Jadi mladog vola

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

06/2022 (1)
09/2019 (1)
08/2018 (1)
11/2016 (1)
12/2014 (1)
04/2014 (2)
01/2014 (6)
12/2013 (10)
11/2013 (8)
09/2012 (2)
08/2012 (3)
04/2012 (1)
11/2011 (1)
09/2011 (4)
05/2011 (2)
01/2011 (1)
11/2010 (1)
10/2010 (2)
07/2010 (1)
06/2009 (1)
02/2009 (4)
01/2009 (7)
11/2008 (3)
10/2008 (5)
09/2008 (3)
08/2008 (5)
05/2008 (1)
04/2008 (2)
03/2008 (5)
02/2008 (5)
01/2008 (3)
12/2007 (3)
11/2007 (2)
10/2007 (3)
09/2007 (2)
08/2007 (1)
07/2007 (6)
06/2007 (3)
05/2007 (1)
03/2007 (1)
02/2007 (1)
01/2007 (4)
11/2006 (3)
09/2006 (1)
08/2006 (5)
07/2006 (6)
06/2006 (7)
05/2006 (3)

pisma u boci
wallblog @ gmail.com

me, myself & I
Wall na Mjesecu
Wall na playeru

29.01.2009., četvrtak

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Wayna Picchu (Mladi vrh)

Prije odlaska autobusom s grupom (zbog glupog ručka), ranije nego što bih želio, pitam lokalnog vodiča za posjet mlađem bratu najpoznatije planine Južne Amerike- Wayna Picchu. To je onaj niži, prepoznatljivi vrh na svim razglednicama i vizurama, koji se uzdiže uz Zabranjeni grad Inka.

Nažalost, od konca 2006. tamo je limitiran broj posjeta, ili bolje reći -uspona, koji je izuzetno strm i opasan, a uska staza nedovoljna za mimoilaženje. Sukladno tome, dnevni su usponi ograničeni na 400 penjača u 2 grupe -rano ujutro i u podne. Sve posjetioce prebrojavaju i zapisuju na ulasku na stazu, baš kao i na povratku, kad čuvar radio-vezom javlja broj preostalih penjača.

Osim nas dvojice mladića, ostatak grupe nije zainteresiran za ponovni dolazak sutra. Ruine su vidjeli i obišli, pa ih ne zanima ponavljanje gradiva. Ja bih, s druge strane, ovdje dolazio svaki dan!. Kako sutra imamo pola slobodnog dana u Aguas Calientes, neću ih protraćiti na odmaranje. Na recepciji Bojanu i meni nude ranojutarnji obilazak prirode i promatranje ptica uz stručnog vodiča. S veseljem prihvaćamo, pa naručujemo buđenje u 5h ujutro. Kad se mora, kao sada, može se doručkovati i tako perverzno rano! Na dogovorenom mjestu, odmah uz rijeku, čeka nas hotelski vodič - simpatična djevojka, naoružana dalekozorima i katalogom s karakteristikama i slikama desetaka vrsta ptica ovog kraja. Uz nas dvojicu, tu je i mladi američki par, dovoljno radoznao da se odrekne duljeg spavanja.

Atrakcije koje se nude, kao na pladnju, skoro su nevidljive užurbanim grupama i nestrpljivim vodičima, fokusiranima da 'odrade' još jedan uspon, ispričaju statistiku i grupu sretno vrate u udobnost hotela. Ova naša grupica od tek 4 osobe za promatranje ptica odjednom upada u drugačiji protok vremena. Tu je sve usporeno i vidljivo oku tek kad se umirimo, zašutimo i počnemo pozorno promatrati sve oko sebe.

Ptice su najuočljivije i najbrojnije: endemski peruanski cock-of-the rock , pjegaste papige i još brojne druge, kojima sam odmah zaboravio ime. Kad nam se oči priviknu, a vid izoštri, uočavamo i ostatak prirodnih ljepota: raslinje, stabla, orhideje, insekte i leptire, te konačno- najljepša bića s krilima: kolibrije! Njih ovdje ima 19 različitih vrsta, uglavnom veličine palca. Mašu krilima tako brzo (80-tak puta u sekundi!!!), da vidite samo vrtlog zraka oko njih i čini se, kao da lebde na mjestu. Posvuda na stablima su pribijene cijele banane za privlačenje ptica, a hranilice za kolibrije (bočice jako zašećerenog soka, okrenute naopako) omogućavaju turistima susret izbliza.

Kolibri su autohtone ptičje vrste Srednje i Južne Amerike, a u Andama, posebno ovdje oko Machu Picchua, ima ih najviše različitih vrsta.
Image and video hosting by TinyPic

Domorodačko stanovništvo oduvijek ih je smatralo svetim pticama, slično Aztecima. U predjelu pustinje Nazca, sjeverno odavde (čuveni crteži 'svemiraca', navodno iz vremena 200 god. p.n.e.)Nazca crtež uglavnom sliči pavijanu ogromnog repa, kako drži kolibrije u rukama.
Uglavnom, kolibri jako kratko žive - prebrzo mašu krilima, prebrzo im kucaju srca (a kako su najmanji, sigurno stalno žive u strahu-moja verzija istine o kratkom životu!), pa završavamo bird-watching seansu i jurimo prema Machu Picchu- opet.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Prošli smo ruine i dolazimo do ulaska na stazu za Mladi vrh, Wayna Picchu. Radi se o jako strmom usponu, mjestimice kozjim stazama i čuvar na ulazu nas zaustavlja- 400 uspona za taj dan već je prodano. I to jučer!!! Pokvarenjaci nam nisu rekli još jučer, ovako smo dolazili uzalud. Dobro, nije uzalud, jer cijeli kompleks je uistinu mističan, a kad razgrnemo izmaglicu, otkrivamo nove stotine detalja koje smo propustili s grupom.

