Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 27.01.2025.

Ne ponovilo se

U sjenama povijesti, tišina vrišti,
glasovi izgubljeni, ali nisu izbrisani.
U pepelu ruševina, iskra se krije,
priča o hrabrosti, o ljudskoj nadi što nije.
Milijuni snova u dimu su nestali,
imena urezana gdje su zvijezde svake noći.
Ali sjećanje živi, kroz nas se bori,
da svijet od mržnje ne iznova gori.
Sjećati se znači pružiti ruku,
žrtvama tuge, u tišini i muku.
Jer dok pamćenje traje, pravednost cvjeta,
i svijet jednakosti grli sva bića planeta.
Neka nas tišina njihovih glasova vodi,
da gradimo mostove gdje razlike hodi.
Neka nas pouče o ljudskoj snazi,
da ljubav, ne mržnja, uvijek nas pazi.
Jer svijet jednakih nije samo san,
već plamen što nosimo svaki dan.
Iz tame patnje, svjetlost izbija,
i život pobjeđuje, dok sjećanje nije zaborava sijalica.
Za njih, za nas, za buduće dane,
čuvajmo istinu, neka zlo ne ostane.
Podižemo glave, s nadom u oku,
za svijet ljubavi, jednak u svakoj epohi i skoku.

27.01.2025. u 15:47 • 0 Komentara • Print • #

subota, 18.01.2025.

Korak u Normalni Svijet

Kamenje pod nogama, oštro i hrapavo,
svaki korak borba, svaki dah napor.
Ali u srcu gori plamen tih,
živi u nama, glas da nismo tih.

Ruke što su klonule dižemo ponovo,
svijet što se srušio gradimo iznova.
Jer hrabrost nije odsustvo straha,
već korak naprijed kad tama se smraha.

Naša nada je mač protiv jada,
srce štit, dok se tama vlada.
U svijetu što je otišao u nigdinu,
mi smo svjetlo što probija tišinu.

Borba za život nije uvijek fer,
ali svaki osmijeh je pobjede vjetar.
I dok stojimo usred ruševina,
tražimo sunce među sivim sjenama.

Normalni svijet? San je, kažu mnogi,
ali mi ga stvaramo, koraci su strogi.
Jer nije svijet ono što su nam dali,
već ono što krojimo, kad smo svi stali.

Pa krenimo dalje, i kad je najteže,
kad vjetar nas lomi, kad nas sve steže.
Jer borba je sveta, a život dar,
u hrabrosti leži pobjednički žar.

18.01.2025. u 19:58 • 0 Komentara • Print • #

utorak, 14.01.2025.

Preživjeli smo sve – preživjet ćemo i siječanj!

Siječanj kuca, ulazi smjelo,
donosi minus i prazno tijelo.
Novčanik mršav, vaga mi sve deblja,
sve mi se skupa baš fino ne da.
Odluke nove? Ma koga briga,
u teretanu samo miš ide s sto briga.
Dijeta traje do prvog ručka,
prvo se kunem, a onda dijeta puca!
Dan traje pet minuta mraka,
sunce je mit, kao jeftina placa.
Ali nema veze, to nije kraj,
ako je tmurno – zaspi i sanjaj!
Jer siječanj prođe, račun dođe,
sve se to nekako složi i prođe.
Jedino te račun Brod plina smrzne
A ako ti zima baš skroz smeta,
ugasi vijesti i jedi šnita kao dijeta!

14.01.2025. u 17:05 • 0 Komentara • Print • #

nedjelja, 05.01.2025.

Moj svijet u dva imena

Kad mi dan zapne k’o loše složen sat,
kad me život zvekne – direkt u vrat,
kad padnem ko kruška, na leđa, bez daha,
one su tu – moja vatra, moja snaga.

Hana studira, filozofira,
malo svijet mijenja, malo kavu filtrira.
Zna sve o svemu, argumente slaže,
a ja samo kimam, jer tko da se snađe?

Tea pak šahovsku bitku bije,
sve misli su joj brze, hladne i britke,
matira me rječju, bez puno strke,
a ja jedva kralja premjestim s crne na bijele crte.

Kad me svijet stisne, kad koljena klecnu,
kad snovi se čine daleko i smećem,
one me dižu – osmijehom, rukom,
i kažu: “Ajde, tata, ne budi djed Mraz u mukom!”

I smijem se onda, jer kako da ne,
kad imam dvije lavice koje vode me?
Ako se opet sudbina zeza,
imam njih – i to mi je teza!

Pa neka mi kiša i dalje pada,
neka me svijet baca s ramena na leđa,
ustat ću opet, kroz buru i led,
jer one su moj razlog, moj smisao, moj svijet.

05.01.2025. u 19:35 • 3 Komentara • Print • #

petak, 03.01.2025.

Zašto

Za prve korake, za "Tata, gle!"
Za razbijena koljena i šminke previše,
Za prve svađe i drame bez kraja,
Za "Ne razumiješ!" i lupanja vrata.

Za Hana što uči, pa kaže "Ma lako!",
Za Tea što misli tri poteza naprijed,
Za pitanja teška dok piješ kavu,
"Što je život?" – pa sad imaj pravi stav tu!

Za dnevnike skrivene, šifrirane teme,
Za tajne što nisu, al' misle da jesu,
Za "Neću jaknu!" na minus pet,
Za šahovski gambit koji nećeš shvatit'.

Za prve ljubavi – ah, slatke muke!
Za suze što teku, a znaš da su glupe,
Za vjenčanja daleka i unuke male,
Što će ti reći – "A ti si bio kralj, stari?"

Za sve te godine, trenutke, sate,
Za "Neću priznati, ali fališ, Tate!",
Za osmijehe, inat i pogrešne staze,
Za život – jer drugo nam ništa ne pase!

03.01.2025. u 18:23 • 0 Komentara • Print • #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

ponedjeljak, 27.01.2025.

Ne ponovilo se

subota, 18.01.2025.

Korak u Normalni Svijet

utorak, 14.01.2025.

Preživjeli smo sve – preživjet ćemo i siječanj!

nedjelja, 05.01.2025.

Moj svijet u dva imena

petak, 03.01.2025.

Zašto

Opis bloga

Kontakt

facebook stranica

Dnevnik bolesnika o svemu pomalo