sviđa mi se što vam duša ne gori za mnom
sviđa mi se što ja ne gorim za vama
što se neće zemaljska kugla
nikad rastopiti pod našim nogama
sviđa mi se što možete biti zabavni
opušteno se igrati riječima
što ne rumenite iznenadnim valom
kad se na tren dotaknemo rukavima
što dok ste sa mnom- mirno grlite drugu
ne goreći u paklenom ognju
što vas nisam poljubila
što moje nježno ime, o nježni moj
ne spominjete noću ni danju zaludu
i što pod crkvenom tišinom
nad nama neće zapjevati ‘haleluja’.
hvala vam od srca i ruke
što me vi-ne znajući- toliko ljubite
ne remeteći moj noćni mir
nepostojeće susrete u zalazak sunca
neprošetane šetnje na mjesečini
što nema Sunca nad našim glavama
što niste od ljubavi bolni zbog mene
što, avaj, ja više nisam za vama.
PS. Poezija i glazba, o muzici da ne govorim, ne poznaju granice. Od legendarne Pugačove otprije 35 godina do danas nije se mnogo promijenilo. Neka će srca biti slomljena, druga će sama zacijeliti,a dobro je podsjetiti se da u početku bijaše Riječ – i Marina Cvjetajeva.
Aristokratkinja, kći pisca i pijanistice, djevojka iz carističke Rusije do Crvenog oktobra, žena Bjelogardejca u egzilu, senzibilna, neprilagođena, ljubavnica čak dvije Sofije... nadasve Pjesnikinja.
Bulat Šalvovič Okudžava (1924. – 1997.), sovjetski, pa i ruski, Arsen.
rođen od gruzijske i armenske krvi i nasljeđa,
odabrao je biti Jugosl, ops, Rus i Sovjet, komunist i pjesnik.