Bijesni Žavijera Osloboditelja
subota, 31.03.2007.
Na rijeci pronađoh ovo -
Skrbljat žagara slast, pa u snast
Kad jutrem poček svirne medom
Arabskim oblogni zub, i ribnjom kreda,
što u suknji krije, i komadom leda
iz pazuhlja djeve koju milo gledaš,
pa dahom zadnjeg zijeva potonulog djeda,
stramice se uvaljaj u valjaj.
Kašalj je znak za kraj.
I samo da je sanak tad zasnut, i
Cijeđ prvog cjelova, ćuh ljetnih snjegova,
Pa začeti sasma novi raj.
petak, 30.03.2007.
Kako ću puknuti jednog od ovih dana:
VOĆE I POVRĆE:
Kao lubenica kad ljubi pločnik
Kao boba grožđa između kutnjaka
Kao zrno kuhanog graška između nepaca
Kao prezrela višnja
FILM:
Kao MIG u Top Gunu (1986)
Kao glava subjekta u Scannersima (1981)
Kao nuklearni reaktor u jazbini doktora Noa u Dr. Nou (1958)
Kao bomba u Dr. Strangeloveu (1964)
GLAZBA:
Kao petarda na koncertu Azre
Kao bubanj Keitha Moona
Kao zub Johna Lydona
Kao srce Johnnyja Casha
Puknuti,
od anksioze i gluposti
Ostaviti sve osim blanje
i krenuti
U podrum "Moše", gdje gnjevni tinejdžeri vježbaju,
Skinuti s oglasne ploče
jednu od cedulja
Traži se pjevač
ili
ritam-gitara,
Prihvatiti biti stari prdonja u tinejdžerskom bendu
I gotovo..
:::::::::::::
I još nešto:
Ima jedna vesela pjesma koju zadnjih tjedana slušam samo u autu
over and over again, a kaže:
no quiero trabajar,
no quiero ir a estudiar,
no me quiero casar:
Quiero tocar la guitarra todo el día,
y que la gente se enamore de mi voz.
...Which pretty much sums up the things for me
Nije baš jako pametno,
ali vraški dobro zvuči na
bezbrižnom argentinskom..
utorak, 27.03.2007.
Citatnost
No, želim reći nešto drugo...
**
Preksinoć sam sasvim slučajno uhvatio remake "Dillingera" iz '73.
tek je počeo, a ja sam imao posla,...
Nisam odolio.
**
Prvi (i do preksinoć jedini)
sam ga put vidio sa kojih 15 godina.
Dugo vremena je bio u
Top 5
mojih najdražih filmova svih vremena,
za spomenare i leksikone.
The Sting
Bonnie and Clyde
Angels With Dirty Faces
The Maltese Falcon
i
Some Like It Hot
i
Ama baš sve od braće..
**
Sad kad sam ga odgledao,
I dalje držim da je izvrstan
premda ne tako izrazito kao što
mlidijah
s 15.
Što uostalom jest?
**
Godinama pamtim, i sad se nanovo prisjetih, tri sjajne replike
*
:::Prvu izriče John Dillinger, u žurnom bijegu iz zatvora:
Time's one thing I got plenty of.
Savršenost kratkih, lajavih slogova
Mami na uglazbljivanje,
naprosto mami.
*
:::Drugu izriče Pretty Boy Floyd, nježno odbijajući ponuđenu Bibliju dok
FBI okružuje siromašnu farmersku kuću u koju se sklonio:
I admit, I've sinned;
I've been a sinner, but I enjoyed it.
I have killed men, but the dirty sons-of-bitches deserved it.
The way I figure it, it's too late for no Bible...
Thanks just the same, Ma'am..
Nije nešto duboko, možda ni originalno,
Ali sviđa mi se.
Ponajviše možda zbog te nemoguće gramatike na kraju.
*
:::Treću nekoliko puta tokom svog posljednjeg dana ponavlja Homer van Meter;
Posljednji put dok - okružen hrpom farmera s puškama -
ranjen leži na zemlji:
Pretencioznjaci vole Harryja Deana Stantona zbog
Wendersa i Pariza u Teksasu
Ja ga volim zbog ove rečenice.
Najbolje zadnje riječi ikad.
Bez premca.
