| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
Ovih dana se sve teže ustajem, pa se pitam ima li to veze s vremenom, malo je zahladilo, pa se onom medvjedu ne ide van iz kreveta ili što ....zakasnio sam s ustajanjem da mogu normalno jesti, pa sam onako usput pojeo malo graha i složio sendvič od kobasice i sira, iako sam se trebao dobro najesti ujutro. Zato sam za ručak bio polulud opet, ovaj put špageti, toga se isto volim prejesti, minimalna doza tri tanjura ili ona neka velika zdjela i sve to obilno posoljeno s parmezanom. Jučerašnji učinak, tanjur i pol. Dosta je teško ustati se od slatke papice, ali dosta pomaže to razmišljanje o tome što ću tu napisati. To je nekakva autokontrola koju nisam imao ili osjetio dugo, kada sam kao klinac izlazio i imao onaj neki osjećaj srama za ono što radim, kada se i kakav vraćam kući. Tada sam znao što je dobro, a što loše, možda znam i sada, ali me više nije briga za to kakav i kada dolazim kuć', a kada nikakav dođeš kuć onda razlika između onog što je u redu i što nije više uopće nije bitna. Zapravo nije bitno ni kada dolaziš, nego kakav, eto, svakakve misli mi kroz glavu prolaze kad počnem razmišljati što ću tu upisati. Najradije bih pisao kako sam tulumario dan prije ili bio negdje u tunguziji, ali ne mogu, jer i tulumarenje i tunguzija koštaju, a da bi si te neke gušte priuštio čovjek mora nešt raditi, a kad u glavi za cilj ima samo krevetac, onda nema ništa od ničega. Zapravo i to nešto što čovjek radi bi trebalo biti gušt, samo treba raditi ono što misliš da treba. Zapravo je sve to dobra fora, ustajanje, obavljanje i na kraju uživanje u obavljenom, jer kad čovjek nešto dobro napravi ili isfura neku svoju ideju, osjeća se jako dobro, a i veslica koja mora uslijediti onda bude prava. Tko o čemu ja o veselicama, heh, moraš imat' nekakav modus vivendi  |
|
http://magazin.net.hr/zdravlje/nutricionizam/page/2012/01/25/0014006.html ..kaže zabavite se nečim, stvarno lijepo rečeno, pa, evo, ja sam sebi našao zabavu...jest da je kvalitet upitan, mislim na sadržaj, ali bitno je da kad počnem jesti mislim na ono što ću tu napisati. To je jedno od pravila koja sam sam sebi postavio, postavio, ali nisam se baš držao. Pravila, tim ću se ja sada zabavljati, to je misao koja mi tutnja u glavi cijeli dan.....e tako sam vrtio glupave filmove i još gore cijeli dan, dok nisam došao kući i obradovao se grahu, finom, savršenom, fantastičnom grahu sa svim što uz grah mora ići. Pojeo sam dva tanjura ! Točka ! Treba znati stati kad je najslađe. Zadnjih dana sam tako u sred ručka znao stati i onda oplesti komad šetnje, nekog brzog hoda. Nekada, kada bih vidio debeljuškaste likove koji u šuškavcima sa slušalicama u ušima idu stazom, svašta bi znao pomisliti, a sada znam da im je bilo ok i da su uživali u tom kretanju. Obrisao sam nekoliko postova, dok nešto pišem zvuči mi na jedan način, a kad pročitam ponovo, učini mi se da može zvučati još nekako drugačije..brrr zato evo jedan glazbeni broj, kao neki hommage finoj papici, ali zapravo samo način da pobjegnem iz ovog posta |
|
