< | studeni, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
tenis
- 23:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Današnji tenis trening je bio ok, bio sam valjda malo bolje koncentriran i baš mi je godilo dobro se iznojiti. Svaki udarac treba završiti pravilnim izmahom, a to nije baš lako svaki put izvesti, a ja ga često i zaboravim, tako da mi je današnji postotak vraćenih lopti bio malko bolji. Imam ja još puno raditi na samim udarcima. Lijep je to oblik dtuženja. Šlicnuo sam malo poslije da vidim kako igraju veliki dečki, au, to nikada neću znati, tako pravilno udarati i kontrolirati loptu, imati eksplozivne udarce, ali to mi i nije cilj, rekreacija je cilj. Nisam ja materijal za mečeve, iako ne odbijam mogućnost da igram. Svi vole pobjeđivati, ali pobjeda nije toliko bitna, bitno je napraviti što manje pogrešaka, a što manje pogršaka napraviš, to je veća šansa za pobjedu.... Tako bi trebalo biti i u životu i stvarno bi trebalo znati što manje griješiti. Meni je današnji tenis značio puno, jer sam kroz igru nadošao, sinoć sam opet zabrijao do kasno. Večer mogu podijeliti na dva dijela, prvi dio koji je bio ok, sjedilo se za stolom i razgovaralo, aktivno sam sudjelovao u razgovoru i nadam se da sam smisleno govorio. Imam sreću često biti za stolom sa ljudima koji su pametniji, elokventniji, iskusniji u žeivotu u svakom smislu od mene i uvijek se pitam da li je ono što sam rekao valjalo. Ali trudio sam se biti rječit koliko sam znao. I na drugi dio, kada sam htio sam sebe zaboraviti, tu sam samo trpao u sebe neka kratka pića, na brzaka sam se zatukao. To je bila pogreška, ne smijem se isključivati, a kad se tako nabrzaka utepam onda sam isključen, iako to tupilo nekada godi. Vrlo je bitno postići ravnotežu sam sa sobom,a to se ne može naučiti nigdje, znam samo da želim živjeti najbolje što mogu.... |
utopija
- 03:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Od te misli sam u nekoliko dan izgubio par kila i ostario par godina, nisam prodana duša i neću, nadam se, nikada ni biti, ali postalo mi je jasno kako se takvim lako postaje. Uzeti škude i staviti ih u džep u opskurnoj birtiji. Kažu da je put do pakla posut dobrim namjerama i moguće je da sve započinje s prijateljskim osmjesima na licima, a onda nekako ljudi zastrane, izgube se, prodaju se, a nakon što su prodali sebe, počnu prodavati sve oko sebe. To se dogodilo u stvarnosti zemlje u kojoj živimo. Ljudi koji su nas trebali voditi stavili su u prvi plan osobnu korist i zaogrnuli se zakonima. Po svoj prilici sve što su učinili ostat će neobjašnjeno i nekažnjno. Po zakonu ! Ali možda ljudi ne bi smjeli zaboraviti. Kad prolaze ulicom trebalo bi ih šutnuti u tur, ako ne počnu vraćati oteto takvu im starost treba poželjeti, svaki izlazak da im bude popraćen šutevima !! Da na YouTube najgledaniji video klip bude top sto šuteva hrvatskih političara. Ili 'šut specijal' posvećen odeđenom liku i djelu, možda jedan emancipirani uz ispriku B.a.b.e.-ama, "premijerka u bundi" ili "Božidara Kalmetu napucao vozač", a može jedan oporbeni, da ne budu samo vladajući na tapeti, "Milan Bandić vješto izbjegava šutanje" ili "Ingrid šutnula supruga". Strašno je to što se dogodilo oko nas, iako većina ljudi možda nije ni svjesna razmjera bezbraznog, besmislenog i obijesnog pustošenja. Najgore od svega je što se taj način razmišljanja i ponašanja prenio i na mlađe generacije i moguće je da neke nove generacije političara sve to požele ponoviti. Užas. Možda bi političke stranke trebalo ukinuti. Zamišljam parlament pun neovisnih zastupnika, nema više stranačkih direktiva i besmislenih rasprava. Nakakav mlad čovjek sa političkim ambicijama u nekakvom mjesnom uredu može biti korisniji od njih pet koji su tamo uhljebljeni po dosadašnjem modelu. Političke stranke su veliki potrošači novca iz proračuna, raznoraznih donacija, kako bi bilo sve te novce usmjeriti u razvoj poduzetništva, u