***
***
***
Mislim da je ovo dobra prigoda da ispišem i sljedeće:
He used to howl on nights like these...
Zaboravio sam otkuda je,
nema veze s temom
niti ičim ali
Otvara mi sva čula
***
Atmosferičar, kažem vam...
At-mosf-erič-a-r...
nedjelja, 25.03.2007.
Kindertransport
Gledao sam jedan dokumentarac prije koji sat
autora Richarda a ne Davida Attenborougha
I smetala me gadna gvalja u grlu koju
otad kušavam isprati čajevima i vodama
***
Nekoliko je stotina židovske djece negdje 1938-me
iz Njemačke, Austrije i Čehoslovačke
urgentnim "dječjim transportom" prebačena
u Englesku, kao zadnji nacistički ustupak humanosti
***
Priču su pričali vrlo stari ljudi koji su u tom transportu bili dječji teret
i bio je to
jezivi naratorski rakurs..
***
Ovi su starci, međutim, pričali kao djeca,
o vrlo dječjem strahu, tuzi i boli -
bolno, krvavo, drhtavo, nevino i svježe
Historijska distanca nas uništava
I ona nam pomaže
Zbog nje postajemo
Indiferentniji i razumniji
Bešćutniji i korisniji
To što se mrtvih sjećamo kroz sve gušću maglu
Što ih potiskujemo iz svoje stvarnosti,
Što ih ogoljujemo ljudskih kvaliteta
i svodimo na ideju, koncept,
Životinjski je mehanizam,
koji inzistira da u konačnici vrijedi samo ovih par sekundi sadašnjosti.
Dodao bih koju i o ljudskoj živinčadi koja svjesno ili besvjesno
živi to načelo
Sretna, glupa, proaktivna i agresivna. Vjerojatno i životnija. Često maligna.
Ali nemam snage
***
Ti stari ljudi,
s kojima se zbog historijske distance teško poistovjećujemo
Pričali su o zadnjem putu kada su vidjeli svoje roditelje
Njihovi roditelji ostali su mladi
I oni ih pamte kao velike
Jer su ih zadnji put vidjeli,
odozdo, iz dječje perspektive
*
Ima nešto prokleto potresno kada stari ljudi plaču zbog svojih roditelja
Nešto što jednostavno
Nadilazi prag očekivanja
petak, 23.03.2007.
U biblioteci
Based on a true story
Pred bibliotekarkom sam iz torbe izvukao knjige
Mišolika se bibliotekarka ukoči,
i ubacih silno dlakavu gužvu u usta.
"Trenutak: da prožvačem...
"Khm... Solženjicinovu 'Krstaricu Potemkin' tražim - "
"Bit će gotovo za 2-deset minuta, možete malo pričekati...
- Ako želite, kolegica i ja ćemo vam za to vrijeme dati japansko-erotsku masažu."
"- Primate li ameriken?"
"- Ne, ali možete nam kasnije skočiti po burek."
"Dogovoreno, mamice: Bring it on."
Izvukoh zaostalu dlaku između zuba i bacih je na besprijekoran pod.
"No, no- dosta gluposti!"
srijeda, 21.03.2007.
O Dublinu, pušenju, i ničem više...
Zbog tako glupo postavljenih letova
U Baile Atha Cliathu provedoh oko 15-ak sati.
Nažalost, krivih 15-ak sati.
Zbog hrpice otegotnih, frustrirajućih okolnosti,
Moguća bje samo kratka večernja šetnja kroz grad.
...
Grad mi nije bio nešto.
Obećao sam samome sebi da ću ići ponovo, dulje, u ljeto i s prijateljima,
Možda će me se tad više dojmiti,
I malo manje podsjećati na Graz.
...
U gradu ima puno Iraca
I onih koji to nisu -
bar ne vizualnogenetski.
...
U tri sam sata šetnje vidio više crvenokosih žena nego u cijelom dotadašnjem životu.
Po zakonu velikih brojeva,
barem je dvadesetak bilo prekrasno.
i bestjelesno intimne s Majkom Zemljom
One su iscjeliteljice,
vještice i poganice,
one su prvosvećenice,
one su druidkinje,
one su keltkinje,
Koža im je bijela i puna pjegica
Koje se množe na suncu.
