Jadi mladog vola

< travanj, 2014 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

06/2022 (1)
09/2019 (1)
08/2018 (1)
11/2016 (1)
12/2014 (1)
04/2014 (2)
01/2014 (6)
12/2013 (10)
11/2013 (8)
09/2012 (2)
08/2012 (3)
04/2012 (1)
11/2011 (1)
09/2011 (4)
05/2011 (2)
01/2011 (1)
11/2010 (1)
10/2010 (2)
07/2010 (1)
06/2009 (1)
02/2009 (4)
01/2009 (7)
11/2008 (3)
10/2008 (5)
09/2008 (3)
08/2008 (5)
05/2008 (1)
04/2008 (2)
03/2008 (5)
02/2008 (5)
01/2008 (3)
12/2007 (3)
11/2007 (2)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (1)
07/2007 (6)
06/2007 (3)
05/2007 (1)
03/2007 (1)
02/2007 (1)
01/2007 (4)
11/2006 (3)
09/2006 (1)
08/2006 (5)
07/2006 (6)
06/2006 (7)
05/2006 (3)

pisma u boci
wallblog @ gmail.com

me, myself & I
Wall na Mjesecu
Wall na playeru

19.04.2014., subota

PROKLET BIO, WATANABE !


Proklet bio, Watanabe!- kriknuo je ojađeni voditelj odjela, prijeteći zgrčenom pesnicom u pravcu izlaznih vrata.

Tamo, iza izlaznih vrata, 8933 kilometra zračnom linijom do Berlina u Njemačkoj se mladi, budalasti i neodgovorni Watanabe vjerojatno provodio pod utjecajem opijata, alkohola i lakih žena, dok su prodajni i financijski rezultati predstavništva na čijem je bio čelu, neumitno padali iz tjedna u tjedan, iz mjeseca u mjesec.

Bilo je neodgovorno baciti tridesetogodišnjaka u središte nemorala i razvrata, jer Berlin je tih godina prednjačio po svemu, ne samo po prodajnim rezultatima. Tvrtka je hitno trebala zamjenu za Watanabeovog prethodnika Oriharu, koji je na čelu predstavništva nakon samo par mjeseci prestao slati ikakve izvještaje. Nabrzinu sazvan Upravni odbor proglasio je u firmi tjedan žalosti: na oglasnim pločama po hodnicima, te svim službenim umreženim laptopima, pojavilo se sumorno, prastaro lice Predsjednika i kratka obavijest o gubitku tržišnog udjela za 12 posto u zadnjem tromjesečju. Bio je to rezultat Oriharinog nemarnog odnosa prema ukazanoj časti, odgovornom mjestu u predstavništvu i bog zna kakvim sve okolnostima. Orihara se, naime, prestao javljati: bez slike, bez tona i sa sve gorim brojkama, a Uprava suočila s mogućim zahtjevom za kolektivni sepukku.

Hitno su pozvani šefovi odjela da predlože svog najboljeg, najhrabrijeg, najodanijeg čovjeka. Tržišni udjel se morao spasiti, a novi čovjek hitno poslati u Berlin da zamijeni nestalog Oriharu. Sreća, pa nije bio oženjen, jer bi sramota i ljaga pali na njegovu ženu i djecu. Tko zna, kako bi se sve rasplelo.

-Watanabe, Kouhei, 30 godina, s 10 godina staža, promijenio 3 odjela, ističe se brojem neplaćenih sati izvan radnog vremena, donorska kartica za 12 organa u slučaju smrti, potpisana izjava o odricanju od godišnjeg do mirovine; neoženjen, diplome ekonomije i menadžmenta, aktivno govori njemački – nabrajao je voditelj odjela stranih tržišta.

Još iste je večeri Watanabe bio na Lufthansinom letu za Berlin, a njegov radni stol u uredu popunjen praktikantom-srednjoškolcem, koji se, presretan, prijavio volontirati godinu dana.