Na visini od 2.720m n na vrhu Wayna Picchua, na luđački strmoj kosini, ostaci su hrama u kojem su obitavali vrhovni svećenik i posvećene djevice za .... Mmmm! Navodno su prije svitanja silazili niz strminu do Machu Picchua, da svečano pozdrave rađanje Sunca i novog dana. Dobro, to nizbrdo još ide, ali povratak je morao biti iscrpljujući, opasnom i skliskom stazicom bez rukohvata.

Image and video hosting by TinyPic

Wayna Picchu i hram na vrhu (jadne djevice, blago svećenicima):

Image and video hosting by TinyPic
(Wayna Picchu)


Kad nam već ne dozvoljavaju uspon, neće nam ukrasti silazak pješice s Machu Picchua! Raspitujem se kod pristiglih turista, hoće li tko kupiti prethodno kupljene autobusne karte za povratak. Dajem ih u pola cijene, ali svi su sumnjičavi prema tapkarošu. Konačno sam pronašao zainteresirani par - mladog Amera (žrtva!) i njegovu curu iz Amsterdama. Ona je premazana svim mastima, pa spušta cijenu na trećinu. Nema veze, važno da nije potpuni gubitak. Moj suputnik i ja krećemo pješice niz planinu i onda shvatimo da pješačenje do podnožja vrijedi barem kao uspon! Pogled na vrhove u silasku je još ljepši, a osjećaj visine i veličanstvene prirode daleko dublji nego iz autobusa, u grupi. Silazimo polako, uskom zavojitom cesticom od nabijene zemlje. Svuda unaokolo cvrkut ptica, a gusta vegetacija iz planinsko-suprotpske prelazi u amazonsku. Uostalom, područje Amazone počinje nedaleko od ovih planina. Posvuda su divlje orhideje

Image and video hosting by TinyPic

i egzotične bobice, doduše malo izvan dohvata ruke
Image and video hosting by TinyPic
potoci
Image and video hosting by TinyPic

i minijaturni slapovi
Image and video hosting by TinyPic

činčile i gušteri (a nemamo hrane ni za sebe!)
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ohrabreni, zavirujemo u gustiš- tu je navodno rijetka, endemska vrsta medvjeda (jedini u cijeloj Južnoj Americi) tzv. Andski medvjed(s "naočalama") kao rakun, ali ništa. Prvo sam mislio napisati da nas je napalo 3 takva na silasku s planine, ali sam odustao. Ali je, fakat, nešto gadno šuštalo u grmljurofl

Na pola puta niz planinu, pronašli smo i prilično strme kamene staze za odvažnije:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Na zadnjoj čistini, prije nego opet uronimo u prašumsku stazicu, pogled na ruine iz žablje perspektive:

Image and video hosting by TinyPic

A onda smo opet u gustoj vegetaciji:
Image and video hosting by TinyPic

Na svakom koraku mini-slapovi:
Image and video hosting by TinyPic

Nakon dva i pol sata spuštanja, evo nas u podnožju:
Image and video hosting by TinyPic

Još samo da prijeđemo preko mosta na drugu stranu

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Zadnji komad puta pješke na putu za Aguas Calientes, kućica od blata, trava oko nje, kad bi u njoj bilo (čaja od) koke imali bi svezujo :

Image and video hosting by TinyPic

I to bi bilo to. Popodne se vraćamo u Cusco na jedan dan, a sljedeće jutro krećemo vlakom preko Anda, do završne točke našeg putovanja- jezera Titicaca.

U sljedećem nastavku: 10-satna vožnja panoramskim vlakom Andean Explorer.
- 08:25 - Komentari (20) - Isprintaj - #

26.01.2009., ponedjeljak

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Machu Picchu (Stari vrh), aka Izgubljeni grad Inka

Vrhunac svih vrhunaca Južne Amerike, pa time i Perua, predstavlja planinski vrh Machu Picchu , koji sa s nepunih 2,5 km visine i nije najviši, naročito u odnosu na prosječnu nadmorsku visinu od 3,8 km u andskom distriktu Cusco. Vozimo se busom do Ollantaytamba, a odatle panoramskim, uskotračnim vlakom prema Aguas Calientes, gdje se nalazi najzanimljivije nalazište i vrhunac našeg putovanja u Peru.

Prije ukrcavanja samo da popijemo kavu u kafiću:
Image and video hosting by TinyPic

a onda na željezničku stanicu:

Image and video hosting by TinyPic

Zasluge za 'pronalazak' Izgubljenog grada Inka pripale su 1911. američkom arheologu-amateru Hiramu Binghamu. On je u Južnoj Americi boravio na nekom kongresu u Čileu, vraćao se preko Perua i od lokalnih stanovnika čuo o Zaboravljenom gradu Inka, kojeg konkvistadori nikada nisu otkrili. Legenda kaže, da je lokalnom vodiču plaćao tek dolar na dan. Nakon fascinantnog otkrića vratio se u Ameriku, dobio sponzorstvo Yalea i National Geographica, pa se sljedeće 3 godine bavio Izgubljenim gradom, pokupio slavu i vrijedne artefakte, te zauvijek u povijest upisao svoje ime- Danas se u Peruu po njemu zove željeznica, autobusna linija i autoput. Zanimljivo, ali tek nedavno su Amerikanci i sveučilište Yale vratili dio od 40.000 odnešenenih artefakta i mumija, opljačkanih iz Machu Picchua.

Još jedna kontroverza prati njegovo 'otkriće'- slično kao i s Kolumbom, i za Machu Picchu su izgleda i prije njega znali, jer su u blizini živjeli strani misionari, a pronađeni su i grafiti sa imenima ranijih posjetitelja. Svejedno, Binghamu se ne može poreći zasluga za svjetsku popularizaciju i konačni status Izgubljenog grada Inka, kao najvećeg i najvažnijeg arheološkog nalazišta, danas najveću atrakciju Južne Amerike.

