| < | siječanj, 2012 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Jučer sam počeo pisati nešto, pa sam sve obrisao, nekako kao da imam tremu, pojma nemam, sastali se neki dan na večeri kod frenda i naravno, priča se o svemu i svačemu, između ostalog i o bloganju. Ja sam se društvu priključio malo kasnije i kada sam sjeo za stol, dočekala me ta tema. Moram priznati da mi nije bilo svejedno, obzirom da tu pišem o svemu i svačemu, pa i o ljudima s kojima sjedim, pomislio sam da sam nešto krivo napisao, nekoga uvrijedio ili nešto. No, nije to bilo posrijedi, iako ne isključujem tu mogućnost, jer koliko god se trudio da budem pažljiv, da pazim što govorim ili pišem, uvijek mi se dogodi da lanem neku glupost, dobro, to više kad govorim, dok ovdje ipak prije objave mogu malo ispraviti to što sam napisao. To je velika sreća. Nisam nikoga uvrijedio, ni povrijedio, nadam se, jer to mi nikada i nije bila namjera. Zapravo, bio sam zatečen, nisam mislio da to netko baš sada čita, ne mogu reći da se nisam nadao, lagao bih kada bih rekao da se nisam nadao i na pitanje zašto ne dopuštam komentare nisam imao što reći. Ok, tu dolje postoji opcija gdje se komentari mogu zabraniti i moguće je da je bila isključena jer sam još uvijek pomalo nespretan tu u tom nekom tehničkom smislu. Ovaj moj blog je, ono, primitivan u odnosu na neke druge koji su šareni i veseli. Tko zna, možda nučim, a što se komentara tiče, bilo ih je čak nekoliko i baš su me razveselili. Uglavnom, to je valjda dobra stvar, ta neka interakcija. Naravno, okrenuli smo sve na šalu i prešli na druge teme, pa mi je bilo lakše onda disati malo, a večer se pretvorila u fantastičan izlazak. Nisam nikada puštao glazbu i znam da postoje profesionalni dji i svakakvi, ali postoje ljudi koji u glavi imaju toliko vedrine, volje i znanja da je to čudo jedno i ovako iz zezancije su u stanju jednu neobično običnu večer pretvoriti u spektakl. To je bio prvi dan u novoj godini i bio je fantastičan, jer smo se lijepo podružili, nasmijali, zabavili. Preživio još jedan dan, a kući se vratio s bocom šampanjca. Nije to ono sad da sam negdje zapio, pa mi se šampanjac svidio toliko da sam ponio flašu sa sobom da imam još usput za cuclati pomalo, nego dobio šampanjac i to onako, šampanj sa malo finijim mjehurićima, rekao bih, upakiran s dvije čaše. Ne znam da li je to poruka u boci, novogodišnja želja ili zezancija i htio sam reći de bolje da ga vi popijete, jer ja to ionako tamanim isto kao i sve drugo. Da sam kojim putem išao sam kući, vjerojatno bi bi ga podijelio s nekim pijancem u jedinoj birtiji koja radi i onda bi podrigivali fine mjehuriće novogodišnje čarolije koji bi se gubili u alkoholnim parama i dimu svakodnevice. Ovako bih ga najradije prodao na e-bayu, da me ne podsjeća na gluposti. Romantika i slična sranja, ja sam bezosjećajni monstrum, pokaži osjećaje i ispast ćeš budala. To je tako. Neki dan sam se maskiro u djeda mraza, im'o sam kapu na glavi pa su mi komadi za šankom dobacili kako bih trebao pustiti bradu do nagodinu, pa će mi sjesti u krilo. Heh, mogu mislit kakvih se vragolastih šala nasluša pravi Djed Mraz. Ne znam zašto, ispričao sam to tamo u toj birtiji dok smo se zabavljali, pa sam tom izjavom izazvao čuđenje da sam ipak primjećivao cure oko sebe. Svašta, pa nisam ćorav....na nebu ima tisuće zvijezda koje možeš gledati svaku noć, ali ako nema one neke koja sja baš nekako posebno, ništa nema smisla. Dobro, trrbao bih i ja sjati, a ja baš i nisam neki sjajan tip, ja sam više panj, a panjevi u zvjezdano nebo mogu samo gledati, čak i ako su nekim čudom uspjeli primjetiti neku zvjezdicu koja naročito sja. Opet brondam, nisam dugo, a tako je to...kad se skupi društvo, s muškima to ide dosta dobro, fino se nazdravlja, priča o nekim normalnim stvarima, a kad povedu gospođe onda je to druga neka dimenzija totalno, uff, osjećam kako ovo glupavo zvuči. Mislim, nisu to neke nepoznate gospođe, to su žene ljudi koje dugo poznajem i s kojima se poznajem dovoljno da mogu biti slobodan pred njima skoro kao pred dečkima, ali one uvijek čudno nekako djeluju na mene, jer one su dom, one su obitelj i moram priznati, lijepo ih je vidjeti zajedno i to kako stvaraju život. Nisam ljubomoran, samo se divim lijepoj slici koju stvaraju svojim životima, evo, opet sam se raspekmezio. Ja sam seljačina, meni je birtija dnevni boravak, da zaključim pričo o tim stvarima. Dobro, nisam beskućnik, ali ne mogu kod kuće bit taki konj k'o što mogu bit u birtiji. Općenito, pišem tu o svemu i svačemu, a trebao bih se posvetiti cilju zbog kojeg sam počeo pisati ovaj blog. Postavio sam onih nekoliko pravila i to sve i trebao bih probati sada opet živjeti po tome. ne probati, jer onaj jedan prob'o, pa se zna kako je završio, nego to napraviti. Nije loše biti Djed Mraz i imati malo trbuščića, heh, ali za to ipak moraš biti djedica. Već dugo ja tu piskaram, dobro, prošle godine sam ipak skinuo nekoliko kila, što je za način na koji živim i hranim se, dosta dobro, nadam se. Možda ove godine skinem još koju. Jutros sam stao na vagu, stanje postaje kritično, sreća pa su dani kada se najviše trpa u sebe na izmaku. Jučer sam potamanio francusku salatu i pečenu kobasicu, pa sve to popravio sa vrućom štrudlom od višanja....mmmmm, a navečer išao u kino. Još jedan krasan dan, a navečer zaspao kao torba. |