Proklet bio, Watanabe!- gorko je u garderobi, skrivena od pogleda, zaplakala sektorska tajnica, kojoj se nedavno obećao, pa odlaskom u Europu prekršio obećanje. Pred njim su 3 godine mandata da postavi na noge posrnulo predstavništvo, a kako se šuškalo po firmi, Tvrtka nije predvidjela besplatne aviokarte za povremene posjete obitelji u Tokyu.
Watanabe, naime, nije imao nikoga, a za tajnicu Ishiguro nisu znali, inače bi već dobila otkaz.

S nestrpljenjem je Katsumi Ishiguro, na pragu svoje četrdesete, dvostruka djevica u horoskopu i, nažalost, višestruka u svakom drugom mogućem smislu, čekala svog princa Watanabea, da joj ispuni djevojački san. Bila je još svježeg, zategnutog tena i besprijekorne figure, gracilna, a efikasna; mogla je slati faks izvještaje na 3 uređaja, istovremeno odgovarajući na svaki telefonski poziv, s bluetooh slušalicom u uhu, neprimjetna, a sveprisutna.

Tvrtka je, u međuvremenu, unajmila lokalnu detektivsku agenciju da prati Watanabea i redovito izvještava o njegovom ponašanju i kretanju izvan berlinskog ureda. U Europljane se čovjek nije mogao pouzdati, iako su Nijemci bili najsličniji Japancima; osim, naravno, u Berlinu - tom Babilonu, Sodomi i Gomori korporativnog ponašanja.

-Kampai, kampai!- odjekivali su usklici iz konferencijske dvorane te subote u deset ujutro. Slavio se prvi kvartalni izvještaj, a tajnica Ishiguro spadala je s nogu, noseći prepune pladnjeve bezalkoholnog piva za zaposlenike i sake i umeshu vino od šljiva za direktore odjela.

Sva tržišta bila su u porastu, a nestrpljivo se iščekivao i prvi online izvještaj s istočnoeuropskog tržišta, na koje se Watanabe uputio odmah po dolasku u Berlin. Jer, kako kaže stara japanska poslovica, trešnjin se cvijet miriše dok je još na grani!

Kad se poznato lice pojavilo na skype video-zidu u konferencijskoj dvorani, Katsumi je posrnula i prekrila usta dlanom da priguši vrisak, koji joj se oteo s usta. Lice njezinog dragana, tisućama kilometara udaljenog i tako bliskog Katsuminom srcu, bilo je nekako izobličeno i zajapureno, kosa raščupana, a kravata s logotipom Tvrtke nakrivljena i polurazvezana. Nije to bio čovjek kome se obećala, oličenje svega što je tražila u muškarcu. Ovaj Watanabe izgledao je strano, nefokusirano, pa i gore - on se smješkao!

-Ma, bit će i rezultata, samo polako!- odbrusio je ovaj strani Watanabe na oštri upit voditelja odjela. Tajac i šok u konferencijskoj dvorani od neviđenog neposluha mogao se skoro opipati u zraku, a prisutni su se odmaknuli od video-zida kao da se i fizički distanciraju od svetogrđa, prvog ikada dokumentiranog u povijesti Tvrtke.

Uzaludno je nastavljati priču! Sigurno već pogađate nastavak, ishod i kraj.

U epilogu, Tvrtka je odmah na vanrednom sastanku smijenila sve voditelje odjela, naložila hitni povratak Watanabea. Ukazom je određeno javno poniženje svih izravno odgovornih na prvoj plenarnoj sjednici. Za Watanabeom su, naravno, ovaj put poslali plaćenog ubojicu, jer samo krv može isprati ukaljanu čast firme.