školstvo. Ljudi na naslovnicama da umjesto političara budu izvoznici, svakome tko izvozi svoj proizvod iskazati posebno poštovanje. U svijet da nas predstavljaju poslati mlade okretne ljude koji su u stanju stvoriti brand. Za osnov razvoja uzeti poljoprivredu i turizam, proizvoditi izvozne kulture i plasirati ih na strana tržišta, npr. slavonska jabuka, čini vas zdravijim i mršavijim, ili lički lrumpir, " jer takvi gomolji nigdje ne rastu", a ne da se krumpir uvozi kako je to neki mamlaz napravio i vjerojatno spremio u džep tko zna što. Ima još puno kultura koje su tražene u svijetuu i koje sigurno možemo proizvesti. Možda uložiti u produkciju kakvog visokobudžetnog filma, snimiti Viteza slavonske ravni ili film o Regoču, pa turistima pokazivati Legen grad. Organizirati čarter linije i s Jadrana dovoditi turiste u unutrašnojst na gastro vikende uz šetnje zanimljivim lokalitetima. A imamo što pokazati i bez filmova i fikcije. A kada se nakupi para iz, recimo, te dvije osnovne grane privrede, uložiti možda u razvoj nekakve industrije. Ovo je jako bogata zemlja i šteta bi bilo da propadne, može preživiti i ovo vrijeme pijavica i volio bih živjeti u sretnoj zemlji. Vrlo bitna stvar je da se dogodi čovjek koji će pomiriti ljude ove zemlje, jer su još uvijek u užasnom raskoraku, dosadašnja politika mržnje prema drugoj opciji nas je dovela do ovoga gdje smo sada. Vjerujem da takav čovjek postoji, netko kome nitko nema ništa za prigovoriti i koji primjerom može život u zemlji na rubu bankrota pretvoriti u život u zemlji dembeliji. To se sigurno ne bi dogodilo preko noći, ali kroz nekoliko godina zajedničkog rada, sigurno je moguće. Pitanje je da li to želimo. Svašta sam ja tu sada opet nadrobio, ali ja nisam političar ni nekakav vizionar, nego tek bloger koji blebeće o životu inspiriran stvarnošću oko sebe. A želim svima dobro, iako mi je jasno da i sa željama i sa svakim korakom treba biti oprezan. |
Ja sam prodana duša, a nisam ! Ne mogu dokazati drgačije, volio bih da me odnese slučaj...sad svako može da me pljune i šutne nogom u tur |
nedjelja
- 22:01 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Bio sam sinoć vani s kolegom i dobro smo se napričali, a priču smo donro zalili. I dobro sam spavao danas i uživao u ručku. Bio na tenisu, danas sam izgleda dobro udarao bekend, iznojio se kako treba. Za večeru se najeo mandarina iz delte Neretve, zdravlje. |
Još jedan furiozan tjedan, pos'o, kuća, birtija se smjenjuju u ludom ritmu i dobro je to...ovih dana sam opet bio labilan u smislu klopanja...danas mi mama reče da nikada još nije vidjela da šerpa sarme tako brzo nestane, ne znam kako bih to objasnio. Zato sam jutros donio odluku. Stao sam na vagu i vaga je pokazala točno 105, lijep, skoro okrugao broj, skoro kao moji okrugli gabariti, tu je odluka pala, napadam stotku, moram za mjesec dana imati 99,9 kilograma, a da ne ludujem, dakle da ne mijenjam prehrambene navike i slično, malo više kretanja i malo manje sarme, iako, moram priznati, neće to biti baš lako, jer počinje vrijeme kobasica, no vidjet ćemo. Ipak sam u zdanjih, što ja znam, mjesec dana nekako skinuo tri kilograma, što bi trebalo biti ok. Jutros sam pojeo pečena jaja sa slaninom, to je početak dana, a ta ručak pohano moseo sa cvjetačom i brokulama, jedan tanjur. Vidjet ću, nadam se da ću i dalje tako....poslije posla se išao šišnuti, pa bilo baš veselo tamo, o'šla priča u stripove i u filmove, pa sam se opet sjetio kako je nekad bilo čitati stripove i maštati kako bi to bilo zgodno vidjeti na filmu. Onda je na filmu bio samo Supermen, ok..i Tarzan, a sada svi briju u filmovima. Baš je ok danas biti klinac, Ne znam što je sljedeće, obzirom da je počela trodimenzionalna zezancija, možda će bit moguće zapiti sa Smukom i Salasom...ili trenirati bacanje "sekire" sa Zagorom. Došao kući, ručao i konačno nakon sto godina se izvalio pred ekran, pa gledao filmove, još uvijek u dvije dimenzije, ali godilo je. Sada buljim tu u ekran i smišljam što dalje, ipak je subota navečer.....možda ima negdje nekakav party..... |