Izbjegavao sam ovaj blog danima, ne znajući što da napišem, bilo mi bezveze pisati o svakodnevnim trivijalnostima, ali evo, sutra će biti vrlo zanimljiv dan, pa ne mogu da ne prokomentiram malo. Referendum, moramo odlučiti kako ćemo živjeti od sutra, želimo li u EU ili ne. Nisam to baš puno komentirao, neki dan sam na putu kući naišao u jednu kafanu i tamo sudjelovao poprilično aktivno u razgovoru o neizbježnoj temi, usput se razvalio do frfljanja. Ja sam ZA. Pa zašto, eto zato što ne volim granice, kad dođem na granicu muka mi bude. To me podsjeća na bedove hladnog rata. Da ne govorim o kontroli robe. Ok, nisam krijumčar i ne bi mi to trebalo smetati, ali mi smeta. To je glavni razlog zašto sam ZA, a ima ih još podosta ovako nekih sporednih. Godinama sam gledao kako gastarbajteri grade kuće i voze skupa vozila, ako su to mogli onda, zašto to ne bi bilo moguće sada. Ne kažem da je potrebno da se svi razletimo po EU, čak mislim da je potrebno ostati i sudjelovti u stvaranju zemlje, ali lijepo je imati tu mogućnost, da možeš skoknuti negdje ako ti dođe, steći neko iskustvo i donijeti ga kući. Štojaznam, britanski imperij je nastao tako što su svi jašili po brodovima, dobro, imali su kolonije i ne bi ih imali da su sjedili kod kuće, ali brijali su okolo po svijetu i stečena iskustva kosili kući, danas je London najveća pijaca na svijetu, a cijeli svijet govori engleski. Sjećam se što mi je deda prič'o kad sam bio mali klinac, kako je to bilo nekad, staviš radnu knjižicu u džep i možeš kuda hoćeš. MIslim, ovo nisu neki argumenti, niti ja znam što se nalazi tamo, ali to ne znam zato što me oni koji znaju nisu obavijestili, podučili na pravi način. Glasao bih protiv kada bih znao da ćemo se svi zajedno dogovoriti i uhvatiti se u koštac sa vanjskim dugom. Na kraju bi uistinu bili neovisni. To bi nas jako puno koštalo i što je najgore, plaćali bi dugove koje nismo napravili. Ali sami smo krivi što smo im pustili da te dugove naprave i sada bi trebalo podvuć crtu. Ali tko će to napraviti ? Možda i postoji čovjek koji može ujediniti ovaj razjedinjeni narod i povesti u samostalnu briju. Ma postoji sigurno, ali može li se probiti kroz raznorazne interesne skupine koje su se nakotile uz jednu ili drugu struju. Jer svi vuku na neku stranu, a bit neovisnosti je da nas baš briga za sve, da imamo svoja pravila. Imamo sve uvjete da budemo turistička oaza sa ponudom eko menija iz vlastite proizvodnje, ludilo, jedini na svijetu. Ali pokazali smo da ne znamo gospodariti svojom zemljom, zato je potrebno ići za stol tamo gdje je sve regulirano zakonima koji se pišu i provode dugi niz godina, uostalom, moguće je nešto napraviti i unutar granica unije, jer nije unija borg. Valjda nije, eto jednog nerealnog euroskeptičnog straha. Čitao sam podosta članaka koji su bili za i protiv, EU je prikazana gore od borga u nekima i stvarno se čovjek treba zamisliti. Moji razlozi ZA su znam, primitivni, neozbiljni i neargumentirani, ali su moji i ne tvrdim da ja nešto osobito znam, zato ćemo sutra svi zajedno izaći na taj izbor i donijeti odluku. Čak mi se čini da ću bit u manjini, ali potpuno mi je svejedno, jer kakav god rezltat bio, ja moram živjeti svoj život i furati neki svoj film, raditi na sebi i dovršiti ovaj blog. |
|