S jezom čekamo bilo kakve vijesti, koje nikako ne stižu. U međuvremenu, šire se glasine da se Watanabe pridružio podzemnom pokretu korporativnih izbjeglica, odanih raskalašenom i neodgovornom životu Europljana. Neki tvrde da radi za konkurenciju, a drugi, da šverca satove po buvljacima zemalja na rubu – DDR-a, Baskije, Karantanije i Pridnjestrovlja.

Istina, Tvrtka se dosjetila barem malo smanjiti gubitke na tom tržištu. Hitno je otvoren odjel tanto noževa za harakiri. Prodaja ide neočekivano uspješno, jer sve je više okrivljenih, sumnjivih, tercijarno krivih i nevinih s jakim osjećajem krivnje. Govorka se da se pošast samoubojstava širi i na njihove obitelji, fakultete i škole koje su pohađali, pa čak i na putničke agencije koje nude aranžmane za Istočnu Europu. Na kraju, čini se da je čast ipak spašena, prodaja noževa raste, a Tvrtka štedi i na kvaliteti čelika u proizvodnji, koristeći jeftiniji iz Taiwana i Hong Konga.


Proklet bio, Watanabe!!!

Oznake: sepukku, harakiri, tanto noževi za harakiri, korporativni moral


- 08:08 - Komentari (30) - Isprintaj - #
  • i ja bi u boemski pokret otpora sa Watanabeom! (Neverin 19.04.2014. 11:23)
  • @Neverine, i moja je to dilema: podzemni pokret korporativnih izbjeglica ili buvljaci Istočne Njemačke, Baskije, Karantanije i Pridnjestrovlja. :)))) (Wall 19.04.2014. 12:04)
  • Proklet bio, Walle, pa tebi ni te satire ne idu tako loše! :))) Osobito mi je efektan završetak, gdje si aspurd izveo do kraja - 'živjeti od smrti', 'uskrsnuti zahvaljujući smrtima/ubojstvima'... Odličan crni humor, osobito u ovo blagdansko vrijeme, koje u suštini, slavi isti koncept. No priznaj da je to čak i tvojem vještom oku/peru (koje voli simultane efekte) promaklo! ;) (Ama Gi 19.04.2014. 12:39)
  • Teško da je bilo što prepušteno slučaju :) (. 19.04.2014. 14:06)
  • malo preklišejiziran početak, a ovo dalje nije ni tako loše...iako imaš još palente za pojesti ;) previše je umjetne dinamike u txtu. (blogdogg 19.04.2014. 14:41)
  • @Ama Gi, nije meni promakla perverzija slavljenja nečije muke i smrti (a o profitima Vatikana, RKCrkve,svećenstva da ne govorim/o). nego, ne želim dodatno antagonizirati iskrene vjernike više nego moram, jer baš sam došao s košnje ooogromnog travnjaka u goricama, na Svetu Subotu Svete Tišine (i cijeli Sveti Tjedan), kad je bogohulno raditi, a pogotovo praviti buku kosilicom od 6KS.Već su mi jednom skrenuli susjedi pažnju da (ne) hulim na boga i rugam se njihovoj naivnoj vjeri u Svetu Šunku, Sveta Jaja, Sveto Dvojstvo Bogočovjeka, Sveto Trojstvo, Svete Marije Magdalene (ne, nisam sinoć gledao Gibsonovu Perverziju, tj. Pasiju na aramejskom); kad bih birao slavu, onda bi to bila- Kumova Slama, tj Slava.

    @V, teško" a kako je onda pobunjenih i odmetnutih sve više?

