

Urbi et orbi junaci

Svake godine za Usrks u podne Papa daje blagoslov Urbi et Orbi. Prije blagoslova pozdravlja vjernika iz cijelog svijeta na oko 65 jezika. Osim na hrvatskom naravno pozdravlja i na nizozemskom. Nizozemski pozdrav je specifican, umjesto da kaze Sretan Uskrs (Vrolijk Pasen) kaze: "Bedankt voor de bloemen". Iliti: "Hvala na cvijecu". Cvijece na trgu Sv. Petru dolazi iz Nizozemske, sto nije ni cudo s obzirom na je Nizozemska jedan od najvecih izvoznika cvijeca u Europi.
No sto se jucer desilo. Prava drama. Naime, komentator krscanskog programa nizozemske televizije se u subotu navecer pripremao za televizijski prijenos i pri tome slucajno otkrio da u papinom tekstu fali nizozemska recenica "Hvala na cvijecu." U nedjelju ujutro je brze bolje zvao Rim i papinsku sluzbu za odnose s javnosu, te je ipak uspio doci u kontakt s papinim glasnogovrnikom. Jel to greska ili namjerno? Nije mu bilo jasno. Glasnogovrnik je skuzio da se radi o gresci i uspjelo mu je da ispravljeni tekst dodje na vrijeme do Pape. Papin ured se zahvalio nizozemskom novinaru na upozorenju.
Katolicka crkva u Nizozemskoj je i tako na udaru, ponajvise zbog skandala u odgojnim ustanovama u koji su svecenici bili upleteni. Tko zna kako bi se sada protumacilo izbacivanje nizozemskog pozdrava tijekom najznacajnijeg krscanskog (katolickog) blagdana. Ili si zamislite da je Papa tak slucajno zaboravio cestitati Uskrs na hrvatskom.

Sve skupa podsjeca na onu nizozemsku pricu iz 19.stoljeca o neimenovanom djecaku, koji je sprijecio poplavu kada je primjetio da nasip curi. Djecak je primjetio da se voda probija kroz rupu u nasipu. Bez razmisljanja je stavio prst u rupu i tako sprijecio daljnje prodiranje. No djecak je zato cijeli dan i cijelu noc ostao s prstom u rupi, a nitko ga se nije sjetio potraziti. Nasip je izdrzao. Drugi dan su ipak pronasli i spasili malog junaka.

Gdje bi svijet bio bez svih nasih nepoznatih junaka?

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>