< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

\'ladovina
26.01.2012., četvrtak
Ovih dana se sve teže ustajem, pa se pitam ima li to veze s vremenom, malo je zahladilo, pa se onom medvjedu ne ide van iz kreveta ili što ....zakasnio sam s ustajanjem da mogu normalno jesti, pa sam onako usput pojeo malo graha i složio sendvič od kobasice i sira, iako sam se trebao dobro najesti ujutro. Zato sam za ručak bio polulud opet, ovaj put špageti, toga se isto volim prejesti, minimalna doza tri tanjura ili ona neka velika zdjela i sve to obilno posoljeno s parmezanom. Jučerašnji učinak, tanjur i pol. Dosta je teško ustati se od slatke papice, ali dosta pomaže to razmišljanje o tome što ću tu napisati. To je nekakva autokontrola koju nisam imao ili osjetio dugo, kada sam kao klinac izlazio i imao onaj neki osjećaj srama za ono što radim, kada se i kakav vraćam kući. Tada sam znao što je dobro, a što loše, možda znam i sada, ali me više nije briga za to kakav i kada dolazim kuć', a kada nikakav dođeš kuć onda razlika između onog što je u redu i što nije više uopće nije bitna. Zapravo nije bitno ni kada dolaziš, nego kakav, eto, svakakve misli mi kroz glavu prolaze kad počnem razmišljati što ću tu upisati. Najradije bih pisao kako sam tulumario dan prije ili bio negdje u tunguziji, ali ne mogu, jer i tulumarenje i tunguzija koštaju, a da bi si te neke gušte priuštio čovjek mora nešt raditi, a kad u glavi za cilj ima samo krevetac, onda nema ništa od ničega. Zapravo i to nešto što čovjek radi bi trebalo biti gušt, samo treba raditi ono što misliš da treba. Zapravo je sve to dobra fora, ustajanje, obavljanje i na kraju uživanje u obavljenom, jer kad čovjek nešto dobro napravi ili isfura neku svoju ideju, osjeća se jako dobro, a i veslica koja mora uslijediti onda bude prava. Tko o čemu ja o veselicama, heh, moraš imat' nekakav modus vivendi sretan




- 23:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.