    @Blogdogg, ti najbolje znaš, tvoja je dinamika tako prirodna :)) ali, ako me uistinu želiš podučiti, daj link na nešto tvoje napisano, gdje iz tvojih rečenica mogu nešto i naučiti, preuzeti, mlad sam i rado učim od boljih, stručni(ji)h, iako palentu ne volem. (Wall 19.04.2014. 17:00)
  • A kako se noževi tako dobro prodaju?:)
    Oni koji zarađuju (ili to namjeravaju), nikad ništa ne prepuštaju slučaju. (. 19.04.2014. 18:53)
  • zbog ovaca, koje poslušno idu na klanje; zbog ispranih mozgova koji osjećaju kolektivnu/korporativnu krivnju a ustvari su zarobljenici ' Stockholmskog sindroma'....to vrijedi i za sve sljedbenike-partije,crkve,religije, nogometnog kluba, domoljube.ovce ne samo da pristaju na klanje, već same i plaćaju svoje pogubljenje, čak i kupujući noževe za klanje (onako kako neke države za trošak izvršenja smrtne kazne terete obitelj pogubljenoga) (Wall 19.04.2014. 20:10)
  • Je, pa onda što se mene tiče nije trebalo biti nesporazuma ni kod prvog komentara.
    Žrtvovanje pokojeg janjeta vukovima, da bi se ostatak stada držao u većoj poslušnosti, je već toliko puta i na toliko načina iskušano, tako da mi je smiješno i samo spominjanje slučajnosti.

    I sve dok ovčice (ne bih rekla da su glupe nego nemoćne) skakuću preko ograde i vraćaju se, to odgovara i vukovima i pastirima.
    Jedina šansa (zvuči nevjerojatno, ali drugu ne vidim) da ovce nešto naprave za sebe je moguća u slučaju da na jednoj strani, npr. strani pastira, miruju toliko dugo sve dok izgladnjeli vukovi ne krenu u napad...e, jedino tada, dok se vukovi tuku s pastirima, ovčice mogu nešto napraviti :D

    Iako, ne znam vrijedi li truda...u slučaju promijene poretka samo bi se krzna izmijenjala :) (. 19.04.2014. 22:59)
  • priznajem, ti sveobuhvatnije razmišljaš od mene. ja, osim plana da se opirem-bunim-protestiram-bježim, drugog nemam, a čekati, biti strpljiv-ne znam. (Wall 20.04.2014. 08:21)
  • Ne svede li se, ipak na kraju, sve na poziciju: pastir - ovca - vuk? Ili je opet VUK u janjećoj koži? (alkion 20.04.2014. 10:17)
  • evo nadam se da ti ovo neće bit preteško, ali ka ovome idem i smatram da sam na dobrom tragu:

    SLIKAR I LOVAC

    Još dok dijelili smo tu vlažnu špilju, u dane neprekidnih pljuskova, njegov pogled i tada bijaše uprt ka prostranstvima koja, neosvojena, stajahu nam na putu. Dani su prošli otkad smo se potukli za onaj zadnji komad zakljovice mamuta. S prijezirom i gnušanjem, gledao je na moj crtež bizona. Pljunuv, on izjuri u kišu uz krik koji dan danas pamtim. Sva bol gladi i sva snaga nade, objediniše se u neartikuliranomu zvuku. Popraćen grmljavinom, on nesta...i nesta jeka...i sve načas utihne...S paprati rosa kliznu...i nasta svijet, u koljievci sunca se rodi blaga zora...ja i ostatak plemena ostadosmo gladovati do smrti.

    txt je nastao kao reakcija na vijest da je ratni zlikovac goran hadžić pao jer je htio utopit Modiglianijevu sliku. pozdrav! (blogdogg 20.04.2014. 20:12)
  • @Alkione, janjetinu ne volem, Vuka Stefanovića Karadžića poštujem, Vuka Brankovića prezirem, ali jedan je vuk ( i ovaj tvoj, paradigmatski) ostao u vječnosti, tj. "Književnosti za uvijek i zauvijek: "Vuk na ovcu svoje pravo ima ka tiranin na slaba čovjeka; al' tiranstvu stati nogom za vrat, dovesti ga ka poznanju prava, to je ljudska dužnost najsvetija!" (Petar Petrović Njegoš)

