< studeni, 2010 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...

Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV

Blog.hr
Blog servis

Forum.hr
Monitor.hr

\'ladovina
13.11.2010., subota
Al' sam se najeo sada, fasovo je pečeni pilić jedan, a društvo su mu pravili friško isprženi tostovi, turšija i majoneza s okusom čili papriličica. A došao sam s posla i dohvatio se ašova, ašovio bašču kako sam obećao i or'o sam ko vol, sve dok nije došla mama i rekla da stanem, da nisam normalan. Ti mi argumenti nisu baš puno značili, ali kad je spomenula dotično pile istog trena sam sve ostavio. Nisam danas bio na nekom sportu, ali sam se opet dobro oznojio, a kad sam sjeo za stol, to je bio festival. Ove moje kile ionako ne idu dole, idu, ali to je toliko sporo da je gotovo neprimjetno, nisam frustriran, ali ne mogu da to ne primjetim, pa sam nekako mislio da bi jedno pile u cijelom tom procesu moglo proći nezamijećeno. Zapravo kada sam sjeo za stol nisam ni slutio da ću sve smazati, ali baš sam bio nešto gladan i pilence je polako nestajalo iako sam mislio pojesti samo batak i krilo....I evo me sada pred računalom.....Moram opet o kilama, ipak sam ja godinama radio na ovoj svojoj neelegantnoj figuri i jasno mi je da to ne ide samo tako dolje, ali nije lako biti uporan i discipliniran, možda bi to išlo lakše da ja malo više pazim što radim, ali kako.....sinoć sam opet bio vani, izašao sam iz kreveta, doslovno i bilo je ok, iako bi mi možda bilo bolje da sam ost'o kući jer bi se i dobro naspavao i ne bih sudjelovao u nekim napornim razgovorima. Mislim da ću počet izbjegavati situacije u kojima prijatelji sjede sa svojim gospođama, jer njihovo zanimanje za moj intimni život, koliko god bilo brižno i iskreno, nije nešto na što imam odgovor, zapravo ne znam što bih rekao. Mislim da sam već bio dao odgovor na jedno te isto pitanje više puta. Mislim da sam i tu pisao nešto o tome. Sve nas oblikuju naša dosadašnja djela i aktivnosti, a ja u tom određenom smislu nemam ni prava ni želje više da se razvijam. Nemam i ne želim. Koliko to puta moram ponoviti, ok, znam da nije logično iz više razloga, štajaznam, lijepo je s nekim dočekati starost. Ili, da progovorim jezikom koji je svima mio, svi mi imamo neke svoje potrebe, ali uvijek postoji način da se potrebe zadovolje, ne znam, od pamtivjeka postoje institucije koje se bave tom problematikom. Vidim da sam sada na rubu da budem vulgaran, ali nije mi to namjera, sve i da uđem u neku tak'u instituciju, mislim da bi moji interesi svi ostali na šanku. Ružno je govoriti o zadovoljenju potreba, iako su ljudi skloni banaliziranju svega . Kada se govori o intimi, to je nešto puno više, to je onaj trenutak kada znaš da će netko nešto reći ili učiniti u svakodnevnoj situaciji zato jer tu osobu poznaješ, kada neku gestu vidiš po tisućiti put i opet uživaš jer taj pokret nitko ne radi tako, jer što više poznaješ tu osobu i uživaš u njenom društvu, tako i svaki trenutak koji podijelite postaje sve ljepši. To je bit svega, takav netko postoji u tvom životu ili ne postoji, sve drugo nema smisla, znam to dobro. .... Ili zašto bi ja sad bio drugačiji, ne znam što da kažem, nit' sam ja mujo, nit' su moji prijatelji turci. Ne znam sada, blebećem, pokušavam dočarati sve što mi se motalo po glavi sinoć, ali se nisam usudio izreći da se ne zapetljam. Ja znam da sam seljober i da moram paziti što govorim, kao što znam znam da je pristojno sudjelovati u razgovoru kada sjediš za stolom i onda kada više nemaš što za reći. To je valjda najgore za objasniti.. Eh, opet sam nešto zabrijao tu sada ja..vratim se tako ponekad na neki od postova i pročitam i najradije bih ga obrisao, onaj od sinoć je isto bio krasan primjerak, ne znam što bih rekao..rukopis za nulu, a izbor glazbe u najmanju ruku kao da imam sto godina, ali za to imam opravdanje, cijeli dan sam slušao na radiu tu glazbu..... Ne znam što mi je gore u tim pijanim upisima, rukopis ili sloboda da napisano ipak objavim. Jedan izuzetan čovjek mi je rekao da je u blogu najvažnije biti iskren, ali bojim se da s ovim slovima koja padaju jedna preko drugih ipak pretjerujem. Počeo sam se nešto razbacivati s glazbom ovdje u zadnje vrijeme, ali nisam još naučio kako vizualno urediti taj blog pa s ovim pokušavam malko učiniti dinamičnijim ove moje upise.....

- 17:23 - Komentari (1) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.