Kad je Mina prvi put zakoračila iz vlaka na stanici Waterloo, skoro da nije mogla disati od uzbuđenja. Sa samo osamnaest godina na osobnoj iskaznici, velikim kovčegom i mršavim, dječački građenim tijelom, izgledala je kao još jedna tinejdžerka u bijegu od kuće, što i nije bilo daleko od istine. Doduše, njezini su roditelji znali gdje ide, no svejedno bi se slučajnom prolazniku stegnulo srce i poželio bi toj, naizgled slabo uhranjenoj djevojci ponuditi sendvič, zaštitu ili barem pozvati policajca da joj pomogne, htjela to ona ili ne. Takav je utisak ostavljala Mina na neupućenog promatrača, iako je u tom vižljastom tijelu, ravnog grudnog koša i bez ikakvih ženskih oblina, bilo više vatre i strasti, nego bi to itko mogao očekivati. London je bio san snova, a sad joj je, konačno, bio na dlanu.
Rijeka putnika ponijela je silinom i brzacima kroz peron. Čak i da nije htjela krenuti u smjeru Victory Archa, bilo je nemoguće iskoračiti iz gomile bez ozbiljnih posljedica po njezine stvari. Kovčeg, koji je čvrsto stiskala u ruci, skoro je nestao u naguravanju, no njezina ga je oznojena ruka držala grčevito i bez odustajanja. Ipak su unutra bile njezine dvije najdraže knjige, njezin mornarski kompletić i košulja na cvjetiće, koju je kupila neposredno pred put. I da, unutra je bilo pismo-pozivnica, koje je omogućilo turističku vizu na tri mjeseca. Hej, tri mjeseca u Londonu! San snova svakog ljubitelja mjuzikla i top lista. 'New Kids On The Block' su tjednima bili prvi s Hangin' Tough, a Kylie Minogue tek mrvicu zaostajala s Tears on my pillow. Oni, što nisu znali plesati, slušali su Madonnin Vogue, a bilo je i staromodnijih, opčinjenih Elton Johnom i Kiki Dee. Kako bilo, Mina nije mogla dočekati da se dokopa iznajmljenog stana i konačno počne ostvarivati svoje snove, brižljivo popisane u malenom rokovniku, kojeg joj je poklonio brat prije odlaska na put. 'Stavi na spisak sve što želiš vidjeti i doživjeti u Londonu', rekao joj je, poklanjajući joj knjižicu u skupoj koži. 'Kad se vratiš, želim da mi čitaš, po redu, što si od planiranog ostvarila'. Kao da je to bilo moguće! Mina je imala stotinu najhitnijih i najvažnijih želja, a gdje su tu bile one manje važne, kojih je bilo nebrojeno? Tri mjeseca boravka se činilo prekratkim za sve, stoga nije mogla dočekati prvi dan da krene u obilazak grada iz snova i doživi sebe u njemu.
Mina je hodala, osvrćući se, upijajući vizuru mravinjaka oko sebe. Fasade zgrada, stakato nogu i potpetica, zvuk nestrpljivih sirena taksija i glasovi koji se dozivaju, sve se to slijevalo u jednu divnu kakofoniju koja je predstavljala ogromni surferski val i nju, na vrhu tog vala, koji je nosio i nosio bez zaustavljanja. Odredište i nije bilo važno, bilo je samo važno, da val ne prestaje.
Odjednom je nečija ruka zgrabila i snažno povukla u stranu. Trepnula je očima iznenađeno i konačno pogledala oko sebe. 'Umalo ste pali pod auto, gospodična!' , rekao je duboki, muški glas s prepoznatljivim stranim naglaskom.
'Istočnoeuropski, zasigurno!', pomislila je Mina, 'možda netko naš', misleći na Zagreb, Beograd ili neki drugi jugoslavenski grad. Ispostavilo se, da je sugovornik, istina, stranac, ali Mađar. Barem se tako predstavio, uglađeno naklonio i, kao u starim filmovima, poljubio joj ruku.
'Dobrodošli u London! Mora da ste ovdje po prvi puta', rekao je, uzimajući joj kovčeg iz ruke i drugom rukom nudeći maramicu. 'Obrišite znoj s čela, da se ne prehladite', nastavio je najnormalnije, kao da je baš on nju čekao i da je potpuno prirodno da prihvati pomoć starijeg, nepoznatog gospodina. Nije razmišljala. Uzela ga je pod ruku, a on je poveo prema spletu mirnijih ulica, koje su kapilarno nadirale prema najprometnijem londonskom kolodvoru. 'Ništa ne brinite', rekao je, 'ja sam tu odmah, na pet minuta hoda'.
Iako ga Mina nikad nije vidjela u životu, a prije puta su joj baš svi, pa i rodbina koja u životu nije maknula iz Zagreba, govorili da se kloni nepoznatih po dolasku, stranac i njegova pomoć nekako su joj bili potpuno prirodni slijed događaja. Kao da je čekala baš njega, a on baš nju. Kao da ga je poznavala otprije, toliko je djelovao bezopasno, uglađeno, stariji čak i od njezinog oca.
