Jadi mladog vola

< rujan, 2012 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

06/2022 (1)
09/2019 (1)
08/2018 (1)
11/2016 (1)
12/2014 (1)
04/2014 (2)
01/2014 (6)
12/2013 (10)
11/2013 (8)
09/2012 (2)
08/2012 (3)
04/2012 (1)
11/2011 (1)
09/2011 (4)
05/2011 (2)
01/2011 (1)
11/2010 (1)
10/2010 (2)
07/2010 (1)
06/2009 (1)
02/2009 (4)
01/2009 (7)
11/2008 (3)
10/2008 (5)
09/2008 (3)
08/2008 (5)
05/2008 (1)
04/2008 (2)
03/2008 (5)
02/2008 (5)
01/2008 (3)
12/2007 (3)
11/2007 (2)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (1)
07/2007 (6)
06/2007 (3)
05/2007 (1)
03/2007 (1)
02/2007 (1)
01/2007 (4)
11/2006 (3)
09/2006 (1)
08/2006 (5)
07/2006 (6)
06/2006 (7)
05/2006 (3)

pisma u boci
wallblog @ gmail.com

me, myself & I
Wall na Mjesecu
Wall na playeru

09.09.2012., nedjelja

Ruski pjesnici: Vera Anatoljevna Pavlova (r.1963.)




ONI SU SRETNI i ZALJUBLJENI
On:
Kad te nema, čini mi se -
ti si tek u susjednoj sobi.

Ona:
Kad si u susjednoj sobi, čini mi se -
nema te.


---------

Slomila sam ti srce
sad bosa hodam
po krhotinama.


---------

Postoji li žudnja -
bit će i nešto za požaliti
postoji li žal za nečim -
imamo se čega i sjećati
postoji li sjećanje -
nemamo za čime žaliti
ako nemamo za čime žaliti
nemamo za čime ni žudjeti.



Rođena Moskovljanka (49), muzikolog po zanimanju i pjesnikinja po vokaciji, u sretnom bračnom ugovoru s profesionalnim američkim prevoditeljem Stevenom Seymourom (godinama radio za američku vladu na pregovorima o nuklearnom razoružanju; otrovan hladnoratovskim rječnikom, izliječio se brakom s ruskom pjesnikinjom; sad mirno prevodi vlastitu ženu). Ono što Veru Pavlovu čini ruskom pjesnikinjom 21.stoljeća su njezini stihovi o ljubavi i tjelesnosti, koji kritičare stavljaju na muke - ne mogu je umiveno i ćudoredno citirati, niti ukalupiti.

O Veri Pavlovoj i njezinim Pismima susjednoj sobi. sam već pisao, a kako se čini, još ću pisati.


- 00:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.09.2012., četvrtak

Društvo mrtvih pjesnikinja: Elena Andreevna Schwarz


SVIJEĆA UZ ODAR

Toliko volim plamen
da ga moram ljubiti
posezati za njim rukama
njime lice umivati

u plamenu žive duhovi
nježni kao pupoljci
u tankom prstenu magije
zarobljeni, okruženi

dušama je dom u plamenu
on im je oklop i utjeha
a sve drugo je prizemno
previše zemaljsko, zemljano

svoje sam rubove zapalila
obrve, kosu oprljila
pomislih - to si bio ti
trepereći u drhtaju plamena

možda mi tako pokušavaš
riječi od svjetla šapnuti
ali dok plamen treperi
ja sam tek mrakom ispunjena.


Elena Andrejevna Švarc
, 1948. -2010.
(prijevod Wall)

Jelena Andrejevna Švarc (1948. Leningrad -2010. St. Petersburg)
za života tek još jedna ptica u kavezu, iz kojeg je bježala cijeli život kroz poeziju.
Slavenske duše i rođenja, židovsko-tatarske krvi s natruhama ciganskog
bilo je dovoljno da je okuje u božanstva i anđele, grčku i rimsku mitologiju,
nebo i zvijezde, ljude i životinje, žive i umrle… Rođena u Lenjingradu,
a umrla u 61.godini u Sankt Petersburgu, nikad se nije maknula iz rodnog grada.
Ostaje jedna od najnepriznatijih i najvećih suvremenih ruskih pjesnikinja.


- 15:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>