sunday morning
- 07:03 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Spavao sam skoro dvanaest sati u komadu, pa mi sad sve čudno, nisam dugo vidio nedjelju ujutro kako izgleda...što ja znam, možda bi trebalo uživati u nedjeljnom jutru, ali meni je uvijek nekako bilo draže prespavati ga. Subotnje jutro = subotnja večer manje....i nije neka jednadžba...krš i lom subotnje večeri, to je moj izbor. Zadnjih dana sam bio poprilično aktivan, malo manje sam spavao, pa sam predvečer zaspao. Nije u redu priznati da si umoran ili da nešto ne možeš, ali valjda mi se baš to desilo, a moguće da je utjecalo i na razmišljanje, čitam što sam sve upisao, svašta. Nemam ja namjeru nikog izbjegavati, jednostavno se moram objasniti, na lijep način reći da je meni sasma ok ovako i da nemam namjeru to mijenjati, niti ikome više kvariti život. Ali, radije ću pit sam, nego se objašnjavati. Uff, kakve misli za jutro koje bi trebalo biti opušteno, pokušao sam pronaći neku zgodnu pjesmu s nedjeljnim jutrom u naslovu, ali sve pjevaju o nekakvim životnim obratima ili su sve neke tako čeznutljive, da kužim da to nedjeljno jutro 'oće čovjeka profurati na svakakve bedove. To mi se ne sviđa...zadnjih dana sam naučio da dani mogu biti super ako su ispunjeni, pa će tako biti i sa nedjeljom, a to što ovi umjetnici briju svoje neke filmove samo će ih koštati objave, bar 'ođe..u mene. |
Al' sam se najeo sada, fasovo je pečeni pilić jedan, a društvo su mu pravili friško isprženi tostovi, turšija i majoneza s okusom čili papriličica. A došao sam s posla i dohvatio se ašova, ašovio bašču kako sam obećao i or'o sam ko vol, sve dok nije došla mama i rekla da stanem, da nisam normalan. Ti mi argumenti nisu baš puno značili, ali kad je spomenula dotično pile istog trena sam sve ostavio. Nisam danas bio na nekom sportu, ali sam se opet dobro oznojio, a kad sam sjeo za stol, to je bio festival. Ove moje kile ionako ne idu dole, idu, ali to je toliko sporo da je gotovo neprimjetno, nisam frustriran, ali ne mogu da to ne primjetim, pa sam nekako mislio da bi jedno pile u cijelom tom procesu moglo proći nezamijećeno. Zapravo kada sam sjeo za stol nisam ni slutio da ću sve smazati, ali baš sam bio nešto gladan i pilence je polako nestajalo iako sam mislio pojesti samo batak i krilo....I evo me sada pred računalom.....Moram opet o kilama, ipak sam ja godinama radio na ovoj svojoj neelegantnoj figuri i jasno mi je da to ne ide samo tako dolje, ali nije lako biti uporan i discipliniran, možda bi to išlo lakše da ja malo više pazim što radim, ali kako.....sinoć sam opet bio vani, izašao sam iz kreveta, doslovno i bilo je ok, iako bi mi možda bilo bolje da sam ost'o kući jer bi se i dobro naspavao i ne bih sudjelovao u nekim napornim razgovorima. Mislim da ću počet izbjegavati situacije u kojima prijatelji sjede sa svojim gospođama, jer njihovo zanimanje za moj intimni život, koliko god bilo brižno i iskreno, nije nešto na što imam odgovor, zapravo ne znam što bih rekao. Mislim da sam već bio dao odgovor na jedno te isto pitanje više puta. Mislim da sam i tu pisao nešto o tome. Sve nas oblikuju naša dosadašnja djela i aktivnosti, a ja u tom određenom smislu nemam ni prava ni želje više da se razvijam. Nemam i ne želim. Koliko to puta moram ponoviti, ok, znam da nije logično iz više razloga, štajaznam, lijepo je s nekim dočekati starost. Ili, da progovorim jezikom koji je svima mio, svi mi imamo neke svoje potrebe, ali uvijek postoji način da se potrebe zadovolje, ne znam, od pamtivjeka postoje institucije koje se bave tom problematikom. Vidim da sam sada na rubu da budem vulgaran, ali nije mi to namjera, sve i da uđem u neku tak'u instituciju, mislim da bi moji interesi svi ostali na šanku. Ružno je govoriti o zadovoljenju potreba, iako su ljudi skloni