Volim pirge
Pretežu, ipak, oskudno obučene pretile djevojke, pun not intended,
A ta je pretilost utoliko ružnija što je gnjecava, umjetna, fastfudovska, pivsko-mlječna, mekana
Ta pretilost ne izgleda seljački, grubo, plodno, snažno kao južnjačka
Već nekako američki sebično.
***
Irci su mahom simpatično ružni,
velikih glava, uglatih čeljusti, prozirnih trepavica,
I imaju naglasak koji ide naruku duhovitima...
***
***
***
U noći 8. ožujka,
grad Dublin ličio mi je na Graz.
Bio je previše sterilan
Imao je tramvaje, i rijeku s mostom po sredini,
i mnogo zgrada za brendirani šoping,
premalo starih a previše ružnih poslovnih ulica,
I dvorac koji je - za one koji su zakasnili na uredovno mu vrijeme - bezobrazno zaklonjen zgradama i zidinama.
Žao mi je zbog svega toga.
***
U noći 8. ožujka,
grad Dublin je bio hladan, mjestimično bockav zbog igličaste kiše,
i napuhan neugodnim vjetrom koji je rezao do kostiju
No, gojaznobijele djevojke grada Dublina bile su oskudno odjevene,
I nosile su kratke ljetne suknje i sandale na bose noge.
Gledao sam ih u nevjerici, jer
Većini žena koje znam najhladnija su stopala, i njih će zadnje prepustiti uvjetima.
Ušao sam u International Bar, jedan od poznatijih starih pubova.
Bio je pun, pa sam izašao.
Nisam trebao, jer su ionako svi pubovi bili puni.
Nešto docnije
U jednoj pokrajnjoj ulici
nabasah na jedan po guštu, atmosferičan
Uniđoh, malo se prodivih lijepoj unutrašnjosti i veseloj pivskoj gunguli,
a potom se upustih u raspravu s konobaricom
U kojoj se nije znalo tko je veći glupan.
"What do you want?"
"Draught."
"Which one?"
"Stout. Draught."
"Yes, but what do you want?"
"One pint of stout. Draught."
"Yes, but which?"
"?"
"?"
...
Pet minuta kasnije, konobarica se sjetila objasniti da toče samo nekoliko prozaičnih, globalnoprisutnih i ne nužno irskih brendova.
Neobavješteni je majmun tad naposlijetku shvatio da te večeri neće probati nepoznati domaći specijalitet dozrio u podrumu,
već da se od irskog nudi jedino onaj isti Guiness koji gdjekad popije i u Zagrebu.
***
U Dublinu se puši na ulici.
Ulice su pune pušača, naročito ispred pubova.
Ljeti je to vjerojatno i ugodno.
U noći 8. ožujka i nije bilo.
Shvaćam pivoljupce,
Ne shvaćam, međutim, pivoljupce nepušače.
Ima nešto krivo u tome,
U uživanju u čistom okusu pive,
neokaljanom presudnim ćuhom paljevine,
Nešto istančano butkovićevski gurmansko, rekao bih...
Ah, well
Svakom njegovo...
Malo sam ipak bio tužan, jer - bolnički nezadimljen pub jednostavno nema taj neki,
ženesekva...
***
Duga noć na dublinskom aerodromu
U iščekivanju ranojutarnjeg leta,
prošla je u sumaglici dvominutnih, ljepljivih drijemeža,
Surovo rezanih uspaničenom automatskom obavijesti da
ili tako nekako,
koja je trzavo budila, ne jednog, već mnogog iscrpljenog tranzitaša
sjedećki skvrčenog na klupama
koje je zla dizajnerska duša iscjepkala rukohvatima.
***
Ponekad bih do zore otišao sagoriti koju cigaretu na mjestu koje su,
u svojoj obzirnosti,
nadležni elementi odredili za pušače.
Hvala im na tome.
utorak, 20.03.2007.
Jednovremenski Taft
Kanarsko otočje... Prije 7 dana
***
London... Prije 4 dana
***
Zagreb... Maloprije
...Čini se da me slijedi...
srijeda, 07.03.2007.
Poštovani posjetitelji...
Privremeno
petak, 02.03.2007.
Put boce
Iskapih i drugu bocu vinjaka, i bacih se naglavce u Seinu.
***
Moja je boca isplivala ubrzo potom,
i - zagnjurivši jednom-dvaput -
okrenula nizvodno.