Par dana sam samo čituckao, gledao filmove, visio na chatu, bio ono, knjiški moljac. NIsam ništa pisao ovdje, jer o čemu da pišem, nisam već dugo napis'o post onako, bez brige i pameti. Nešto malo sam jeo, a pio limunadu, a o limunadi ne razgovaraju ni djeca koja je piju, ono, jel dobro ohlađena, da li je bolja sa šećerom ili bez, kako lupa i tako to. Općenito, bio sam dosadan sam sebi, ali to tako mora biti valjda, nakon one novogodišnje euforije, mora doći otrežnjenje i sve što ide s tim, preispitivanje samog sebe i slične ludosti. Kad se sve zbroji i oduzme, bio sam jedan umišljeni nevaljalac, ali to znam i od prije, ali eto, moram to valjda ponoviti još jednom, da i sam to shvatim, jer dok čovjek ne shvati kakav je krele, ne može se ni promijeniti. Nije lako promijeniti se, jer to je kompliciran proces, uf, to sam osjetio pišući ovaj blog. I nadam se da ću ga uskoro završiti. Iako to neće biti lako, danas je bratić bio nešto u gužvi, pa sam ja vozio njegovog sina na nogometni trening, nisam nikada bio u tom svijetu, razigrani klinci i njiovi očevi u birtiji za vrijeme treninga. Živi se za djecu. Meni nepoznat svijet, iako mi je birtija bila, onako, zanimljiva, malo presvijetla za moj ukus, ali zanimljiva, kao neki tv studio. To je moja tema, birtija . Onda smo išli na večeru, pečene pole sa salninom, nisam mor'o, ali nije bilo kasno, a to je baš vesela papica, tako da sam se napapčio kao krme danas i zato pišem ovo sada, da se sutra sjetim, kad naletim na pun lonac sarme, da pojedem samo jednu, više mi ne treba, mislim na vrijeme ručka, doručak je nešto sasma drugo. |
|
Opet sam pobrisao cijeli post, sve mi zvuči nekako bezveze, nametljivo, bezobrazno, besmisleno, nisam ni znao koliko ću sam sebe ukopati s ovim blogom. Odlučio sam danas ostati kod kuće, da je sto petaka, nije mi se išlo nešto van, znam da je sramotno imati cijeli vikend pred sobom i navečer sjediti pred računalom, ali nije mi dosadno. Danas sam nakon dugo vremena se vrtio čitajući knjigu, pročitao par strana, pa uvidio da mi nije tako ugodno, onda se okretao, namještao i na kraju zaboravio da sjedim, počeo zapravo čitati. Nisam se dugo tako osjećao ili uživio, osim u dnevni tisak ponekad...ali ovo nisu bile dnevnopolitičke teme. Svaka knjiga je jedan novi svijet, a ja imam hrpu nepročitanih knjiga...valjda će jednom doći na red. Sve u svemu , danas je bio lijep dan, prijepodne čitaonica, pa dvaput jeo, vrijeme ručku se potrefilo sa posjetom didu i tetkama i tako....popodne sam se počastio sladoledom, a navečer pojeo naranču. Sada se tu mučim što da napišem...ujutro počinjem s kretanjem, manje ću jesti, što ja znam, vidjet ću kakav će ovaj ciklus biti. |
|
Provedem se fantastično, onda prespavam doručak, pa izbediran dođem na ručak. Htio bi i rondati do ujutro i onda doć' kući i izgledati k'o nov. Neizvedivo i stalno sam u takvmo nekom raskoraku. Al opet ne mogu bit stalno ni po vani, kao što ne mogu biti stalno ni u kući. Komplicirano, a zapravp nije, ja sam taj koji komplicira stvari stalno sa željom da sve bude u nekoj ravnoteži. Nemoguće. Ili sam ja toliko slab da ne mogu uravnotežiti bar svijet oko sebe. Kako čovjek postane tako blesav i počne se zamarati stvarima koje nemaju veze s ničim. Ovi moji postovi imaju zadatak da budu veseli, ima da ih postrojim i da sve radimo s veseljem, a svaki zadatak koji uspješno obavimo ima da dobro zalijemo kako je i red. Osim što moraju bit veseli, moraju se dobro oznojiti, jer imam lijepu hrpicu masnih naslaga koje ću riješiti. Kad bi moglo svako slovo po jednu masnu stanicu da odnese, ali kad ova moja slova vole da tulumare, pa onda spavaju do navečer i onda nisu nizašta. Što je najgore, potpuno ih razumijem, dobro je tulumariti i veseliti se, općenito slaviti život, heh, samo ne svaki dan...