banaliziranju svega . Kada se govori o intimi, to je nešto puno više, to je onaj trenutak kada znaš da će netko nešto reći ili učiniti u svakodnevnoj situaciji zato jer tu osobu poznaješ, kada neku gestu vidiš po tisućiti put i opet uživaš jer taj pokret nitko ne radi tako, jer što više poznaješ tu osobu i uživaš u njenom društvu, tako i svaki trenutak koji podijelite postaje sve ljepši. To je bit svega, takav netko postoji u tvom životu ili ne postoji, sve drugo nema smisla, znam to dobro. .... Ili zašto bi ja sad bio drugačiji, ne znam što da kažem, nit' sam ja mujo, nit' su moji prijatelji turci. Ne znam sada, blebećem, pokušavam dočarati sve što mi se motalo po glavi sinoć, ali se nisam usudio izreći da se ne zapetljam. Ja znam da sam seljober i da moram paziti što govorim, kao što znam znam da je pristojno sudjelovati u razgovoru kada sjediš za stolom i onda kada više nemaš što za reći. To je valjda najgore za objasniti.. Eh, opet sam nešto zabrijao tu sada ja..vratim se tako ponekad na neki od postova i pročitam i najradije bih ga obrisao, onaj od sinoć je isto bio krasan primjerak, ne znam što bih rekao..rukopis za nulu, a izbor glazbe u najmanju ruku kao da imam sto godina, ali za to imam opravdanje, cijeli dan sam slušao na radiu tu glazbu..... Ne znam što mi je gore u tim pijanim upisima, rukopis ili sloboda da napisano ipak objavim. Jedan izuzetan čovjek mi je rekao da je u blogu najvažnije biti iskren, ali bojim se da s ovim slovima koja padaju jedna preko drugih ipak pretjerujem. Počeo sam se nešto razbacivati s glazbom ovdje u zadnje vrijeme, ali nisam još naučio kako vizualno urediti taj blog pa s ovim pokušavam malko učiniti dinamičnijim ove moje upise..... |
Ma, svašta sam ja mislio drobit tu večeras, alo sad mi se ne da, opet sam malko zavirio u čašicu, pa ću probat s glazbom nekom to bar malo kompenzirati.....sretan sam jer sam ušao u kuću ne probuvši nikoga, zamalo sam ostao u baru, ali moram se ujutro ustati....ma ust'o bi se svakako, ali moram i to nešto obaviti za dana...a noć je onda neka druga priča......papak, eto.... super mi je ovo rrrrrrrrr a mora i on nešto reć' ima još tih likova, al'baš mi se spava, a i krivo mi je što nisam osto lokat, idem probat zaspati |
laku noć
- 02:27 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Vani je predivna zvjezdana noć, taman sam završio s papirologijom svih fela koja se počela u zadnje vrijeme nakupljati, pa sam izašao zapaliti cigaretu. Baš mi nekako godi raditi ovako u miru i tišini, a ovaj pogled me baš nekako razgalio. Pitam se kako je to nebo izgledalo nekom mornaru koji je svoj radni vijek služio na kakvom jedrenjaku koji bi vidio samo zvjezdano nebo kada digne pogled. Mi sada vidimo krovove okolnih kuća, odsjaj ulične rasvjete, a kada samo zvijezde svjetlucaju na nebu to je sigurno bilo posebno. Ako je mogao uživati u tom trenutku ili ako su ga zvijezde zanimale, a opet, možda je to značilo da dolazi dan bez vjetra, a to mu možda i nije bilo po volji....meni se čini da dolazi dan bez kiše, što mi se jako sviđa !! Počeo sam se pridržavati toga da za ručak pojedm supu i eventualno nešto malo, a glavni obrok mi je sada doručak, baš se, ono, najedem. A dobru klopu dobijem ujutro, iako to možda i ne zaslužujem, koliko god se trudio biti dobar ili bolji. Naredalo se koncerata ovih dana, kič princeza, pa boem starog kova, čak i manje popularni bendovi opet dolaze. Kulturan svijet ide po koncertima, ja više volim pijano ljuljuškanje vikendom u okružju domaćih lokala. I jukebox. |
kuhano meso i paradajz sos
