| < | lipanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
Budilica
- 23:11 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jedva sam se probudio jutros, imam taj neki alarm na telefonu koji je dosta glasan, probudio je brata, a ja nisam ništa čuo. Na brzinu sam se obukao i krenuo van, oralna higijena nula bodova, nisam ni zube oprao, a kamoli nešto pojeo. Baš sam nešto umoran bio. Poslije posla bio sam na pivu s kolegom s posla, pridružio nam se njegov frend. Kako da kažem, ja te ljude znam cijeli život, hodali smo istim putevima, samo što sam ja bio par godina mlađi i na te dečke gledao onako kako mali klinjo treba da gleda na starije. Ti dečki su cijeli život zajedno i puno su toga prošli, ispričali su mi jednu genijalnu momačku priču. Za susjedni stol je sjeo čovjek koji izgleda kao Marijan Atleta, ubrzo sam saznao da sjedim u blizini heroja domovinskog rata. Razvila se priča o tim vremenima i tu sam bio samo pozorni slušač. Hvala im ! Kada sam došao kući navalio sam na ručak, rižoto i salata od friških krastavaca i krenuo se odmoriti. Usput me brat zamolio da više ne namještam taj alarm da zvoni tako rano. Već godinu dana sam sebe treniram da se probudim u pet ujutro i mislim da sam sada tu negdje. Nadam se da ću sutra započeti dan sa planiranim ustajanjem i vježbom. |
kolektiv
- 01:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Mislio sam ić' spavat, ali sjetio sam se da bi treba0 pisati postove svaki dan.... Eto, večeras nisam bio baš najboljio, dogodila se ona 'još jedna'. Cijeli dan je bio malo žešći, ok, doručkovao sam obilno, kako to već mora biti, ali između doručka i ručka imao sam i jedan međuobrok, naime, jedan kolega je slavio rođendan i donio sto čuda, pa su oni koji su mogli prekinuli svoje dnevne rutine i došli ga pozdraviti. Dok sam žvakao sendvič s kulenom misli su mi opet otišle u onaj razgovor o načinu rada u javnim poduzećima. Dogodilo se tako da sam morao govoriti o tvrtki u kojoj radim, pa sam spomenuo sam tehničke službe. To nije u redu, jer i sve ostale službe čine sustav jedne velike firme funkcionalnim. E sad, na pitanje ima li tu viška ljudi, nakon što sam dobro promislio, odgovaram da nema, jer je ovaj sustav, kako da kažem, osim što je učinkovit i vrlo human. Rečeno je da bi informatičko pismeni kadar rasteretio državnu upravu, ne znam za državnu upravu, ali znam da su mladi ljudi s kojima surađujem vrlo pismeni u tom smislu. Ok, ima tu i starijeg kadra, ljudi koji su u ovoj firmi proveli 30 godina i koji možda nisu tako vješti s računalima, ali o poslu znaju sve. Kako se nešto mora napraviti, kada mora biti gotovo i zašto mora biti napravljeno baš na taj ili neki drugi način. Suradnjom tih dviju generacija stvaraju se stručnjaci koji će preuzimati posao, mislim da je to u svim velikim tvrtkama tako, nove generacije obučavaju starije kolege i kada odu u mirovinu iza sebe ostavljaju ljude koji znaju svoj posao i zbog evolucije znanja i vještina obavljaju ga još brže i efikasnije, iako neke stvari jednosavno ne mogu biti brže. Tako da nisam mogao reći da u tvrtki u kojoj ja radim ima viška ljudi, dapače, prirodnim putem taj broj će se smanjiti, a ovi koj ostanu, sigurno će se znati nosti sa svim zadacima koji pred njih dođu. Onih koji nepravdano sjede ima možda u nekim drugim tvtkama, ali za njih su odgovorni njihovi šefovi. |
Brazil
