Proklet bio, Watanabe!- kriknuo je ojađeni voditelj odjela, prijeteći zgrčenom pesnicom u pravcu izlaznih vrata.
Tamo, iza izlaznih vrata, 8933 kilometra zračnom linijom do Berlina u Njemačkoj se mladi, budalasti i neodgovorni Watanabe vjerojatno provodio pod utjecajem opijata, alkohola i lakih žena, dok su prodajni i financijski rezultati predstavništva na čijem je bio čelu, neumitno padali iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec.
Bilo je neodgovorno baciti tridesetogodišnjaka u središte nemorala i razvrata, jer Berlin je tih godina prednjačio po svemu, ne samo po prodajnim rezultatima. Tvrtka je hitno trebala zamjenu za Watanabeovog prethodnika Oriharu, koji je na čelu predstavništva nakon samo par mjeseci prestao slati ikakve izvještaje. Nabrzinu sazvan Upravni odbor proglasio je u firmi tjedan žalosti: na oglasnim pločama po hodnicima, te svim službenim umreženim laptopima, pojavilo se sumorno, prastaro lice Predsjednika i kratka obavijest o gubitku tržišnog udjela za 12 posto u zadnjem tromjesečju. Bio je to rezultat Oriharinog nemarnog odnosa prema ukazanoj časti, odgovornom mjestu u predstavništvu i bog zna kakvim sve okolnostima. Orihara se, naime, prestao javljati: bez slike, bez tona i sa sve gorim brojkama, a Uprava suočila s mogućim zahtjevom za kolektivni sepukku.
Hitno su pozvani šefovi odjela da predlože svog najboljeg, najhrabrijeg, najodanijeg čovjeka. Tržišni udjel se morao spasiti, a novi čovjek hitno poslati u Berlin da zamijeni nestalog Oriharu. Sreća, pa nije bio oženjen, jer bi sramota i ljaga pali na njegovu ženu i djecu. Tko zna, kako bi se sve rasplelo.
-Watanabe, Kouhei, 30 godina, s 10 godina staža, promijenio 3 odjela, ističe se brojem neplaćenih sati izvan radnog vremena, donorska kartica za 12 organa u slučaju smrti, potpisana izjava o odricanju od godišnjeg do mirovine; neoženjen, diplome ekonomije i menadžmenta, aktivno govori njemački – nabrajao je voditelj odjela stranih tržišta.
Još iste je večeri Watanabe bio na Lufthansinom letu za Berlin, a njegov radni stol u uredu popunjen praktikantom-srednjoškolcem, koji se, presretan, prijavio volontirati godinu dana.
Proklet bio, Watanabe!- gorko je u garderobi, skrivena od pogleda, zaplakala sektorska tajnica, kojoj se nedavno obećao, pa odlaskom u Europu prekršio obećanje. Pred njim su 3 godine mandata da postavi na noge posrnulo predstavništvo, a kako se šuškalo po firmi, Tvrtka nije predvidjela besplatne aviokarte za povremene posjete obitelji u Tokyu.
Watanabe, naime, nije imao nikoga, a za tajnicu Ishiguro nisu znali, inače bi već dobila otkaz.
S nestrpljenjem je Katsumi Ishiguro, na pragu svoje četrdesete, dvostruka djevica u horoskopu i, nažalost, višestruka u svakom drugom mogućem smislu, čekala svog princa Watanabea, da joj ispuni djevojački san. Bila je još svježeg, zategnutog tena i besprijekorne figure, gracilna, a efikasna; mogla je slati faks izvještaje na 3 uređaja, istovremeno odgovarajući na svaki telefonski poziv, s bluetooh slušalicom u uhu, neprimjetna, a sveprisutna.
Tvrtka je, u međuvremenu, unajmila lokalnu detektivsku agenciju da prati Watanabea i redovito izvještava o njegovom ponašanju i kretanju izvan berlinskog ureda. U Europljane se čovjek nije mogao pouzdati, iako su Nijemci bili najsličniji Japancima; osim, naravno, u Berlinu - tom Babilonu, Sodomi i Gomori korporativnog ponašanja.
-Kampai, kampai!- odjekivali su usklici iz konferencijske dvorane te subote u deset ujutro. Slavio se prvi kvartalni izvještaj, a tajnica Ishiguro spadala je s nogu, noseći prepune pladnjeve bezalkoholnog piva za zaposlenike i sake i umeshu vino od šljiva za direktore odjela.
Sva tržišta bila su u porastu, a nestrpljivo se iščekivao i prvi online izvještaj s istočnoeuropskog tržišta, na koje se Watanabe uputio odmah po dolasku u Berlin. Jer, kako kaže stara japanska poslovica, trešnjin se cvijet miriše dok je još na grani!
Kad se poznato lice pojavilo na skype video-zidu u konferencijskoj dvorani, Katsumi je posrnula i prekrila usta dlanom da priguši vrisak, koji joj se oteo s usta. Lice njezinog dragana, tisućama kilometara udaljenog i tako bliskog Katsuminom srcu, bilo je nekako izobličeno i zajapureno, kosa raščupana, a kravata s logotipom Tvrtke nakrivljena i polurazvezana. Nije to bio čovjek kome se obećala, oličenje svega što je tražila u muškarcu. Ovaj Watanabe izgledao je strano, nefokusirano, pa i gore - on se smješkao!
-Ma, bit će i rezultata, samo polako!- odbrusio je ovaj strani Watanabe na oštri upit voditelja odjela. Tajac i šok u konferencijskoj dvorani od neviđenog neposluha mogao se skoro opipati u zraku, a prisutni su se odmaknuli od video-zida kao da se i fizički distanciraju od svetogrđa, prvog ikada dokumentiranog u povijesti Tvrtke.
Uzaludno je nastavljati priču! Sigurno već pogađate nastavak, ishod i kraj.
U epilogu, Tvrtka je odmah na vanrednom sastanku smijenila sve voditelje odjela, naložila hitni povratak Watanabea. Ukazom je određeno javno poniženje svih izravno odgovornih na prvoj plenarnoj sjednici. Za Watanabeom su, naravno, ovaj put poslali plaćenog ubojicu, jer samo krv može isprati ukaljanu čast firme.
S jezom čekamo bilo kakve vijesti, koje nikako ne stižu. U međuvremenu, šire se glasine da se Watanabe pridružio podzemnom pokretu korporativnih izbjeglica, odanih raskalašenom i neodgovornom životu Europljana. Neki tvrde da radi za konkurenciju, a drugi, da šverca satove po buvljacima zemalja na rubu – DDR-a, Baskije, Karantanije i Pridnjestrovlja.
Istina, Tvrtka se dosjetila barem malo smanjiti gubitke na tom tržištu. Hitno je otvoren odjel tanto noževa za harakiri. Prodaja ide neočekivano uspješno, jer sve je više okrivljenih, sumnjivih, tercijarno krivih i nevinih s jakim osjećajem krivnje. Govorka se da se pošast samoubojstava širi i na njihove obitelji, fakultete i škole koje su pohađali, pa čak i na putničke agencije koje nude aranžmane za Istočnu Europu. Na kraju, čini se da je čast ipak spašena, prodaja noževa raste, a Tvrtka štedi i na kvaliteti čelika u proizvodnji, koristeći jeftiniji iz Taiwana i Hong Konga.
Proklet bio, Watanabe!!!
Oznake: sepukku, harakiri, tanto noževi za harakiri, korporativni moral
|