- 21:09 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Danas kada sam se probudio, imao sam umjesto likvora mješavinu piva i burbona, a možda i koje rakije jer smo kolega i ja stigli i do šokačkog diska. A probudio sam se taman za ručak i današnja supica je bila najbolja na svijetu, kao i ručak koji je bio fin i lagan, da sam tražio takav ne bih znao bolje reći. Pa sam malo ohanuo i morao ići na tenis, današnji trening ili igra, ne znam više kako bih to nazvao, termin, je bio odličan, em sam se dobro preznojio, em sam otkrio da postoji tračak nade da ću i ja možda naučiti tu vještinu. Fino izmoren vratio se kući, taman na formulu i izvalio se pred ekran. Danas je baš dobar neki program, formula, filmovi, Dvanaest žigosanih i Taksist... Moram sada tu ubaciti jednu stvar, koju sam čuo na radiu neki dan i ostala mi....neka supertalent spika... |
Četvrtak je bio vrlo dug dan, navečer išao pogledati utakmicu, pa se i zadržao u baru poslije utakmice, svi su otišli kućama, pa sam se i ja zaputio prema svom krevetu. Jest da mi je palo na pamet da odemo još negdje, ali srećom moja želja nije bila podržana. A valjda još nisam bio dovoljno veseo da se sam zaputim prema bircuzima koji rade i noćne šihte. Zato sam se jučer ustao bez problema, ali dan nije bio lak, jer mi krevet nije izlazio iz glave iako sam bio dosta aktivan. Popodne bio na tenisu i navečer vrlo rano zaspao… |
još jedan dan...
- 00:15 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
..je dobar bio, sunčan i veseo..jutros sam započeo s brdom špageta, na poslu pojeo par peciva, poslije posla bio na tenisu, pa na pivu i došao kući, Onda sam se dohvatio raznorazne papirologije, sada završio. Ali zadovoljan sam, red ovog, red onog i prošlo je....idem sada u krpe, mislim da bi i sutra mogao biti dug dan.... Sve je dobro dok nema ekstremnih situacija, prošli post mi je opet bio malo pretjeran, jer nisam naveo da mi se time for drinkong i time for sleeping u zadnje vrijeme često pomiješaju, što je poprilično sramotno, ali da sam pravi, ne bih sada ovo tu vjerojatno pisao. |
morning edition
- 04:52 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Yesterday morning was ok, I had a big breakfast and went to work. It was very exciting day, and after work I went on couple of beers. When I came home my mother asked me where I was, I saw in her eyes that she does not like my words. Few weeks ago, in a merry hour, friend told me that this blog is my cry for help. It is not, first of all, it is a way to push myself to look more like a man and less like a barrel. But along the way I started writting about everything that crossed my mind. It still is a blog about weight control, and everything else is just part of it, as it realy is. I never asked for help and I do not want help of any kind, i know that I probably look like a lunatic, but I've made my choices and I know why I did it. All I ever did I was by my conscience and I am not saying that I know it all or that I'm right. Other thing that led me was respect. When I found out that this writting looks like cry for help I felt strange, because I know how words can be pulled out of context and interpreted in some other way. I do not want that to happen, but I can not controle it, all I can do is to be careful when I write as much as I have to be careful when I do anything and I realy try to my best whatever I do. Maybe in some way this blog is a way to explain myself to everyone else as well as to myself. I have my working hours, my drinking hours and my sleeping hours, period. So, when I came home brother asked me if I want to go with him to Osijek and I agreed. It is nice to go for a ride, to just drive, listen to music and talk about normal stuff. When we came back I started collecting leaves on lawn in front of the house. Just about then my mom and her friend came back from thair evening walk. My mom still was thinking about that afternoon beer of mine and wanted me to go inside probably to keep her friend from feeling my beer breath. I do not know if I still had that bear breath, but I understood what she was thinking, so I just went inside and early fell asleep. I'm not Ben Sanderson and I know that I have to live and make something out of my life, but my free time is my free time. |