Dobro se drži za starca, mogao bi lako imati i pedeset godina, pomislila je i ta ju je pomisao još više uljuljkala u osjećaj sigurnosti. Prosto je to zračilo iz postarijeg, finog gospodina koji se baš njoj našao pri ruci u nepoznatom gradu. Noge su je već pomalo boljele, pa iako nije bila gladna, mogla je nešto jesti. Tek kad je u ruku uzela šalicu mlijeka, koje joj je stranac ponudio, osvijestila je vučju glad i žeđ. 'Imam samo mlijeko i kolače', rekao je snebivajući se. 'Želite li da ispečem kajganu, možda?'
Samo je odmahnula glavom, nadlanicom brišući usta, dok je drugom rukom tresla mrvice sa svoje nove bluze. Sa žaljenjem je zapazila veliku mrlju od znoja pod pazuhom i u glavi napravila mentalnu zabilješku kako mrlju treba što prije izvući, prije nego se sasuši i bluzu trajno upropasti.
Tek sad se malo opustila i počela pogledavati oko sebe. Nalazila se u malenoj sobici, nekoj vrsti čajne kuhinjice, s otvorenim vratima koja su gledala u polumračnu fotografsku radnju. Očito je stranac bio profesionalni fotograf, jer su slike velikih formata bile posvuda - uramljene na zidovima, razbacane u snopovima na par radnih stolova, a neke su zaklanjale dobar dio izloga radnje, kroz koji se probijalo škrto popodnevno sunce.
'Želite li da vas slikam'?, stranac joj se nasmiješio, pokazujući rukom neodređeno prema fotografijama na zidovima. Tek sad je ustala, da izbliza pogleda fotografije. Na nekima su bili muškarci, obitelji i djeca, no većina su bili portreti mladih, pa i jako mladih djevojaka, tek propupalih djevojčica kakva je i sama izgledala, iako je još prošli mjesec napunila osamnaestu i bila službeno punoljetna i odrasla. Nisu to bile posebne snimke ni u kakvom pogledu, tek obični portreti, glave u krupnom kadru, poluprofili s tek pokojim golim ramenom, vrlo pristojni i ni po čemu nedolični. Mina je zainteresirano promatrala izraze lica tih djevojaka, budućih mladih žena, koje su, svaka na svoj način, djelovale iznenađeno, širom rastvorenih očiju, s nesigurnim smješkom na usnama. Kao da nisu sigurne trebaju li koketno gledati u kameru, ili im fotograf sugerira da budu to što jesu, mlade i naivne seljančice na svom prvom putovanju u Veliki grad.
Mina nije bila glupa, naprotiv. Kao najbistrija u svojoj školi, pa možda i cijelom gradu (ponosila se nagradom škole za odličan uspjeh i osvojenim prvim mjestom u ritmičkom plesu), odmah je instinktivno znala zašto je stranac zamijetio. Zašto ju je pozvao. Što od nje očekuje. Nije se bojala, tek je lagano uzbuđenje počelo strujati njezinim sitnim tijelom. Bilo je to nešto na granici zabranjenog, svakako uzbudljivo i ipak neočekivano, iako je Mina pod natuknicom 'učiniti nešto uzbudljivo' samo nejasno znala da želi nešto, što njezini roditelji ne bi nikako željeli, još manje odobravali. Ne moraju znati, pomislila je, ionako brinu previše. Što mi se ružno može dogoditi?'
'Želite li da vas fotografiram?, stranac je ponovio pitanje, što je prenulo Minu iz sanjarenja, u kojem je sebe već vidjela na naslovnim stranicama modnih, ili još bolje, filmskih časopisa. Možda baš kao neka filmska diva, s obnaženim lijevim ramenom i koketnim osmijehom?, nastavila je započetu misao, odjednom brinući kakva joj je kosa i hoće li dobro izgledati na tim fotografijama.
Zadrhtala je od pomisli, da bi stranac mogao zatražiti da se skine gola, ili barem da obnaži grudi. Već je imala dovoljno iskustva da zna, kako ima jako puno muškaraca koje uzbuđuju njezini maleni kolobari i bradavice na potpuno ravnom grudnom košu. Muškarci, koji su joj vidjeli i ljubili grudi bili su potpuno očarani, a nju je njihova očaranost očaravala još više. Trijumfalno bi u glavi vrtjela slike iz srednje škole, kad ju je na tjelesnom obuzimao stid i osjećaj dubokog nezadovoljstva, jer su u školskoj svlačionici baš sve cure imale ljepše, veće, privlačnije grudi od njezinih, a nju često gledale s podsmijehom. Ili još gore, tobože je tješile kako joj grudi još stignu narasti.
'Što one znaju o muškarcima?Nemaju pojma!', uvijek bi s osjećajem konačne satisfakcije dozivala slike totalne muške opčinjenosti njezinim poprsjem, točnije, odsustvom oblina na njemu.