Već 1924. peruanska je vlada izgradila je željezničku prugu do mjesta Aguas Calientes, a odatle do skrivenog grada Inka ima tek par sati hoda. Danas na ovoj liniji voze luksuzni panoramski vlakovi uz tok divlje Urubambe i kroz gustu vegetaciju, u prosjeku 40 km na sat, pa taj sat i pol vožnje uistinu predstavlja atrakciju samu po sebi. Povremeno, na zavojima rijeka, gdje se sijeku malene udoline, vlak staje, a osoblje vlaka ručno prebacuje skretnicu. Zatim nailazi vlak iz suprotnog smjera, a turisti (jer samo se oni ovim vlakovima i voze) mašu jedni drugima i slikaju se za uspomenu.

Pruga prati rijeku Urubambu, koja se polako zahuktava, a brzaci su sve fascinantniji.

Image and video hosting by TinyPic

Izlazimo u Aguas Calientes. Kako mu ime kaže, ovdje su termalni izvori s vrelom vodom. U jednoj od brdskih uličica primjećujemo i natpis za iznajmljivanje ručnika i kupaćih kostima!!! Vjerojatno je bogatstvo imati vlastite kupaće, prosuđujem po sebi, jer ni sam ih tu nemam, pa ništa od testiranja termi u Andama.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Mjestašce se smjestilo u podnožju poznatih vrhova, a naš butik-hotel Inkaterra je razbacan u više minijaturnih, savršeno uređenih bungalova, s obje stane željezničkih tračnica. Dočekuje nas tradicionalni koktel pisco, večera i smještaj u egzotičnim kućicama. Ujutro doručak uz cvrkut brojnih ptica, pa minibus, kojim se dvadesetak minuta prstenastim krugovima penjemo prema ulasku na arheološko nalazište. Machu Picchu je, konačno, na dohvat ruke! Još samo da se popnemo iznad magle.

Image and video hosting by TinyPic

A onda, prizor sa razglednica, iz putopisnih i povijesnih knjiga:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Ništa čovjeka ne može pripremiti na doživljaj vlastitih osjeta, kad se jednom nađe na platou, odakle puca pogled na Zabranjeni, izgubljeni grad Inka. Samo je stotinjak kilometara udaljen od glavnog grada, kasnije i španjolske utvrde Cusco. Brojne su teorije zašto grad, sagrađen u 15.stoljeću, na vrhuncu moći Inka, u više od 4 stoljeća nisu pronašli. Ne radi se o najvišim vrhovima, niti posebno nepristupačnom terenu. Možda se grad skrivao od znatiželjnih očiju stranaca pomoću prirodnih sila, koje su oduvijek bile na strani domorodaca? Magle i kiše dugo su zaklanjale Machu Picchu od grabežljivih pogleda i ruku stranaca. A kad su oni konačno došli, bili su toliko fascinirani ljepotom i netaknutošću grada i prirode, da su ga uglavnom štitili. Danas je Machu Picchu UNESCO-va zaštićena "baština čovječanstva", a ogromni broj turista iz cijelog svijeta donosi lijepu zaradu vladi Perua. Ipak, pola milijuna posjetitelja godišnje mora ostaviti štetne posljedice, pa se navodno razmišlja i o ograničavanju posjeta ovom fascinantnom arheološkom nalazištu.

Inke su bile majstori gradnje pomoću suhih kamenih blokova, bez ikakvog vezivnog tkiva. To je bilo nužno, jer su Peruom oduvijek, sve do današnjih dana, često drmali razorni potresi. Od pacifičke obale Kalifornije s vrha Sjeverne, pa do krajnjeg juga Južne Amerike, tektonske ploče se ovdje neprestano pomjeraju. Kažu da je lani u Peruu bio gadan zemljotres, a svaka današnja moderna građevina ima zakonski obavezno sigurno mjesto od potresa. U 15.stoljeću, Inke su se od potresa osiguravale savršeno rezanim i uklopljenim masivnim kamenim blokovima, ali i oblikom rezanja kamena - u trapezoid, koji se sužava prema gore, pa je građevina rasla u obliku tupih piramida. Tako se osiguravala veća stabilnost kod podrhtavanja tla.

Sveti grad Inka sastoji se od 140 građevina za svetišta, svećenstvo i kraljevsku obitelj, te ostale stanovnike grada. Naravno, Hram Sunca i svetišta posvećena ovom najvišem božanstvu dominiraju gradom. Tu su i sveti izvori, veliki broj kamenih fontana povezanih kanalima, parkovi, platoi, ceremonijalne i obredne građevine, žrtvenici.... Nažalost, Inke nisu poznavale pismo, pa nema zapisa. O vremenu i načinu života svjedoče samo građevine, iznenađujuće dobro očuvane. Nekima samo fali krov, prozori i vrata, da bi se vratili u funkciju. Ovaj Unescov grad-spomenik zaslužuje zaštitu, a možda i obnavljanje nekih svojih prvobitnih funkcija. Ja bih tu rado gledao prinošenje ljudskih žrtvi bogovima Prirode, recimo, najgorih političara današnjeg čovječanstva, krivih za patnje i stradanja milijuna. Burning bush, kakav bi to biblijski prizor bio!

Ovdje je priroda zaprepašćujuće lijepa i toliko uklopljena u Sveti grad Inka (ili je obrnuto?), da ostajem fasciniran gdje god pogledam. Sve oduzima dah - građevine, priroda, planinsko-prašumska vegetacija (divlje orhideje na svakom koraku), biljni i životinjski svijet. Ako su ljame i alpake, koje pasu u blizini arheoloških nalazišta, odličan trik muzejskih vlasti, činčile koje posvuda žive oko kamenih gromada prekrasni su prirodni ukrasi.

Image and video hosting by TinyPic

A za žene i dame, najljepši ukrasi (ljame, alpake i činčile), fino šivani i za ukras zimi:

Image and video hosting by TinyPic
(ljame)

Image and video hosting by TinyPic
(činčile)

Image and video hosting by TinyPic
(i alpake-za cure i snajke)

Nažalost, ogranizatori su za grupu predvidjeli ručak u podnožju, restoran se zatvara, brzo, brzo, idemo, idemo... Kad ćemo i kako se popeti na drugi, javnosti skoro nepoznat vrh, Wayna Picchu? Sutra!