    @Blogdogg, upravo odgledah (vidi, uoči! aorist u zajebantskoj komunikaciji je čist' OK, u ovoj tvojoj obliteralnoj papazjaniji- nikako!) biografski film o mladim danima Jacka Kerouaca, Allena Ginsberga W.Burroughsa "Kill Your Darlings"- u filmu dosta dobro prikazuju kako teške droge mogu podstaknuti literarnu produkciju, pjesništvo, fikciju, u filmu se npr. referira da je nakon tih iskustava Burroughs napisao Goli ručak, na drogama, o drogama,nerazumljiv svima osim onima na drogama).....tvoj budalasti tekst, uz koji divno ide i tvoja fiks-natuknica o "ideji nakon hapšenja Hadžića".... međutoa, dvije su stvari tu bitne (jedna za mene, jedna za tebe)- za mene, tvoj tekstić je ludo nerazumljiv, tj kao da ga je nažvrljao napušeni Čombe ("Lud,zbunjen, normalan"), dakle, slabo ću ja iz njega išta naučiti, ma ni skužiti neću, hihihi...drugo, najvažnije i najžalosnije- jedan Burroughs, Ginsberg, Kerouac....mogu imati koristi od pisanja na drogama (jer im je samo oslobodila već postojeći ogromni talent u njima)...droge iz praznoga ne mogu izvući ništa, a kamo li neko suvislo pisanje, "literaturu", pače. moj savjeti ti je - manje puši, više piši!! PS. a rečenice su ti, uh-oh-uh, Yoda govori kao da :))) (Wall 20.04.2014. 20:55)
  • he-he - prča se da se krije u močvarama Polesja, da vozi bjeloruski traktor s kraja 60-ih (pametni zub 21.04.2014. 08:05)
  • Kad smo već pri Njegošu:

    "...
    Zla pod nebom što su svakolika
    Čovjeku su prćija na zemlju."
    ...
    ...
    "Sv'jet je ovaj tiran tiraninu
    a kamoli duši blagorodnoj!
    On je sostav paklene nesloge:
    ....
    ...
    Niko srećan a niko dovoljan,
    Niko miran a niko spokojan;
    Sve se čovjek bruka sa čovjekom, -
    Gleda majmun sebe u zrcalo. "

    Ne znam bih li (viđe i ja znadem aorista upotrijebit) ovo Njegoševo shvatio kao upozorenje budućim naraštajima ili samo kao još jednu potvrdu kako se "točak istorije neumitno vrti":
    "Tko bi gori sad je doli
    a tko doli gori ustaje
    Sad vrh sablje kruna visi,
    sad vrh krune sablja pada,
    sad na carstvo rob se uzvisi,
    a tko car bi ..." (Gundulić)

    Hoće li sloboda znati pjevati kao što su sužnji pjevali o njoj? (alkion 21.04.2014. 09:11)
  • @Pametni zube, bjeloruski traktor u Pridnjestrovlju :)) To je podnaslov jedne moje priče iz zbirke "From USSR with love"!!

    @Alkione, Njegoš i Gundulić su još živi kroz svoje stihove, a hoće li zauvijek-ne zna se (još). Ali, jedno se sigurno zna - Branko Miljković, neumrli, najveći pjesnik Balkana hoće! tragičan i neshvaćen, nevoljen i zaboravljen, ostavio je 2 najveća živuća stiha ikada, igdje (meni je to je kriterij trajanja pjesništva - što kraći stih, a da pogađa i razara kao cijeli sonetni vijenac).

    PS. jedan od ta 2 najveća je svakako ovaj tvoj, citirani (i ne, neće Sloboda znati pjevati, ona to ni sada ne zna, ili mi još Slobodu nismo ni upoznali; jer samo ropstvo stvara slobodu, samo joj ono daje draž,čar, smisao).

    Drugi Miljkovićev je onaj stih-epitaf: sebi, tebi, meni, nama... "Ubi me prejaka riječ!"