Čovjek svaki dan treba samo jesti, a možda ni to....iako, teško je zaobići stol ili sjesti i pojesti samo onoliko koliko je potrebno. Jučer, makaronci sa brokulom i gljivama, pomak prema nekakvoj lakšoj hrani, opet sam morao grabiti višekratno, što ja znam, prvi put nisam posuo parmezanom. A kamoli da mislim na to koliko kalorija ima pojedini zalogaj. |
|
Pojeo sam svu sarmu novogodišnju jučer, ali nije pomogla da se raspoloženje popravi, čuo negdje, na radiu možda, da je jučer bio onaj najdepresivniji dan u godini. Mislim da je prošle godine bio puno kasnije, ne znam ni kako to izračunaju. Možda bi se na taj izračun mogao vaditi glede&unatoč onog mog jučerašnjeg posta, koji je bio sve samo ne vedar kakav je trebao biti. Glupa seljačina, takav jedan čaroban poklon nisam doživio na pravi način, nemam opravdanja, ali ništa ja ne znam doživjeti na pravi način. Ma puknit ću ja taj šampanjac i to s guštom, bit će prilike, a sve nešto kontam da ga pustim da se safta do slijedeće nove godine, a onda ga ispaliti u ponoć ili ću ga pustit da se safta dok se ne desi neki dobar razlog. Što ja znam, trenutak kad ministar financija kaže da smo se konačno riješili vanjskog duga. E stvarno mi gluposti padaju na pamet. Obrisao sam sada hrpetinu politikantskih gluposti koje sam napisao veđen tom mišlju o rješavanju vanjskog duga, jer nije moje da o tome brinem, moje je da brinem o svom životu i da ga dovedem u red, to je vjerojatno bila poruka u boci. Jesam glupav i treba mi vremna da shvatim, ali ponekad nešto i shvatim. Onaj jučerašnji post je bio neukusan i volio bih da to mogu ispraviti, ma volio bih da mogu ispraviti puno toga, ali jedino što mogu je nastaviti trošiti ovaj fini zrak i nastaviti biti spodoba kakva jesam. Danas sam shvatio da sam zbog tih divnih ljudi, svaki dan došao kući sa sposobnošću govora. Odnosno, nisam nigdje zaguzio sam sa sobom. Jučer sam bio na rođendanu kod kumašina, malo večerali, malo nazdravljali (stvarno malo, puno manje nego inače), malo pričali. Odlučio je posaditi ljute papričice, inače ne znam ništa o uzgoju biljaka bilo koje fele, ali ovo saznanje mi je bilo baš zabavno. Mjera za ljutinu paprike je scoville i ove ljute papričice koje rastu tu oko nas imaju obično negdje oko 2500 do 3000 tih scovilla, a sjeme koje je on naručio ima 1000000, prvo što mi je palo na pamet je da kakve bi to kobasice bile s tom paprikom, onda smo na stranici za razmjenu video klipova gledali nekog pajdu kako jede tu papričicu. Mislio sam da će mu para počet šištati iz lude glave kroz uši i nos kao u crtanom filmu. Dobro je da sam vidio taj spot, da znam pripaziti, znam ljude koji vole jesti ljute papričice, ponekad pojedem i ja, inače volim ljuto, ali ovo me zbunilo. Baš me zanima kako će to izgledati kad naraste, imam osjećaj da će zrak oko tih papričica biti pikantan ili kako se to već kaže. Kući sam se opet vratio s knjigom. Kakva li će ova godina biti.... |
|