- 15:51 - Komentari (24) - Isprintaj - #

23.01.2009., petak

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): arheološka nalazišta Tambomachay, Saqsaywaman, Chinchero, Ollantaytambo

Nakon par dana privikavanja na 3,8 km nadmorske visine i pretraživanja ulica Cusca, voze nas busom na bliža i manje blizu arheološka nalazišta iz vremena Inka.

Svaki dan ustajemo i poslije doručka i čaja od koke, krećemo prema gradićima u regiji Cusca: Poroy, Cachimayo, Chinchero, Urubamba, Ollantaytambo... Ovaj zadnji jedva smo naučili izgovoriti u jednom dahu- trik je razbiti naziv na 3 sloga (Ojan/taj/tambo).

U Svetoj dolini Inka (Valle sagrado) nalazišta su na svakom koraku. Počinjemo od najbližih: ostaci hramova u Tambo Machay, slijedi Quengo s podzemnim galerijama, Puca Pucara izvore i Princezina kupališta (3740 m n.m.), kao i obrambenu tvrđavu Saqsaywaman (stranci krivo navode kao Sacsahuaman). Lokalni vodiči daju zanimljivu natuknicu, kažu: "Pomislite na sexy woman' i skoro da ste pogodili naziv lokaliteta!"

Image and video hosting by TinyPic

Puzzle-gradnja uz pomoć ogromnih kamenih blokova, savršeno izrezanih i bez ikakvih vidljivih razmaka, kao niti ikakvog vezivnog materijala, svjedoče o još jednoj (od brojnih) poveznica između arhitekture Inka i starih Egipćana, na primjer. Kao i kod egipatskih piramida, i ovdje su kameni blokovi ogromni, neki teški i do 100 tona, savršeno upasani i priljubljeni i dan-danas.

Image and video hosting by TinyPic

Inke su poštivale vodu, kao i ostale elemente Zemlje (i neba). Princezine kupke nisu bile za obične domoroce, već samo za plavu krv. Prigodno, zid uz kupalište ima ugrađene kamene niše za mumije, koje su nakon mumifikacije stavljali u sjedeći, zgrčeni položaj, kao kod prirodnog rađanja. Vraćanje u drugi, novi život?

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Još par klanaca i gudura, pa stižemo u živopisno mjestašce Pisac u kojem, začudo, nema pisaca uopće! Ali ima šarena indijanska tržnica, ispod ogromnog stabla koje naktriljuje cijeli trg, smješten ispod još jednog moćnog planinskog vrha. Prelazimo željezni mjest preko divlje i mutne rijeke, razgledamo štandove s turističkim mamcima (vuna, koža, suveniri, svirale, sve pod montažnim nadrstrešnicama od grana i prljavog najlona). Mom suputniku Bojanu je dosadno, pa idemo uskim uličicama visoko u brdo, do mrtvačnice i groblja. Mnogi od grobova imaju živopisne aranžmane od cvijeća i kičastih malenih oltara za Djevicu. Možda su iskusnijem oku vidljiva i indijanska obilježja osim katoličkih, ali ja ih ne vidim. Ionako skoro svaka kuća na krovu ima maleni križ i keramičkog bika za sreću. Viva toro!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Na pola puta do Ollantaytamba je Chinchero, prljavo indijansko mjestašce, ogrezlo u blatu prečestih kiša. Poznato je po najvećem platou na kojem su se okupljala plemena Inka odasvud, na velikim sajmenim i religiozno-obrednim okupljanjima. Danas su iz tog vremena ostali samo platoi i podziđa, slična dalmatinskim terasama i prekrasan pogled. Dolaskom konkvistadora, pa kasnije španjolskih upravitelja, domoroci su bili prisiljeni na tom simboličnom platou srušiti postojeće građevine Inka, te sagraditi na njihovim temeljima katoličku crkvu. Julio Iglesias, kao ljigavi pojam svega španjolskog što ne volim (iako puno toga i volim) se, na primjer preziva Crkvenac (Iglesia=crkva), pada mi prvi na pamet, dok ulazim u ckrvu, simbol španjolskog pokoravanja. Unutrašnjost crkve prekrasno su oslikali indijanski umjetnici, ali ključni su oltar i mural, koji prikazuju bijelog anđela/sveca, kako kopljem probada klečećeg Inku. Tom odvratnom idolu/simbolu stoljeća vladavine dala su legitimitet, pa danas tamnopute Quechue pobožno mole i ispod tog "herojskog" sveca. Brzo izlazim iz Tame na Svjetlo, vani je mlaka kišica, a zvona i procesija najavljuju još jednu crkvenu svetkovinu. Ipak, Chinchero je najpoznatiji po izvornoj tržnici, na kojoj nije uobičajena turistička ponuda, već Indijanci prvenstveno trguju jedni s drugima. Prodaje se svježa riječna riba, povrće i voće, kukuruz i sjemenje. Dobar dio tržnice obični je najlon na blatnoj zemlji, obrubljen betonom i natkriven drvenim šibama. Naravno, tu su i džemperi od alpake i ljame, višestruko su jefiniji nego u Cuscu. Kupujem jedan za pedesetak kuna i dvije panove frulice. Prodavač i ja naizmjence probamo ustima po istim frulama, dok tražim jednu koja najbolje svira.

Image and video hosting by TinyPic
Nažalost, slike s Chinchero tržnice nisu moje ('posudio' s neta) jer je kišilo, a ja sam imao zauzete ruke šopingom, kamerom i još koječime :)

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Još nam ostaje Ollantaytambo, sa super-uskim kamenim uličicama uz čije rubove, umjesto pločnika, prolaze kameni kanalčići za kiše i nabujale potoke koji se slijevaju odasvud. Ispod grada nekoliko klanaca otkriva udolinu u kojoj se Ollantaytambo smjestio, a iznad gradića dominiraju ostaci hrama Sunca, nazvani po proscu kraljeve kćeri, poglavici Ollantu.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

S najviše platforme hrama stvarno je blizu, bliže Sunce, pogledajte:
Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Stvarno je sve u životu stvar vizure i skučenog/proširenog horizonta! Uz pomoć koke, raširenih srca i očiju (ali ne i zjenica!), upijamo sve, bez trunke umora u nogama ili plućima. Ko-ko-ko-kokolo moj!

