SVIJEĆA UZ ODAR
Toliko volim plamen
da ga moram ljubiti
posezati za njim rukama
njime lice umivati
u plamenu žive duhovi
nježni kao pupoljci
u tankom prstenu magije
zarobljeni, okruženi
dušama je dom u plamenu
on im je oklop i utjeha
a sve drugo je prizemno
previše zemaljsko, zemljano
svoje sam rubove zapalila
obrve, kosu oprljila
pomislih - to si bio ti
trepereći u drhtaju plamena
možda mi tako pokušavaš
riječi od svjetla šapnuti
ali dok plamen treperi
ja sam tek mrakom ispunjena.
Elena Andrejevna Švarc, 1948. -2010.
(prijevod Wall)
Jelena Andrejevna Švarc (1948. Leningrad -2010. St. Petersburg)
za života tek još jedna ptica u kavezu, iz kojeg je bježala cijeli život kroz poeziju.
Slavenske duše i rođenja, židovsko-tatarske krvi s natruhama ciganskog
bilo je dovoljno da je okuje u božanstva i anđele, grčku i rimsku mitologiju,
nebo i zvijezde, ljude i životinje, žive i umrle… Rođena u Lenjingradu,
a umrla u 61.godini u Sankt Petersburgu, nikad se nije maknula iz rodnog grada.
Ostaje jedna od najnepriznatijih i najvećih suvremenih ruskih pjesnikinja.
|