Sad je pred njom stajao i ovaj profinjeni, postariji stranac, koji je očito želi. Znala je odavno s muškarcima izaći na kraj – s nestrpljivima, samouvjerenima, s uobraženima... Svi su oni postajali nesigurni, kad bi ih pogledala bez straha, kad bi im stavila ruku dole, ili njihovom prelazila po svojim bokovima. Utihnuli bi i nekako u njenim očima postajali nezreli mladići, koji tek trebaju odrasti. Bilo je par njih prilično starijih od nje, jedan već oženjen, pa ipak su njezine nepostojeće grudi na sve njih djelovale podjednako uzbudljivo i nadmoćno. To joj je pomoglo da se opusti i bez straha ulazi u bliske kontakte s nepoznatim muškarcima. Što bi joj mogli, kad u intimnim trenucima postaju pamuk, svila i želatina u njezinim rukama?
Fotograf je sad, vidno uzbuđen, namještao stativ starinskog fotoaparata, kakve je već viđala kod očevog prijatelja u Ilici. Nije ga morala pitati gdje je želi i nije, kako bi se očekivalo, sjela na povišenu rotirajuću stolicu ispred velikog sjenila. Instinktivno, potpuno nesvjesna značenja svojih pokreta i postupaka, kao i onoga što bi se iz toga moglo protumačiti ili očekivati, krenula je prema neraspremljenom krevetu u kutu foto-studija, sa zgužvanom plahtom i jastučićima u nekoliko boja.
Nadraženih čula, izoštrenih osjetila i širom otvorenih očiju, koje su upijale svaki trak svjetla i igru sjena, što su se uvlačile u prostoriju kroz prljavo staklo izloga radnje, Mina je sjedila na rubu kreveta, s prstima na prvom gumbu.
Kad je konačno raskopčala bluzu i pustila da joj padne oko bokova, gledala je ravno u objektiv kamere. Kroz zatamnjenu leću mogla je vidjeti užareni pogled i uzdrhtalo srce fotografa. Nije ona tu bila zaleđen plijen pred lovcem. To nikako, pomislila je sa zadovoljstvom. Stranac, po godinama stariji od njenog oca, uz sve svoje profesionalno iskustvo s modelima, ipak je samo muškarac. Istina, prepoznaje istinsku, njezinu ljepotu i želi je ovjekovječiti, učiniti besmrtnom. Nije u tom trenutku razmišljala o Hollywodu, naslovnicama modnih časopisa i slavi, već samo o činjenici da joj ovaj izuzetni trenutak nitko neće moći oduzeti, dokle god je živa. Da će i u dubokoj starosti moći jednog dana otvoriti škrinju s požutjelim slikama i na njima vidjeti ulovljeni trenutak tajne, nečega zabranjenog, njezinog prvog dana u Londonu i opijajućeg osjećaja ženstvenosti. Nečega, što je ovaj sredovječni gospodin s kamerom prepoznao u jednom jedinom trenutku, kad su im se pogledi sreli na stanici Waterloo, gdje je možda mjesecima čekao baš nju, da siđe s vlaka ravno pred njegovu kameru.
Pogledala je na trenutak naniže, niz grudi i bokove do skupljenih nogu u sandalama i onda podigla pogled u oko kamere. Zagledala se u objektiv dugo, zamišljajući svoj izokrenut lik unutar camere obscure. Sebe, na pragu velikih, uzbudljivih dana i mjeseci u Londonu, koji samo nju čeka. Vidjela je mjuzikle, Fantoma opere, muškarce koji joj udvaraju, koji je obljubljuju, nose na rukama, ostavljaju, koji zbog nje pate, razvode se, odaju alkoholu...
Nije se žurila, niti požurivala fotografa. Samo je razmaknula koljena, s potpuno nevinim osjećajem potpune čistoće, savršenosti trenutka u kojem se objekt ljepote sljubljuje s okom kamere i jedno predaju drugom.
Fotograf je bio nevažan, baš kao i njegova strast, mogući zavodnički planovi ili želje. Mina je znala da u tom trenutku, koji će potrajati dugo, dugo, da nijedno od njih dvoje ne igra važnu ulogu. Oboje su bili zarobljeni u trenutku, prije nego njezine godine i eros, neukom promatraču jedva vidljivi tragovi ženstvenosti. budu osvijetljeni na filmu unutar mračne komore.
Te crnobijele slike će jednom, kad sve bude gotovo, imati u sebi više erotike, nego će stranac ikada više uloviti na filmu. Više, nego će Mina ikada doživjeti vlastitim iskustvom nesavršenih ljudskih zjenica i varljivog sjećanja. Jednom, kad ih bude vadila iz kutije, skrivene od djece i zatrpane obiteljskim albumima drugačijeg naboja i strasti, sama pomisao na te fotografije na dnu kutije bit će dovoljna da uzdrhti i uznemiri se. Još samo da čuje okidač kamere i...
|