Sunce u suptropskom pojasu brzo zalazi, pa se spremamo na povratak u Cusco. Još samo preko Urubambe, koja je ovdje smirena i ne divlja. Još ne!

Image and video hosting by TinyPic

U sljedećem nastavku: Machu Picchu


- 14:17 - Komentari (17) - Isprintaj - #

19.01.2009., ponedjeljak

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Ande i Cusco, glavni grad Inka

Polijećemo iz Lime prema Cuscu, davnoj prijestolnici Inka, smještenom u dolini na „samo“ 3,5 kilometra nadmorske visine. Vadim kameru da snimim veličanstvene Ande, ali mi stjuardesa LAN-a prijeti prstom. Moram ugasiti kameru, tobože, snimanje će poremetiti elektronsku navigaciju. Svašta! Da sam znao kako će snimka na mojoj staroj Hi8 kameri biti na kraju ispasti loše, ne bih se ni gnjavio. Ipak, vrijedi zumirati brojne nazubljene vrhove Anda, od kojih se tek rijetki bijele od glečera. Većina ih se zeleni, iako su preko 5 km visine. Eh, što ti je ekvator!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Nakon sat i pol nadlijećemo Cusco. Osnovan početkom 12.stoljeća (na jeziku Quechua- Qosko; Inka, a ne Inca), grad je najveće andsko središte sa oko 350.000 stanovnika.Kečua danas ima oko 10 milijuna i žive još u okolnim zemljama- Boliviji, na jugu Kolumbije i Ekvadora, te na sjeveru Argentine i Čilea. Naravno, puno je i dijalekata, iako se svi mogu smatrati jednim, izvornim 'indijanskim' jezikom domorodaca. Da su Inke imale pismo, tko zna što bismo sve još saznali. Njima je bolje išla astronomija i matematika, a brojčane podatke i poruke slali su sistemom čvorića quipu.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Na aerodromu putnike dočekuje glazbena čestitka- trojac u tradicionalnim nošnjama od šarenih vunenih kapica, sto slojeva vunenih prsluka, džempera (sigurno i donje rublje imaju od vune, a ne pamuka!) svira i usput prodaje vlastiti glazbeni CD. Zaboravljamo da nas još čeka puno kupovanja, pa odmah navaljujemo. Cijena-prava sitnica od 10 dolara (nekoliko dana kasnije, sličnu glazbu kupovat ćemo po 5 sola, otprilike dolar i pol, ali svaka se škola plaća). Ono što nitko ne propušta su smotuljci lišća koke po 1 sol (1,5kn). Kupujemo i bombone od koke. Mmmm...

Image and video hosting by TinyPic
(polusuho lišće koke za žvakanje)

Minibus nas vozi kroz ulice Cusca, koji izgledom, arhitekturom i okolnim planinama podsjeća na zabačena sela u bosanskim gudurama.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Jedino, za razliku od današnje Bosne, ljudi su ovdje uglavnom nasmiješeni. Oni koji nisu, na licu ne nose tragiku, osim u tamnim, prepečenim borama na licu (slika ispod nije moja; uvijek mi je neugodno slikati lica ljudi bez dopuštenja; oni koji u Peruu pristaju na poziranje, prilično su zahtjevni oko poziranja/isplate):

Image and video hosting by TinyPic
(žena na slici tipična je Quechua -ako i žive dulje zbog koke, sunce i Ande postaraju ih prije vremena)

U Cuscu stajemo kod glavnog trga, a splet uskih kamenih uličica vodi u svim smjerovima.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Na pet minuta hoda je Novotel Cusco, hotel smješten u španjolskom zdanju s maurskim lukovima i velikim svijetlim atrijem pod staklenom kupolom. Na sredini 'arapskog' dvora je fontana i ogromna jelka s mašnicama. Skoro smo zaboravili da je za par dana Nova godina!

Image and video hosting by TinyPic

Imamo cijeli dan na raspolaganju za prilagodbu na ogromnu visinsku razliku- iz Lime, sa 50m n.m., čelični kondor nas je spustio u gnijezdo na 3,5 km! Lokalni vodič savjetuje suzdržavanje od alkohola i teške hrane i puno tekućine- najbolje čaj od koke. U predvorju hotel stoji aparat s čajem, te košara s lišćem koke tko želi pojačati dozu.

Image and video hosting by TinyPic
slika svježih listova; nisam ih probao svježe, jer ne rastu oko hotela. šteta:))

Svi poslušno ispijamo čaj, a nas nekoliko hrabrih i znatiželjnih žvaćemo. Sve za zdravlje! Sve za prilagodbu! Sutradan ujutro u foajeu zatičem smiješnu sliku- recepcioner je dogurao ogromnu duguljastu plinsku bocu, sličnu acetilenskima za zavarivanje, a jedan postariji Amerikanac prima dozu kisika na plastičnu, prozirnu masku. Tek kasnije ustanovljavamo, da razrijeđeni zrak na velikoj visini nije šala, kad se jedan iz naše grupe onesvijestio u kupaoni.

Sad, u retrospektivi, vidim da su svi američki napori da unište trgovinu kokainom (tako što savjetuju i financiraju uništavanje uzgoja, korištenja lišća koke - umjesto prerađivače/industrijalce/američke poslovne export-import partnere)- uzaludni. Kako sam jednom negdje pročitao, to je kao da u Indiji i/ili Texasu branite uzgoj krava, ili u Slavoniji zabranite makovnjaču, jer se, eto, od maka pravi opijum. Po povratku sam, iskusan i osvježen novim saznanjima i širim vidicima (ne i zjenicama!) mogao samo uskliknuti: Koka nas je (na visinama) održala, koki hvala! Valjda zna Evo Morales što valja na domaćem terenu!!!!