Jučer sam počeo pisati nešto, pa sam sve obrisao, nekako kao da imam tremu, pojma nemam, sastali se neki dan na večeri kod frenda i naravno, priča se o svemu i svačemu, između ostalog i o bloganju. Ja sam se društvu priključio malo kasnije i kada sam sjeo za stol, dočekala me ta tema. Moram priznati da mi nije bilo svejedno, obzirom da tu pišem o svemu i svačemu, pa i o ljudima s kojima sjedim, pomislio sam da sam nešto krivo napisao, nekoga uvrijedio ili nešto. No, nije to bilo posrijedi, iako ne isključujem tu mogućnost, jer koliko god se trudio da budem pažljiv, da pazim što govorim ili pišem, uvijek mi se dogodi da lanem neku glupost, dobro, to više kad govorim, dok ovdje ipak prije objave mogu malo ispraviti to što sam napisao. To je velika sreća. Nisam nikoga uvrijedio, ni povrijedio, nadam se, jer to mi nikada i nije bila namjera. Zapravo, bio sam zatečen, nisam mislio da to netko baš sada čita, ne mogu reći da se nisam nadao, lagao bih kada bih rekao da se nisam nadao i na pitanje zašto ne dopuštam komentare nisam imao što reći. Ok, tu dolje postoji opcija gdje se komentari mogu zabraniti i moguće je da je bila isključena jer sam još uvijek pomalo nespretan tu u tom nekom tehničkom smislu. Ovaj moj blog je, ono, primitivan u odnosu na neke druge koji su šareni i veseli. Tko zna, možda nučim, a što se komentara tiče, bilo ih je čak nekoliko i baš su me razveselili. Uglavnom, to je valjda dobra stvar, ta neka interakcija. Naravno, okrenuli smo sve na šalu i prešli na druge teme, pa mi je bilo lakše onda disati malo, a večer se pretvorila u fantastičan izlazak. Nisam nikada puštao glazbu i znam da postoje profesionalni dji i svakakvi, ali postoje ljudi koji u glavi imaju toliko vedrine, volje i znanja da je to čudo jedno i ovako iz zezancije su u stanju jednu neobično običnu večer pretvoriti u spektakl. To je bio prvi dan u novoj godini i bio je fantastičan, jer smo se lijepo podružili, nasmijali, zabavili. Preživio još jedan dan, a kući se vratio s bocom šampanjca. Nije to ono sad da sam negdje zapio, pa mi se šampanjac svidio toliko da sam ponio flašu sa sobom da imam još usput za cuclati pomalo, nego dobio šampanjac i to onako, šampanj sa malo finijim mjehurićima, rekao bih, upakiran s dvije čaše. Ne znam da li je to poruka u boci, novogodišnja želja ili zezancija i htio sam reći de bolje da ga vi popijete, jer ja to ionako tamanim isto kao i sve drugo. Da sam kojim putem išao sam kući, vjerojatno bi bi ga podijelio s nekim pijancem u jedinoj birtiji koja radi i onda bi podrigivali fine mjehuriće novogodišnje čarolije koji bi se gubili u alkoholnim parama i dimu svakodnevice. Ovako bih ga najradije prodao na e-bayu, da me ne podsjeća na gluposti. Romantika i slična sranja, ja sam bezosjećajni monstrum, pokaži osjećaje i ispast ćeš budala. To je tako. Neki dan sam se maskiro u djeda mraza, im'o sam kapu na glavi pa su mi komadi za šankom dobacili kako bih trebao pustiti bradu do nagodinu, pa će mi sjesti u krilo. Heh, mogu mislit kakvih se vragolastih šala nasluša pravi Djed Mraz. Ne znam zašto, ispričao sam to tamo u toj birtiji dok smo se zabavljali, pa sam tom izjavom izazvao čuđenje da sam ipak primjećivao cure oko sebe. Svašta, pa nisam ćorav....na nebu ima tisuće zvijezda koje možeš gledati svaku noć, ali ako nema one neke koja sja baš nekako posebno, ništa nema smisla. Dobro, trrbao bih i ja sjati, a ja baš i nisam