- 23:18 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Gledao utakmicu. Cijeli dan malo jeo i malo pio. Noćas malo spavao. Razmišljao o prethodnoj večeri. Tema bila bila razlika u poslovanju privatnog sektora i javnih poduzeća. Za spas ovako lijepe i bogate zemlje niti jedan porez ne bi trebalo biti teško platiti, dao bi i ja pola svojih primanja. Mislim da dugujem ispriku čovjeku koji mi je pomogao. |
subotnja večer
- 14:46 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Danas sam ručao puricu s mlincima, ne mogu vjerovati, dva dana za redom papica iz snova i krempita. Sok od bazge i formula, velika nagrada Valencije. Kako taj grad nekako elegantno izgleda ! Bio je jedan zanimljiv kadar iz zraka, pretpostavljam iz helikoptera, kamera prati stazu, a staza ide uz uređenu obalu pored novih zgrada, preko novog mosta, pored brodova, genijalno. Utrka je zanimljiva, a do sada najjači trenutak je bio sudar, Webber je prednjim kotačima naletio na stražnje Kovalainenova bolida i napravio skoro pravilan salto. Mislim da bi to mogao biti vrlo popularan sudar. Bio je još jedan zanimljiv kadar, kamera je uhvatila četiri djevojke u bazenu na krovu nekakve kuće pored koje prolazi staza. Vragolasti režiser.... Sinoć sam popio piće s jednim sličnim vragolanom, nakon što su svi otišli kući pogledao sam na terasu, bila je puna, pa sam pomislio kako bi bilo zgodno da popijem još jedno, što sad, subota je i sve to skupa, pa sam krenuo prema šanku, tamo mahnuo poznaniku, a ovaj me pozvao na piće, pa sam rekao daj pivo. Pijuckali pivo i zvjerali okolo, a on je imao vrlo suptilan nastup, vidi ovu, aaaaa jebote vidi onu, a ove nisu iz Vinkovaca. Brzo sam popio pivo i zvao turu, dva viskija i dva piva. Prvi gutljaj je bio težak, nisam dugo pio žestoko piće, pa sam se sav stresao, a onda sam polako cirkao do kraja. Kad sam popio pivo, rekao sam da se idem malo prošetati po terasi, kišna noć uz zvuke saksofona, atmosfera je bila nekako šarmantna i zaputio sam se prema šanku gdje se mućkaju kokteli, tamo je znalo biti zanimljivo. Popio sam jedan shooter i osvrnuo se okolo, još jedan poznanik stoji, a oko njega brdo djevojaka. Neki dan sam odgovarao na pitanje da li sam vidio koju zgodnu djevojku, ne znam što bih rekao, nisam slijep, a nisam ni neki pjesnik, pa ću reći kako je to već netko opjevao. http://www.youtube.com/watch?v=pBDZUAXehzk Sreo sam jednog kolegu s posla, još nazdravio s njim i zaputio se kući. Kada sam krenuo u obilazak terase krenuo sam s namjerom da se raznesem od alkohola, ali sam usput shvatio da sam proveo lijepu večer s društvom i da bi glupost bila da se sada tu razbijem bezveze. Ustao se malo kasnije i krenuo nešto pojesti, a u kuhinji mama i prijateljica čiste mahune, ništa mi nije bilo jasno, ali mi je bilo do neba drago što se sinoć nisam razbio. |
u zdravlje
- 15:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Malo sam ohanuo nakon ručka i sada sam sjeo da napišem par riječi, da pišem ovaj blog češće, možda bi i rezultati u stvarnosti bili bolji, ovako zaružim svako veče, pa kad dođem kući idem ravno u krevet, a postovi i kile žive obrnuto proporcionalno...danas sam za ručak imao riblji paprikaš, fiš, kako je to uobičajeno reći. Ovi ljetni fiševi su mi ok zbog toga što su nekako sočniji, ako je u redu za supicu reći da može biti sočnija, jer se rade sa svježim povrćem, rajčicom iliti paradajzom i paprikom. Ok su mi i zato što se jede vani. Naravno da sam ostao zadnji za stolom i naravno da sam uživao polako sve dok sam mogao trpati u sebe. Sjećam