Službena medicina priznaje kokinom lišću brojne blagotvorne učinke: pomaže kod visinske bolesti -provjereno! daje snagu i energiju-provjereno! razbuđuje i djeluje stimulirajuće-provjereno! utjeruje nesanicu -provjereno (oops! neželjeni učinci)!

Sad nam je jasno kako su 'indijanci' mogli izdržati surove Ande uz koku, jer žvakanjem nestaje glad, žeđ i umor. Dokazano pomaže kod reume, malarije, astme, čira na želucu, ranica, krvarenja... U ustima proizvodi efekte slične anestetiku novocainu... Navodno, služi i kao afrodizijak (nažalost, neprovjereno!), ali i produljuje životni vijek. Naravno, umjereno žvakanje lišća i konzumiranje čaja od koke ne stvara ovisnost, niti će vam u krvi ustanoviti znatniju razinu kokaina ili halucinogenih alkaloida. Uostalom, koka spada u porodicu magnolija, tješim se. Istina, ostatke koke pronašli su u mumijama starim i do 3.000 godina, pa ne bih sad baš išao na neka vađenja krvi. Možda, kad potrošim zalihu lišća i čaja :)))

Sutradan se borimo s visinskom bolešću, privikavamo na 3,5 km nm i otkrivamo novi svijet u brojnim strmim ulicama Cusca.

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Narednih dana putovat ćemo na jednodnevne izlete u okolicu Cusca, na brojne lokalitete civilizacije Inka, ali i drugih naroda prije njih. Također, tu je i dolina Urubamba, Sveta dolina, a nakon toga- Machu Picchu!

-nastavlja se (nadam se) -
- 16:17 - Komentari (29) - Isprintaj - #

15.01.2009., četvrtak

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú): Lima, ex Ciudad de los Reyes

Kažu, da je Lima dobila ime po rijeci koja kroz nju protječe, rijeci Rimac. Zamišljam Japance s govornim poteškoćama oko izgovaranja R i L. Sigurno je tako i Rimac postala- Lima, preveliki grad za presuho korito Rimaca.

Image and video hosting by TinyPic

Dolaskom Kolumba (španjolski:Cristobal Colon, odatle riječ 'kolonizacija', osvajanje,naseljavanje, ali to ste već znali!), na Karibe sve se promijenilo za obje Amerike i njihove izvorne stanovnike i vlasnike. Za Perú je bio koban Francisco Pizzaro, srednjestaleški plemić iz planinske Extremadure, gadan tip upalih obraza i slabašne brade,ali gladan uspjeha, bogatstva, zlata...

Image and video hosting by TinyPic

Sa šačicom plaćenika sličnih njemu, prvo je osvojio Panamu (sa Balboom), pa Nikaragvu 1522., da bi konačno stigao u Perú 1531. sa 180 vojnika i 30 konja, ornih za zločin, krv i pljačku, uz križ i podršku gladne Katoličke crkve i još gladnijeg kralja. Inke nisu ni slutili da ih čeka pljačka, smrt, genocid... Za krvožednu hordu Španjolaca, domorodačka su plemena bila- 'Indijanci', jer je Colon/Kolumbo vjerovao da je stigao u (zapadnu) Indiju. Posljednji kralj Inka, Atahualpa, (zanimljivo, neki ga pišu i Atalhwallpasretan) i njegovi ratnici bili su šokirani izgledom konja i gromoglasnom pucnjavom topova i musketa, protiv kojih su imali tek kamene sjekire i praćke. Kralja Inka su na prijevaru prvo pokrstili, obećavajući slobodu, a onda ubili garotom.

Image and video hosting by TinyPic

Pizzaro je, kao i svi konkvistadori, osvajao zemlje i gradove po ustaljenom obrascu.Nakon vojne pobjede postavili bi glavni trg, nakrcali ga armadom-vojskom i oružjem, nazvali Plaza de armas (Trg oružja), uz njega sagradili crkvu i i svoje nastambe, a oko tog nukleusa širio se dalje grad...Nekadašnja Lima je u 15.stoljeću tako osnovana, baš u siječnju...Trebalo se to desiti na Sveta tri kralja, stvar je malo zapela, no gradu je ostalo ime (Ciduad de los reyes, Grad sveta tri kralja).

U Chincheru u Andima vidjeli smo crkveni oltar i fresku, koja prikazuje sramotnu ulogu Katoličke crkve u genocidu. Djevica uviđa kako su tamnoputi (kao Arapi, dakle, "Mauri") premoćni, pa šalje u pomoć sveca-zaštitnika Španjolske da, jašući na konju, pobije Quechue/Inke ("indijance"). Ta slika i oltar ponosno stoje i dan-danas, a genocidu na slici/oltaru klanjaju se i današnji domoroci. Pokoreni su ognjem, mačem, križem, jezikom, kasnije novcem, politikom 'matice Španjolske', u novo doba političarima i svjetskim kapitalom... Danas je Katolička crkva i službena religija po ustavu Perúa. Kome se većinsko domorodačko stanovništvo klanja u privatnosti svojih kuća, drugo je pitanje. Nadam se- Suncu i Mjesecu, kao i za srednjevjekovne vladavine Inka. "Vjera" i ckrva i danas složno stupaju, ali većina vrhunskih umjetnina, filigranskih predmeta od zlata istopljena je i u zlatnim polugama odvežena u Španjolsku. Umjetnine, koje nisu istopljene, završile su u privatnom Muzeju zlata u Limi.

Danas Perú ima Parlament ,parlamentarnu 'demokraciju', predsjednika... evo, kako to izgleda:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Knock, knock, knocking on parliament/church/heaven's door, ali đon, zatvoreno, cerrado!

Image and video hosting by TinyPic

Ipak, njihov je predsjednik opet (i u drugom mandatu) u skandalima do grla. Kad ga ulove u korupciji, na naslovnicama osvane njegova sexy afera s plesačicom. Divne su dimne zavjese, tako poznate...

