Nekada se pitas hoces li je ikada naci. Nisi ni sanjao kako je ona bila blizu.
Mozda si i znao, ali si nisi mogao priznati. No sada je prekasno.
Jednostavno vam nije bilo sudjeno. I znao si to, ali si nisi mogao priznati.
Ona ti kao voda kroz ruke klizi. Ruke grcevito sakupljene da je zadrze.
Ti je gledas i znas da je gubis. Grlo ti se steze od neke tajne boli.
Uzalud pokusavas smoci snage da rastvoris ruke i da je pustis.
Kao da se sa njom i tvoje srce topi i kroz ruke ti klizi.
I tada se pitas hoces li je ikada opet naci.
Post je objavljen 28.04.2012. u 21:58 sati.