se tih fiševa kad sam bio klinac, onda nisam baš trpao u sebe, ali mi je miris bio genijalan, vraćam se npr iz škole, skrenem iza ugla i osjetim miris, znam da to baka kuha fiš i požurim kući. Kažem onda nisam toliko trpao u sebe, ali su mi doživljaj bile one priče koje bi čuo za stolom, kako je to bilo kada su deda i baka bili mladi. Za ručkovima kada se svi okupimo, o blagdanima, uvijek bilo zanimljivo i nekako svečano, ali ovi fiševi su mi bili super jer su se znali dogoditi iznenadno. Brat i ja smo se već smjestili za stol, svak je imao svoje mjesto, onda dođu tata i mama s posla i opet je to bio jedan poseban dan. Tako i danas, samo što sam opet ostao zadnji za stolom. Priča više nema, mogu se samo sjećati i probat živjeti onako kako sam čuo da su ljudi nekada znali, naravno, u skladu sa ovim vremenom. Primjetio sam da sam u ovim postovima u nekoliko navrata spominjao nezgodne situacije koje mi se dogode kad dođem kući nakon neke veselice, kako da kažem nisam ja u sukobu sa mamom i sa bratom, razumijem njihove stavove i žao mi je ako misle da ne poštujem svoju obitelj. Svaki dan se to trudim objasniti, ali svaki dan mi se dogodi da negdje zasjednem i kasno se vratim. Istina, zadnjih dana sam zaredao, ali trudim se kroz dan obaviti što moram. Jučer sam ujutro išao kositi, sa pravom kosom, bio sam kosac kao sa filma i uspio sam konačno jednu gadno zaraslu površinu počistiti, sada slijedi održavanje. Dok sam kosio razmišljao sam o prethodnoj večeri, jako smo dugo zaglavili, nazdravljali smo velikom bećaru, nakon što je objavio da je trudan i da se ženi. Kako to obično biva, nakon takve velike objave dogodi se milion pitanja i pa sam se i ja priključio sa jednim, kada će biti momačka večer i tu sam shvatio da guram nos gdje mu nije mjesto, to je stvar između njega i njegovog kuma. Mislim da će slavlja u ime njegova vjenčanja biti primjer, tako se to radi ! Bio je cijelu večer pored svoje djevojke, vrlo pažljivo i u jednom trenutku, kada je zaključio da je već kasno, otišli su kući. Klanjam se tom čovjeku, dragom prijatelju, poštovanom gospodinu Hardyju. Ujutro sam se ustao i obavio što sam trebao, vratio se kući, pojeo pet šest štrudli od sira i legao u krevet. Probudio sam se popodne, nešto malo čačkao po računalu kad mi je zazvonio telefon, poziv na druženje u Vukovar. Možda nisam trebao ići sam, ali odavno sam već odlučio da oženjene frendove neću zvati van bez nekog dobrog razloga, ok, ovo je bio dobar razlog, ali povratak je bio neizvjestan. Prenio sam vijest, iako možda na to i nemam pravo, koja je obradovala i par koji sam posjetio u Vukovaru. Nakon što smo ustvrdili gdje je tko i što radi zaputili smo se na koncert u radnički dom. Nastupala su tri benda, Alt F4, Karambol i Punčke. Zgrada kina koja je jako stradala u ratu, sada je sa svojim ranjenim zidovima, golom ciglom i novonapravljenim krovištem bila poprište erupcije pozitive. Mladi pankeri koji su se tu na koncertu skupili u svojoj živopisnoj odjeći, sa svojim žestokim stavovima i nastupom otjerali su iz te dvorane sve one loše duhove nemilih vremena. Tu se nitko nije žalio i pravdao se ratom, ekipa se organizirala i napravila odličan tulum. Opet sam do kasno ostao, ali stvarno mi nije žao. Ujutro sam za doručkom pokušao objasniti svoj doživljaj svega toga, trošio sam svoje vrijeme i svoje novce i mislim da u tome nema ništa sramotno. Znam da na valja da izbivam po cijele noći i sve to i trudim se biti najbolji što mogu. |