Danima,
nošena brzicama i rječnim grčevima,
Uz kratkotrajne predahe obalnog šipražja,
boca je skakala mutnim vodama.
Sedmicu kasnije, iz mreže ju je ispetljao jedan Normandijac.
Prevrnuo je u rukama nekoliko puta,
razmišljajući može li mu za što poslužiti,
a potom je zavitlao u more.
***
Da je tako bar meni netko dao drugu šansu
Makar me odmah bacio natrag u vodu!
četvrtak, 01.03.2007.
Kako sam SKORO upoznao drugove blogere...
Opet jedan pijani post
(U Route 66 služe Velebitsko)
(Nisam znao)
Što je blog?
Čisti duh?
Posve moderan, 21-century izum kroz koji ljudi upoznaju onaj vredniji, pamtljiviji dio drugih?
Djelić osobnosti koja se u tete-a-tete kontaktu
upoznaje tek kroz dulji period intime, prisnosti?
***
Događalo mi se ranije
(kao, vjerujem, i mnogima)
da neke ljude gledam mjesecima i godinama
bez imalo želje za zbližavanjem ili osobnim kontaktom...
Jedna od mojih najboljih prijateljica
djevojka je
s kojom sam četiri godine išao u srednju školu,
štoviše - sjedio na 30 cm od nje,
a s kojom sam prve rečenice izmijenio tek nakon mature.
Četiri godine tišine i ignoriranja.
Ona je imala neke predkoncepcije,
Ja sam imao neke predkoncepcije,
Bili smo klinci i debili,
Whatever.
Prvi smo put – i to sasvim slučajno – razgovarali tek poslije mature.
I odmah - nakon pola sata ćeretanja - shvatio sam da je pravi friend material, mnogo bolji od nekih na koje protratih četiri godine truda.
Otad je prošlo cijelo desetljeće.
Do dana današnjeg, premda daleko, ona je i dalje moja najbolja prijateljica.
Štoviše – nekoliko godina kasnije – svidjela se to my beautiful other čim su se upoznale.
I obratno - s njezinim sam se momčetom 'pogodio' od prvog trenutka.
And that says a lot.
Zajedničko ljetovanje, premda kratkotrajno, jedno mi je od dražih u životu.
Kako je moguće da smo četiri godine sjedili jedno uz drugo, disali isti zrak,
Potpuno i krajnje nezainteresirani za ovo drugo?
***
Često upoznajemo nove ljude.
Netko jednom reče - ne i nove prijatelje.
Jednom kad prijeđeš određenu dob, navodno, prestaneš stjecati prijatelje.
Što si našao do dvajspete - našao si.
Nakon toga čovjek, čini se, postaje lijen previše se truditi, glumiti, predstavljati,
izigravati cijelu onu šaradu kojom
U mladosti širi krug poznanstava.
Kad prijeđeš određenu dob - više ti nije bitno.
Sa već izgrađenim i okoštalim skupom vrijednosti,
malo je vjerojatno da ćeš ga zbog nekog radikalno mijenjati.
Pronalaženje sličnosti i srodnosti otežano je
Progresivno odebljanom linijom manjeg otpora.
***
U tom pogledu, rekao bih, blog je nešto veoma neobično.
Moderna igračka - nezamisliva generaciju-dvije ranije - kojom na uvid dobivamo komadić duše nekog drugog ljudskog bića.
Bez psiholoških barikada.
Bez truda i dugotrajnog kopanja.
It's there.
Čovjek, kraj kojega bi u nekom drugom kontekstu, na cesti, u klubu, čak i na tulumu, možda nezainteresirano prošli,
Otkrije nešto što vrijedi poznavanja.
***
Enivej,
Čini mi se da sam u gužvi večeras u KSET-u
Možda dotakao neke kolege blogere
Ali – bila je gužva.
Kad sam izletio poslije koncerta da ih susretnem,
Bilo je već prekasno.
Some other time, maybe.
***
Prokleta bila kriva dojava -
Zakasnih na koncert pola sata.
Preostalih pola sata, though
Bilo je izvrsno.
Ukebao autogram Fredija Špagedija na ulaznicu
Još jedna u kolekciji
A plakat sutra ljepim na vrata sobe
Ko da mi je 16.