Još ostaju slumovi bez vode i struje, bijeda na obroncima velegrada:

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Isprat ću gorak okus Pacifikom, napasti oči, zamočiti noge i...

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

A, sad je dosta pustinjske,suhe klime. Idemo u Ande!



- 16:50 - Komentari (32) - Isprintaj - #

14.01.2009., srijeda

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú):glavni grad, Lima

Iz hladne eurospke zime sletjeli smo u toplo ljeto 12-milijunske Lime, koja čini trećinu ukupnog stanovništva. Moja prtljaga je, nekim čudom, ipak iz Madrida poslana na pravi avion. Na iritantnom konvejeru pojavljuje se prva, pa ostali iz grupe čestitaju na sretnom događaju.

Čeka nas lokalni vodič, ljubazni tamnoputi čovječuljak od šezdesetak godina, s jakim orijentalnim crtama lica. Ne usuđujem se pitati, ali sigurno ima japanske krvi, jer Japanaca (nakon Brazila), ima najviše baš u Perúu, oko 100 tisuća. Uostalom, vodič sliči na Nippon Peruanca i bivšeg predsjednika Fujimorija, koji je zbog korupcije i zloupotrebe vlasti završio s presudom od 6 godina zatvora, unatoč skrivanju u pradomovini, Japanu. Eh, Balkane moj! Do kada će naše diktatore spašavati smrt, biologija i ostale olakotne okolnosti??

Vozimo se pored luke Callao, koja ima status i položaj sličan Pireu/Ateni. Pravi je lučki grad od dizalica i vatrenih ulica. Po dolasku u hotel na lokalnoj televiziji gledam skoro uživo prijenos crne kronike s epilogom - ubijen policajac, drugi ranjen, u okršaju s lučkom mafijom. Slike izbušenih auta, rupe dovoljno velike za slonovski kalibar. Brrr! Neće nam biti ništa, turisti su svugdje dobrodošli!

Doduše, do prije nekoliko godina, Lima je bila opasan i nesiguran grad, a večernja šetnja mračnijim ulicama opasna kao mahanje novčanikom u favelama Rio de Janeira. Onda je policijska država uzela stvar u svoje ruke, pa je sad opasno tek s lažnim taksijima, koji te jeftino prevezu, istovare u nekoj slijepoj ulici i...

Ostavljamo jakne i ostalu zimsku odjeću u kojoj smo doputovali, oblačimo majice kratkih rukava i krećemo iz hotela Nuevo Mundo Lima u obilazak obližnje bogataške četvrti grada - Miraflores. Sve je čisto, umiveno, samo su ulice pomalo prašnjave. U Limi nikad ne pada kiša, vodič kaže da je zadnja pala prije 7 godina. Vjerujem mu, jer svi na ulicama izgledaju pomalo dehidrirano. Kupujemo vodu, jeftina je, samo 1 sol (malo više od kune i pol). U hotelu su lopovi na vodu u minibaru istaknuli cijenu - 2,5 dolara! Ladrones!

Odlučujem otići sam do obale. Kažu da od Mirafloresa nije daleko i zaista- 10 minuta vožnje taksijem i već smo na obali.

Grad doslovce visi na rubu provalije od pedesetak metara, a obala je kao nožem usječena ispod litice od naslaga stvrdnutog pijeska i šljunka.

- Zar se ne bojite odrona?- pitam čuvare plaže, a onda mi sine da nema kiša, niti opasnosti. Sasvim na rubu lijepo uređeno šetalište s cvijećem u cvatu, nizovi hotela i restorana sa staklenim terasama i pogledom. Za ručak ne štedim- naručujem jumbo shrimps Miami style,ogromne škampe s ljutim umakom i coca-colu za 12 dolara. When in Rome... Zanimljivo, ali coca-cola je prvobitno sadržavala koku, a onda prešla na ove šećerlema-recepte. Također, i prvobitna boja bila je prirodna, zelena, kao lišće koke. Baš kao današnje nacionalno piće Inca-Kola. Da, dobro ste pročitali, nije Inka-Cola, kako bi bilo logično, već su marketinškim trikom C i K zamijenili mjesta. Naime, Inke nisu poznavali pismo, unatoč superiornosti nad ostalim domorodačkim - da ne kažem, indijanskim - narodima ovih krajeva. Njihov su (iz)govor Kechua indijanci, koji i danas čine većinu stanovništva, prvobitno čuli kao jako izraženo K, pa su ga tako i pisali. Dakle, Inka, a ne Inca; Kusko (ili Qosko), a ne Cusco... Konkvistadori, pa ostali Španjolci i na kraju, globalizacija... Konačni osvajač je CocaCola Inc., koja je jeftino kupila domaću Inka-Kolu i sad je trži onima, koji se uporno opiru smeđem zaslađenom govnu, čiji sam i sam ovisnik.

Ali, zastranio sam, a baš sam krenuo pričati o Limi, ogromnom gradu na rubu Pacifika, gdje stavite prst u vodu i već ste spojeni s Japanom i Kinom.

Image and video hosting by TinyPic

Obala je od crnog, vulkanskog stijenja,a sasvim uz vodu su savršeni kamenčići, okrugli od nesmiljenih valova. Pravi raj za surfere! Gledam ih kako u desetinama, kao ogromni, crni galebovi, leže na daskama za surfanje i čekaju prave valove. Ostatak posjetilaca plaže su roditelji s djecom, tinejdžeri i sredovječne žene, koji se sunčaju. Hrabriji se povremeno približe vodi da namoče noge, samo-treba biti spretan i hitar! Krivo sam izračunao brzinu povlačenja valova i već sljedeći trenutak zapljusnulo me do koljena i smočilo hlače!

Nije baš toplo, ali nema veze. Svlačim se i hrabro bacam u valove. Jedan sam od rijetkih plivača i skoro mi je neugodno bez daske za surfanje, jer tu nitko ne pliva. Sušim se na vulkanskoj stijeni i promatram surfere. Eh, da imamo vremena...