neki sjajan tip, ja sam više panj, a panjevi u zvjezdano nebo mogu samo gledati, čak i ako su nekim čudom uspjeli primjetiti neku zvjezdicu koja naročito sja. Opet brondam, nisam dugo, a tako je to...kad se skupi društvo, s muškima to ide dosta dobro, fino se nazdravlja, priča o nekim normalnim stvarima, a kad povedu gospođe onda je to druga neka dimenzija totalno, uff, osjećam kako ovo glupavo zvuči. Mislim, nisu to neke nepoznate gospođe, to su žene ljudi koje dugo poznajem i s kojima se poznajem dovoljno da mogu biti slobodan pred njima skoro kao pred dečkima, ali one uvijek čudno nekako djeluju na mene, jer one su dom, one su obitelj i moram priznati, lijepo ih je vidjeti zajedno i to kako stvaraju život. Nisam ljubomoran, samo se divim lijepoj slici koju stvaraju svojim životima, evo, opet sam se raspekmezio. Ja sam seljačina, meni je birtija dnevni boravak, da zaključim pričo o tim stvarima. Dobro, nisam beskućnik, ali ne mogu kod kuće bit taki konj k'o što mogu bit u birtiji. Općenito, pišem tu o svemu i svačemu, a trebao bih se posvetiti cilju zbog kojeg sam počeo pisati ovaj blog. Postavio sam onih nekoliko pravila i to sve i trebao bih probati sada opet živjeti po tome. ne probati, jer onaj jedan prob'o, pa se zna kako je završio, nego to napraviti. Nije loše biti Djed Mraz i imati malo trbuščića, heh, ali za to ipak moraš biti djedica. Već dugo ja tu piskaram, dobro, prošle godine sam ipak skinuo nekoliko kila, što je za način na koji živim i hranim se, dosta dobro, nadam se. Možda ove godine skinem još koju. Jutros sam stao na vagu, stanje postaje kritično, sreća pa su dani kada se najviše trpa u sebe na izmaku. Jučer sam potamanio francusku salatu i pečenu kobasicu, pa sve to popravio sa vrućom štrudlom od višanja....mmmmm, a navečer išao u kino. Još jedan krasan dan, a navečer zaspao kao torba. |
|
Sretna Nova to je genijalna fora, razlog za druženje i čestitanje, veselje, žele si ljudi sve najbolje, pruže si ruku ili poklone zagrljaj, ovisi, kako se trefi. Nema valjda bolje od toga. Koliko u jednoj maloj čestitki može biti radosti, dobrih želja, strepnje i uzbuđenja. zapravo, čestitki ima svakakvih, dugih i kratkih, šašavih i slatkih, ovakvih i onakvih, ali kad odzvoni ponoć, onda se sve razbude i polete, lete i sudaraju se, ono, možda se neka i sudari, ako je malko cvrcnula. Lete i bojaju noć kao vatromet Atmosfera sreće, ehh, da je tu atmosferu spakovati nekako, pa je onda vaditi svaki dan, kao kraš ekspres, ujutro za dobar dan, uveče za dobar san. Mislim da se ta atmosfera sreće ipak akumulira sama od sebe, nekako u sjećanjima. Lijepih trenutaka ima svaki dan, svaki tren, svuda oko nas, ali valjda nemamo vremena da ih sve popratimo ili smo više koncentrirani na neke druge stvari i onda nas čarolija novogodišnje noći podsjeti na sve te ljepote koje propuštamo. Na osjećaj oduševljenja i sreće koji osjetimo kada se nešto lijepo desi ili kad slučajno sretnemo nekoga tko nam je drag....govorim u množini, primjećujem to sada, stvarno me pukla ta atmosfera sreće, lijepo je biti sretan, veselo skakutati ulicom i pjevati s pticama, ali još je ljepše kad taj osjećaj možeš podijeliti s nekim. Usput se i nazdravi i sve što uz to ide. Noćas sam bio dobar, proslavio bez posljedica. I kući se vratio s knjigom !!! |
