Zivot u Zabolandu
14.04.2012., subota
Razgovori u hokejskom klubu
|
U srijedu imamo Dan vjestina u klubu i trebam ljude, koji se kuze u hokej da ocjenjuju osnovne tehnike kod djece. Medjutim nasi standardni ocjenjivaci su sprijeceni i moram traziti druge. Uglavnom preostaju roditelji. Znam da je jedan tata bio vrlo dobar hokejas, ali je sada rijetko na hokeju zbog posla. No ipak pitam njegovu zenu, bi li on mogao pomoci u srijedu. Njegova zena, puno mladja od njega, je cesto na hokeju, jer imaju troje djece u klubu, pa se dobro znamo. Njezin muz je plasticni kirurg i zajedno imaju privatnu ordinaciju. Zove se "Beautiful", what's in the name. Ja pitam sto ona misli, jel bi se to njenom muzu dopalo i bi li on na to stigao zbog posla. Pored nas stoji jos jedna mama. Ona prva odgovara: "Ajooj...njemu bi se to jako svidjelo. Sigurno bi mu se svidjelo, ali nece on moci. Vec ima dogovorene operacije." A onda dodaje s podsmjehom "Zamisli kad bi te operacije propustio pet zena ne bi dobilo nove grudi. Pa ne mozemo valjda dopustiti da sa cajnim vrecicama idu na plazu. U sto bi onda drugi muskarci gledali?" Ujutro promatram jednu utakmicu curica do 9 godina. Mi Oosterbeek igramo u narancastom, a gosti Deventer u zutom. Utakmica je prilicno napeta i borbena s obje strane, no takticki tak-tak, tu i tamo neki dobri tehnicki potezi. Na kraju ipak Oosterbeek izvojeva pobjedu 3-2. Sudac svira kraj, a pored mene je bas stala jedna mama cija djeca su zavrsila utakmicu na drugom terenu. Ona zgrazavajucim glasom komentira: "Isuse, kako je ruzno ovo narancasto i zuto na terenu." Ja je pogledam. "Ajde reci da nije ruzno, bas grozno izgleda." |