    PPS. a kad te prejaka riječ ljubi , onda nemaš izbora, nego pisati, unatoč Brankovoj kletvi, upozorenju "kako će jednom svi stihove pisati" (Wall 21.04.2014. 11:28)
  • "Otvaram prejake riječi, pažljivo mirišem jednu po jednu, prebirem po njima kao po prašnjavim slikama s tavana i onda uzmem najjaču".
    Nakon ovih tvojih riječi dobivam poriv da postanem štovatelj one: Ljubi bližnjega svoga..."
    Nisam valjda okasnio? (alkion 21.04.2014. 11:40)
  • "Volim sve istine koje nisu obavezne, jer prava je istina stidljiva ko miris ", rekao je također Branko.
    Priča ti je odlična, al mi je malo žao Katsumi :-) (sarahB. 21.04.2014. 15:24)
  • @Alkione, ne volem 'štovanje' ni 'štovatelje', ali cijenim one koji cijene :)) a kad smo kod ljubljenja- ne volem ni mušku ljubav, samo žensku !!! prema tome, dabome- nisi okasnio, uranio si :))

    @SarahB, mirise volem, mirisima vjerujem, čak ljude raspoznajem, sortiram i tretiram prema mirisima. PS. ne brini za gospođu Ishiguro, ovaj pripravnik već se mota oko nje, sad će ona profitirati! (Wall 21.04.2014. 18:22)
  • Wall, meni se sviđa...Ne znam što ostalima koji su dugo smišljali svoj komentar (a tema je bila što manje pozitive i što više "sipovskog" crnila izbaci na ekran), toliko nije pisano i čitko. Vjerojatno je i električna energija, prije kraja prvog kvartalnog razdoblja imala svoj udio u svemu. moj prstić gore za wall........... (tiana 26.04.2014. 20:14)
  • ....nedavno je viđen kako trguje s Ferengijim, i od tad mu se gubi svaki trag..LIV LONG & PROPR! (križar 28.04.2014. 12:53)
  • Tiana F., hvala za palac gore! bolje ovdje, na fikciji 'gore', a na politčikom komentaru kod M.Jurjevića 'dole', nego obrnuto :))
    Križar, i ja to često kažem (Live long & prosper! to je najbolji dio Zvjezdanih staza), juedino ne mogu razdvojiti dva-po-dva prsta na sredini da pravilno pozdravim! (Wall 30.04.2014. 09:26)
  • Di si ti, ja našla tvog lika, sad zajedno bježimo svemirskom stazom zvanom Highway to hell (viš da znam speling,al neću tak pisat) on zbog platinuma, a ja zato jer mi je mašta draža od stvarnosti! Ajd piši, super si mi- vrajt long&prospr! (križar 08.05.2014. 23:17)
  • (pokušavam ono dva-po-dva prsta - lijeva ruka ide, desnom vježbam već kvarat ure, ali poboljšanja ne nazirem) (Mayday 04.06.2014. 17:03)
  • (uspjela! :D)
    i usput došla reći kako mi se sviđa to što ovdje čitam, samo ne znam kako reći da ne ispadne...sleazy. (Mayday 05.06.2014. 09:04)
  • Proklet bio Watanabe, tko je još vidio uživat u alkoholu i lakim ženama :) (bad moon rising 17.07.2014. 19:02)
  • It is on! (ed hunter 08.08.2014. 16:12)
  • Watanabeeee potreban si nam.:) (fra gavun 02.09.2014. 14:17)
  • Pitam se pitam, je li sukob između zajednice i pojedinca rješiv ili ne.
    *Mda. Zanimljivi izbori bit će za pet godina. Jedno sam se vrijeme čak nadao da će ova pokazati nešto karaktera, ali ništa od toga. : (propheta nemo 27.09.2014. 10:19)
  • Kruto. Oštro. Sterilno. Preslik ovog vremena. (donin svijet 04.10.2014. 15:29)
  • << Arhiva >>

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica