< | studeni, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
utopija
- 03:38 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Od te misli sam u nekoliko dan izgubio par kila i ostario par godina, nisam prodana duša i neću, nadam se, nikada ni biti, ali postalo mi je jasno kako se takvim lako postaje. Uzeti škude i staviti ih u džep u opskurnoj birtiji. Kažu da je put do pakla posut dobrim namjerama i moguće je da sve započinje s prijateljskim osmjesima na licima, a onda nekako ljudi zastrane, izgube se, prodaju se, a nakon što su prodali sebe, počnu prodavati sve oko sebe. To se dogodilo u stvarnosti zemlje u kojoj živimo. Ljudi koji su nas trebali voditi stavili su u prvi plan osobnu korist i zaogrnuli se zakonima. Po svoj prilici sve što su učinili ostat će neobjašnjeno i nekažnjno. Po zakonu ! Ali možda ljudi ne bi smjeli zaboraviti. Kad prolaze ulicom trebalo bi ih šutnuti u tur, ako ne počnu vraćati oteto takvu im starost treba poželjeti, svaki izlazak da im bude popraćen šutevima !! Da na YouTube najgledaniji video klip bude top sto šuteva hrvatskih političara. Ili 'šut specijal' posvećen odeđenom liku i djelu, možda jedan emancipirani uz ispriku B.a.b.e.-ama, "premijerka u bundi" ili "Božidara Kalmetu napucao vozač", a može jedan oporbeni, da ne budu samo vladajući na tapeti, "Milan Bandić vješto izbjegava šutanje" ili "Ingrid šutnula supruga". Strašno je to što se dogodilo oko nas, iako većina ljudi možda nije ni svjesna razmjera bezbraznog, besmislenog i obijesnog pustošenja. Najgore od svega je što se taj način razmišljanja i ponašanja prenio i na mlađe generacije i moguće je da neke nove generacije političara sve to požele ponoviti. Užas. Možda bi političke stranke trebalo ukinuti. Zamišljam parlament pun neovisnih zastupnika, nema više stranačkih direktiva i besmislenih rasprava. Nakakav mlad čovjek sa političkim ambicijama u nekakvom mjesnom uredu može biti korisniji od njih pet koji su tamo uhljebljeni po dosadašnjem modelu. Političke stranke su veliki potrošači novca iz proračuna, raznoraznih donacija, kako bi bilo sve te novce usmjeriti u razvoj poduzetništva, u školstvo. Ljudi na naslovnicama da umjesto političara budu izvoznici, svakome tko izvozi svoj proizvod iskazati posebno poštovanje. U svijet da nas predstavljaju poslati mlade okretne ljude koji su u stanju stvoriti brand. Za osnov razvoja uzeti poljoprivredu i turizam, proizvoditi izvozne kulture i plasirati ih na strana tržišta, npr. slavonska jabuka, čini vas zdravijim i mršavijim, ili lički lrumpir, " jer takvi gomolji nigdje ne rastu", a ne da se krumpir uvozi kako je to neki mamlaz napravio i vjerojatno spremio u džep tko zna što. Ima još puno kultura koje su tražene u svijetuu i koje sigurno možemo proizvesti. Možda uložiti u produkciju kakvog visokobudžetnog filma, snimiti Viteza slavonske ravni ili film o Regoču, pa turistima pokazivati Legen grad. Organizirati čarter linije i s Jadrana dovoditi turiste u unutrašnojst na gastro vikende uz šetnje zanimljivim lokalitetima. A imamo što pokazati i bez filmova i fikcije. A kada se nakupi para iz, recimo, te dvije osnovne grane privrede, uložiti možda u razvoj nekakve industrije. Ovo je jako bogata zemlja i šteta bi bilo da propadne, može preživiti i ovo vrijeme pijavica i volio bih živjeti u sretnoj zemlji. Vrlo bitna stvar je da se dogodi čovjek koji će pomiriti ljude ove zemlje, jer su još uvijek u užasnom raskoraku, dosadašnja politika mržnje prema drugoj opciji nas je dovela do ovoga gdje smo sada. Vjerujem da takav čovjek postoji, netko kome nitko nema ništa za prigovoriti i koji primjerom može život u zemlji na rubu bankrota pretvoriti u život u zemlji dembeliji. To se sigurno ne bi dogodilo preko noći, ali kroz nekoliko godina zajedničkog rada, sigurno je moguće. Pitanje je da li to želimo. Svašta sam ja tu sada opet nadrobio, ali ja nisam političar ni nekakav vizionar, nego tek bloger koji blebeće o životu inspiriran stvarnošću oko sebe. A želim svima dobro, iako mi je jasno da i sa željama i sa svakim korakom treba biti oprezan. |