Opet jedan pijani post
(U Route 66 služe Velebitsko)
(Nisam znao)
Što je blog?
Čisti duh?
Posve moderan, 21-century izum kroz koji ljudi upoznaju onaj vredniji, pamtljiviji dio drugih?
Djelić osobnosti koja se u tete-a-tete kontaktu
upoznaje tek kroz dulji period intime, prisnosti?
***
Događalo mi se ranije
(kao, vjerujem, i mnogima)
da neke ljude gledam mjesecima i godinama
bez imalo želje za zbližavanjem ili osobnim kontaktom...
Jedna od mojih najboljih prijateljica
djevojka je
s kojom sam četiri godine išao u srednju školu,
štoviše - sjedio na 30 cm od nje,
a s kojom sam prve rečenice izmijenio tek nakon mature.
Četiri godine tišine i ignoriranja.
Ona je imala neke predkoncepcije,
Ja sam imao neke predkoncepcije,
Bili smo klinci i debili,
Whatever.
Prvi smo put – i to sasvim slučajno – razgovarali tek poslije mature.
I odmah - nakon pola sata ćeretanja - shvatio sam da je pravi friend material, mnogo bolji od nekih na koje protratih četiri godine truda.
Otad je prošlo cijelo desetljeće.
Do dana današnjeg, premda daleko, ona je i dalje moja najbolja prijateljica.
Štoviše – nekoliko godina kasnije – svidjela se to my beautiful other čim su se upoznale.
I obratno - s njezinim sam se momčetom 'pogodio' od prvog trenutka.
And that says a lot.
Zajedničko ljetovanje, premda kratkotrajno, jedno mi je od dražih u životu.
Kako je moguće da smo četiri godine sjedili jedno uz drugo, disali isti zrak,
Potpuno i krajnje nezainteresirani za ovo drugo?
***
Često upoznajemo nove ljude.
Netko jednom reče - ne i nove prijatelje.
Jednom kad prijeđeš određenu dob, navodno, prestaneš stjecati prijatelje.
Što si našao do dvajspete - našao si.
Nakon toga čovjek, čini se, postaje lijen previše se truditi, glumiti, predstavljati,
izigravati cijelu onu šaradu kojom
U mladosti širi krug poznanstava.
Kad prijeđeš određenu dob - više ti nije bitno.
Sa već izgrađenim i okoštalim skupom vrijednosti,
malo je vjerojatno da ćeš ga zbog nekog radikalno mijenjati.
Pronalaženje sličnosti i srodnosti otežano je
Progresivno odebljanom linijom manjeg otpora.
***
U tom pogledu, rekao bih, blog je nešto veoma neobično.
Moderna igračka - nezamisliva generaciju-dvije ranije - kojom na uvid dobivamo komadić duše nekog drugog ljudskog bića.
Bez psiholoških barikada.
Bez truda i dugotrajnog kopanja.
It's there.
Čovjek, kraj kojega bi u nekom drugom kontekstu, na cesti, u klubu, čak i na tulumu, možda nezainteresirano prošli,
Otkrije nešto što vrijedi poznavanja.
***
Enivej,
Čini mi se da sam u gužvi večeras u KSET-u
Možda dotakao neke kolege blogere
Ali – bila je gužva.
Kad sam izletio poslije koncerta da ih susretnem,
Bilo je već prekasno.
Some other time, maybe.
***
Prokleta bila kriva dojava -
Zakasnih na koncert pola sata.
Preostalih pola sata, though
Bilo je izvrsno.
Ukebao autogram Fredija Špagedija na ulaznicu
Još jedna u kolekciji
A plakat sutra ljepim na vrata sobe
Ko da mi je 16.
Post je objavljen 01.03.2007. u 01:57 sati.