Provedem se fantastično, onda prespavam doručak, pa izbediran dođem na ručak. Htio bi i rondati do ujutro i onda doć' kući i izgledati k'o nov. Neizvedivo i stalno sam u takvmo nekom raskoraku. Al opet ne mogu bit stalno ni po vani, kao što ne mogu biti stalno ni u kući. Komplicirano, a zapravp nije, ja sam taj koji komplicira stvari stalno sa željom da sve bude u nekoj ravnoteži. Nemoguće. Ili sam ja toliko slab da ne mogu uravnotežiti bar svijet oko sebe. Kako čovjek postane tako blesav i počne se zamarati stvarima koje nemaju veze s ničim. Ovi moji postovi imaju zadatak da budu veseli, ima da ih postrojim i da sve radimo s veseljem, a svaki zadatak koji uspješno obavimo ima da dobro zalijemo kako je i red. Osim što moraju bit veseli, moraju se dobro oznojiti, jer imam lijepu hrpicu masnih naslaga koje ću riješiti. Kad bi moglo svako slovo po jednu masnu stanicu da odnese, ali kad ova moja slova vole da tulumare, pa onda spavaju do navečer i onda nisu nizašta. Što je najgore, potpuno ih razumijem, dobro je tulumariti i veseliti se, općenito slaviti život, heh, samo ne svaki dan...Čovjek svaki dan treba samo jesti, a možda ni to....iako, teško je zaobići stol ili sjesti i pojesti samo onoliko koliko je potrebno. Jučer, makaronci sa brokulom i gljivama, pomak prema nekakvoj lakšoj hrani, opet sam morao grabiti višekratno, što ja znam, prvi put nisam posuo parmezanom. A kamoli da mislim na to koliko kalorija ima pojedini zalogaj.
Post je objavljen 06.01.2012. u 00:25 sati.