Popodne odlazimo u razgledanje jednog od dva najpoznatija muzeja u Limi - Muzej zlata. Naravno, kao i sve što vrijedi, u privatnom je vlasništvu s više od 8.000 vrijednih zlatnih izložaka naroda Inka, Chavin, Mochica, Chimu i Nazca iz predkolumbovskog perioda. Oko muzeja je sve u cvatu.

Image and video hosting by TinyPic

U muzeju je i ogromna zbirka oružja iz cijelog svijeta, uključujući i fascinantnu kolekciju samurajskih mačeva i čega sve ne. Ipak, ne dijelimo očaranost oružjem sa osnivačem muzeja, pa nastavljamo razgledanje glavnog grada. Posjećujemo predsjedničku palaču, pred kojom stražare u borbenom vozilu s mitraljezom na kupoli. Oklopno vozilo s vodenim topom je iza palače, za rezervu valjda. Samo da Bandić i Sanader ne saznaju za ove modele!

Ljudi na ulicama Lime izgledaju pristupačno i simpatično. Neke pitam za povratak do hotela. Nemaju pojma, pitaju u kojem je to distriktu, jer Lima ih ima puno i previše za zapamtiti, čak i domaćima.

Čak niti taksist ne zna naći put (kasnije sam doznao da je trebalo reći San Ysidro), pa nas vozi naokolo. Navečer idemo u šetnju do Glavnog trga (Plaza Mayor). Lima je i tu izuzetak, jer svi ostali gradovi Perúa imaju glavni trg istog, pregnantnog naziva - Plaza de Armas, Trg oružja.
Image and video hosting by TinyPic

Vozimo se minibusom do hotela, a na svakom raskrižju vidim zanimljiva lica.
Image and video hosting by TinyPic

Još samo da čistač počisti za nama, pa u krpe.
Image and video hosting by TinyPic

Pred nama je put u Cusco, staru prijestolnicu Inka, u srcu Anda, na prosječnoj nadmorskoj visini od 3.850 metara. Treba se naspavati!

U sljedećem nastavku : Cusco





- 08:01 - Komentari (22) - Isprintaj - #

12.01.2009., ponedjeljak

Inka, kraljevstvo Sunca (Perú):Putovanje na Južnu hemisferu

Ostalo mi je još samo šest mjeseci života! Dobro, možda malo više, ali ponašam se, kao da ću već sutra otegnuti papke, pa križam s liste prioriteta jednu po jednu stavku. Moja okolina misli da se radi o krizi srednjih godina, a ja znam da je u pitanju glad za novim horizontima. Sad je na redu Južna hemisfera, donja polovica Zemljine kugle.

Image and video hosting by TinyPic

- Zašto baš Perú? Samo kratko, u par riječi - pita moj blazirani poznanik, nemajući strpljenja za epska objašnjenja.

- Ande, Inke, Titikaka, ljame i tupamarosi ! - dajem nakraću dijagnozu.

Čuo je za ljame, kaže. Dobra vuna! On je istaknuti član HDZ-a, pa mu objašnjavam da ja, kao prononsirani ljevičar, idem novim putevima revolucije: prvo sam išao na Kubu, pa u Vietnam, a sad u posjet zemlji maoističkog pokreta Sendero Luminoso.
Tupamarosi forever!

Iz Hrvatske nije baš jednostavno doći do Južne Amerike: iz Zagreba letimo za Zurich, a zatim presjedamo do Madrida, odakle kreće najveći broj letova za Latinsku Ameriku. Tako barem glasi slogan najgore aviokompanije na svijetu, španjolske Iberia. Kod njih sve kasni, upravo štrajkaju kontrolori leta, pa zajedljivo komentiram kako će avione sigurno navoditi pomoćni radnici na utovaru prtljage. Zloguko proročanstvo, jer su mi odmah putem zagubili kovčeg. Navodno će me dočekati na konačnom odredištu. Samo, pitanje je- kojem? Kao šlag na tortu, Iberia nam za bljutavi obrok u avionu traži lovu! Deset eura za šugavi sendvič, tko nema gotovinu, može i na karticu. Sredovječne stjuardese vješto guraju pod nos aparate za peglanje kartica i zdrave pameti. ˇIberia, vete a la mierda! Hajde, barem ćemo letjeti kraće, tek šest sati. Točnije, toliko pokazuju satovi, jer letimo u pravcu suprotnom od vrtnje Zemlje. Sjedišta u Airbusu 747-300 su, avaj, od iskrzane tkanine umjesto kožnih, a prozorska sjedišta, po dva u paru sa svake strane aviona, odavno rasprodana. Sjedamo u uska, nagurana, središnja sjedala za stoku sitnog zuba, dok business klasa zvrji poluprazna.

Image and video hosting by TinyPic

Dva filma i dva obroka kasnije, vidim kroz prozore obrise Anda. Stotine nazubljenih planina, nastalih brojnim tektonskim poremećajima i potresima, koji i dan-danas svakodnevno podrhtavaju Peruom, uglavnom su zeleni do samih vrhova. Između njih se smjestilo stotine dolina, uvala, klanaca i kanjona. Kao pošumljena Mjesečeva površina, ili Venera kakvom je ponekad zamišljam!

Svuda između planina vijugaju prljavožute rijeke, od kojih većina pripada slivu Amazone, a dok jumbo jet gubi visinu, pomalo razaznajem i blještave, srebrne vodopade. Još malo, pa ćemo dostići obalu Pacifičkog oceana, na kojem leži glavni grad Lima. Službene statistike vode ga kao grad od 8 milijuna, ali postoje slumovi i 4 milijuna nevidljivih, koji žive na rubu grada i civilizacije.

Popunjavamo imigracijski listić. Stjuardese upozoravaju, da ga dobro čuvamo, jer bez njega nema izlaska iz zemlje. Dočekuje nas vrelina i pritisak zraka na izlasku iz aerodromske zgrade. Tu, na Južnoj hemiferi, upravo počinje ljeto.

U sljedećem nastavku: Lima



- 17:59 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>