neradni dan
- 13:14 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Sinoć sam pogledao utakmicu, pa jedan film i malo iza ponoći zaspao. Cijelu noć je padala kiša, uvjeti za spavanje idealni i probudio sam se iza devet. Za doručak sam dobio pizzu i jogurt, pojeo sam pola, mogao sam još, ali sam odlučio zastati, usput sam gledao nekakvu emisiju o kuhanju na KN. Čovjek je napravio cijeli ručak, sve od nekih biljki za pola sata, koliko sam sjedio pred ekranom. Pripremio je i nekakve koktele za aperitiv i napunio čaše prošekom za poslije ručka, sve skupa nije uopće loše izgledalo. Pa sam krenuo pregledavati novosti na netu, što je nova u svijetu, što je nova na svjetskom prvenstvu, Cibalia svoj prvi nastup u Euroligi ima 15. srpnja u Vinkovcima, Monica Belluci u 46 godini izgleda bolje no ikad, sindikati su izgleda prikupili sve potpise. Zanimljivo, nigdje niti riječi o današnjem prazniku. Na indexovom portalu sam otkrio jednu zanimljivu top ljestvicu, pa sam malo gledao spotove, ima svega, pop pjesmuljaka, angažiranih bendova, repera, hip hopera i jedan zgodan teenpunk bend, tako su možda RHCP zvučali dok se nisu nabildali. Opet danima nisam ništa upisao, ali evo, od posljednjeg upisa, prošli tjedan sam živio relativno umjereno, jeo smanjeno i sve to skupa i redovito se vagao. Težina je postala konstanta. Obzirom da nisam za gladovanje, moram poduzeti neke druge korake, dakle, nekakav oblik tjelesne aktivnosti. Imam onu dasku za trbušnjake i što je više gledam, to mi više izgleda kao sprava za mučenje, ali morat ću sam sebe natjerati na muke, ako želim neki rezultat. U petak navečer sam bio vani, gledalo se utakmicu, pa poslije ostali još malo sjediti, a ja sam na putu kući stigao još navratiti u omiljenu mi noćnu stanicu. U subotu ujutro, nisam se ni razbudio, odazvao sam se na poziv za igranje tenisa. Zvučalo mi je odlično, nakon izlaska odmah se razgibati. I jesam se razgibao, odigrao dva revijalna meča, što da kažem, ja sam loš igrač, pa te mečeve ne mogu zvati nekako ozbiljnije...i jedan pogledao. Između mečeva i poslije sam pijuckao pivo i sjedalo mi je fantastično. Ali kada sam došao kući, dovezao auto sa namjerom da se vratim nazad, sve što sam popio mi je prisjelo. Nije me bilo cijeli dan i vratio sam se sa cvrcnutim osmjehom na licu i opet shvatio da sam hodajuća sramota. Sada analiziram to popodne i našao sam nekoliko gafova koje ne bih napravio možda da se nisam toliko opustio. Prvo, nespretno sam pozdravio jednu stariju kolegicu (taj dan sam dobio primjedbu da nije u redu da se obraćam ljudima sa 'stariji kolega', ali pridjev 'stariji' ovdje stoji zbog poštovanja prema iskustvu i znanju koje ti ljudi imaju), naime, poslužio sam se upaljačem bez pitanja jer nisam htio prekidati razgovor koji je bio u toku i to mi je krivo jer neki ljudi zaslužuju posebno poštovanje. Drugo, uključio sam se u razgovor o drogama. Ljudi prema narkomanima pristupaju sa distancom, prijezirom i općenito nekako neljudski, naročito kada se takav razgovor vodi na jednoj terasi koja pršti od zdrave atmosfere. Htio sam reći da bi se institucije trebale pobrinuti za to da se naglasak ne stavlja na zaziranje od tih ljudi, nego da se raskrinkaju proizvođači i raspačivači. Naime, u određenoj životnoj dobi mladi ljudi su skloni eksperimentiranju, što općenito gledano i nije tako loše, jer čovjekova znatiželja je oblikovala svijet u kojem danas živimo. Ali ako pogledam