Kažu, da je Lima dobila ime po rijeci koja kroz nju protječe, rijeci Rimac. Zamišljam Japance s govornim poteškoćama oko izgovaranja R i L. Sigurno je tako i Rimac postala- Lima, preveliki grad za presuho korito Rimaca.
Dolaskom Kolumba (španjolski:Cristobal Colon, odatle riječ 'kolonizacija', osvajanje,naseljavanje, ali to ste već znali!), na Karibe sve se promijenilo za obje Amerike i njihove izvorne stanovnike i vlasnike. Za Perú je bio koban Francisco Pizzaro, srednjestaleški plemić iz planinske Extremadure, gadan tip upalih obraza i slabašne brade,ali gladan uspjeha, bogatstva, zlata...
Sa šačicom plaćenika sličnih njemu, prvo je osvojio Panamu (sa Balboom), pa Nikaragvu 1522., da bi konačno stigao u Perú 1531. sa 180 vojnika i 30 konja, ornih za zločin, krv i pljačku, uz križ i podršku gladne Katoličke crkve i još gladnijeg kralja. Inke nisu ni slutili da ih čeka pljačka, smrt, genocid... Za krvožednu hordu Španjolaca, domorodačka su plemena bila- 'Indijanci', jer je Colon/Kolumbo vjerovao da je stigao u (zapadnu) Indiju. Posljednji kralj Inka, Atahualpa, (zanimljivo, neki ga pišu i Atalhwallpa) i njegovi ratnici bili su šokirani izgledom konja i gromoglasnom pucnjavom topova i musketa, protiv kojih su imali tek kamene sjekire i praćke. Kralja Inka su na prijevaru prvo pokrstili, obećavajući slobodu, a onda ubili garotom.
Pizzaro je, kao i svi konkvistadori, osvajao zemlje i gradove po ustaljenom obrascu.Nakon vojne pobjede postavili bi glavni trg, nakrcali ga armadom-vojskom i oružjem, nazvali Plaza de armas (Trg oružja), uz njega sagradili crkvu i i svoje nastambe, a oko tog nukleusa širio se dalje grad...Nekadašnja Lima je u 15.stoljeću tako osnovana, baš u siječnju...Trebalo se to desiti na Sveta tri kralja, stvar je malo zapela, no gradu je ostalo ime (Ciduad de los reyes, Grad sveta tri kralja).
U Chincheru u Andima vidjeli smo crkveni oltar i fresku, koja prikazuje sramotnu ulogu Katoličke crkve u genocidu. Djevica uviđa kako su tamnoputi (kao Arapi, dakle, "Mauri") premoćni, pa šalje u pomoć sveca-zaštitnika Španjolske da, jašući na konju, pobije Quechue/Inke ("indijance"). Ta slika i oltar ponosno stoje i dan-danas, a genocidu na slici/oltaru klanjaju se i današnji domoroci. Pokoreni su ognjem, mačem, križem, jezikom, kasnije novcem, politikom 'matice Španjolske', u novo doba političarima i svjetskim kapitalom... Danas je Katolička crkva i službena religija po ustavu Perúa. Kome se većinsko domorodačko stanovništvo klanja u privatnosti svojih kuća, drugo je pitanje. Nadam se- Suncu i Mjesecu, kao i za srednjevjekovne vladavine Inka. "Vjera" i ckrva i danas složno stupaju, ali većina vrhunskih umjetnina, filigranskih predmeta od zlata istopljena je i u zlatnim polugama odvežena u Španjolsku. Umjetnine, koje nisu istopljene, završile su u privatnom Muzeju zlata u Limi.
Danas Perú ima Parlament ,parlamentarnu 'demokraciju', predsjednika... evo, kako to izgleda:
Knock, knock, knocking on parliament/church/heaven's door, ali đon, zatvoreno, cerrado!
Ipak, njihov je predsjednik opet (i u drugom mandatu) u skandalima do grla. Kad ga ulove u korupciji, na naslovnicama osvane njegova sexy afera s plesačicom. Divne su dimne zavjese, tako poznate...
Još ostaju slumovi bez vode i struje, bijeda na obroncima velegrada:
Isprat ću gorak okus Pacifikom, napasti oči, zamočiti noge i...
A, sad je dosta pustinjske,suhe klime. Idemo u Ande!
|