baš tu neku određenu vrstu eksperimenata, to je opasno i često se dogodi da neki zastrane, a od njihove nesreće žive te ljudske nemani, proizvođači i raspačivači opasnih drogetina. A to se ne može zaustaviti nikako drugačije doli edukacijom. Ali nisam to sve stigao izreći jer se dogodio razlaz, kraj jednog lijepog subotnjeg druženja. Gaf treći, na izlasku iz kluba sreo sam jednog cool tipa, kako sam bio baš dobro raspoložen, predložio sam da nazdravimo, pa smo sjeli. On je naručio kavicu i pokazao mi svoj motor, stvarno je cool tip. Pričali smo malo o autima i pokazao mi je listu sa imenima natjecatelja u 'piramidi', sustavu u kojem igraju članovi kluba za koji sam ja preloš. Trebao sam odvesti auto kući, jer sam bio svjestan da je vrijeme da se riješim ključeva od auta, ako ću nastaviti uživanje u ovoj suboti, pa smo se dogovorili da ćemo se naći tu u klubu za pola sata. Ostavio sam auto i počeo se oblačiti kada sam se našao u razgovoru o mojim pijanstvima i svim glupostima koje sam napravio. Problem, ne mogu se praviti da ne čujem, ako se oglušim, onda potvrđujem da sam problematičan, a i ne mogu da ne uvažim mišljenje ukućana. Sjeo sam za stol i napravio si dva sendviča, dok sam ih pravio, razmišljao sam što da napravim, bio sam ljut na sebe i na cijeli svijet. Onda sam nazvao cool tipa i dovoljno glasno da me svi čuju rekao da sam se napio kao svinja i da ne mogu doći, pa sam zalegao onakav kakav sam došao kući. Mogao je to biti jedan ok i veseli izlazak, iskreno ne znam više kakav sam bio, mislim da nisam bio toliko problematičan, ali teško je reći, žao mi je što sam prevario cool tipa i nadam se da ću pronaći načina da to ispravim. Jedno je sigurno, da sam izašao, ujutro ne bih otišao opet u klub u nadi da ću odigrati još koji revijalni meč. Navukao sam na sebe majicu i krenuo prema autu s pozdravom da se ne vratim opet kao jučer, oblio me hladan znoj, što od svega od jučer što je počelo izlaziti iz mene, što od neraspoloženja s kojim sam sjeo u auto. Tu sam primjetio da sam majicu obukao naopačke, neka, ionako sam spodoba. Bio sam zblesan sve dok nisam počeo igrati, nisam neki igrač, ali uzvraćao sam najbolje što sam znao. Svi mi kažu da samo trebam igrati i da bi se to sve trebalo ispraviti samo od sebe. Ne znam, nikada nisam bio neki sportski tip i nemam ambicija da osvajam Wimbledon, ono što želim je da se dobro oznojim i ako bude sreće skinem koji kilogram. To će valjda ići nekako ! Popio dva i pol piva i vratio se kući. Ručak je bio dobar i dobro sam se natovario i popodne odmarao. Navečer sam išao gledati utakmicu, mislim da ne radim ništa loše, a svaki put kad izlazim iz kuće osjećam se kao kriminalac. Pogledali smo utakmicu i zadržali se još malo poslije, to je bilo baš ok druženje. |
Surduk fest
- 02:00 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Cijeli tjedan nisam uspio sjesti za računalo nešto napisati, što se tiče kila stanje je nepromijenjeno, što zapravo i nije loše ako se uzme u obzir kakav je tjedan bio. Ponedjeljak sam bio još nekako pažljiv sa prehranom i svim, nakon veselog vikenda prijeko potrebno, ali navečer sam bio dežurni u obrani od poplave, pa smo u neko doba noći naručili pizze, nije baš mudar potez bio, ali je godilo. Godile su i lignje koje sam dobio za ručak, kao i meksička večera koju sam uživao u taj dan kod kuma, a između ručka i večere sam zalegao, pa nisam otvarao ovu stranicu. Srijeda je bila veliki dan, jer je u firmi bio godišnji pregled knjiga, pa sam u sklopu toga tamo dobro ručao, a navečer išao u Osijek na ćevape, to je bilo lijepo druženje. Fina papica i poslije toga ugodna šetnja. Kada sam došao kući, zaspao sam kao klada. Četvrtak, po završetku pregleda knjiga otišao sam sa kolegama u birtiju, to je bilo lijepo druženje, ali bilo nas je previše i kada je svaki pozvao rundu, bilo je neminovno da će se dogoditi još koja. Taj dan sam kući došao kao u ona srednjoškolska vremena kada sam se sa večernjeg izlaska vrećao na prstima da nikoga ne probudim. Ima ta brava na kapiji koja vrlo glasno šljocne kad se okrene ključ ako to ne činim vrlo pažljivo. Ali ovaj put nije bila noć, nego kasno popodne ! Otišao sam ravno u krevet. Ujutro sam za doručak dobio sarmu od raštike uz poruku da je to bio jučerašnji ručak koji nisam vidio. Mogu reći samo da je bio baš dobar... Sinoć sam išao pogledati utakmicu i još malo se zadržao vani, heh, petak, subota se ne radi i tako. Zato je subota bila vrlo ispunjen dan. Prvo sam bio na kirbaju u Novom selu i dobro se najeo pečene janjetine i prasetine i sve to zalio s pivom. Popio sam samo dvije, tri čaše, jer sam se spremao na izlet u Baranju i jednostavno nisam smio više popiti. Tako da smo se nas dva s kirbaja zaputili na zabavan izlet. Naime, frend je dobio zgodan posao, morao je napraviti reportažu o Surduk festivalu u Baranji, dobio je i službeni automobil, kako bih rekao, super fora, pa je mene zvao da mu pravim društvo. Prvo smo bili u jednom podrumu gdje je on obavio potrebne razgovore i gdje smo bili počašćeni s vrhunskim vinom iz 2009. godine. Dobro je počelo, a nastavak je bio još bolji, obilazili smo vinske ceste, bili na dva koncerta, šetali u masi ljudi koji su došli opušteno uživali u cijelom programu. Bilo je tamo umjetnika svih fela, tamburaša i cigana. Pili smo vino i jeli čobanac. Nakon što sam svašta utrpao u sebe prošli tjedan, dobro je da nisam još dobio na kilaži. Uh, sve znam, što trebam raditi i kako se ponašati, ali to nije baš lako. Moram početi sam sebe tjerati na te neke stvari, makar bio smiješan kao neki harlekin. |
lumperaj
- 21:39 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
U petak sam bio s kolegama na fišu, nije mi baš bilo lako doći tamo, prvo zbog onog neodgovorenog poziva, a drugo jer sam bio prilično iscrpljen i na rubu štrikeraja, nevjerojatno je kako to čovjek može osjetiti, jednostavno znaš da će ruka zadrhtati i ne možeš to nikako zaustaviti. Ne znam da li je to na bazi psihe ili je to znak iscrpljenosti. Mislim da se radi o iscrpljenosti. Kako god, bio sam u situaciji da moram sudjelovati u ručku, a postoji velika vjerojatnost da društvo za stolom zabavim svojim katastrofalnim nastupom, pa sam odlučio sudjelovati u razgovoru, pa sam se na sve teme uključivao nekim svojim digresijama. Na priču o ratkapama u Lidlu sam se nadovezao kako sam neki dan uzeo jednu novu. Ove u Lidlu su četiri za 88 kuna, a ja sam jednu platio 198 kuna. Ova ipak ima znak proizvođača, iako je moguće da razlika u kvaliteti i nije velika. Zaključio sam da bi ove bile dobre za zimske gume. Osim ako ne odlučim uložiti u alufelge. Natočio sam prvu porciju i krenuo sa uživanjem, inače jako volim fiš, a rijetko čovjek može uživati u ovakvoj majstoriji, osjetio sam lagano podrhtivanje u mišićima nadlaktice, ali sam se sagnuo što bliže tanjuru i uspio riješiti prvu porciju. Na priču o ventilima sam se nadovezao s jednom uspomenom iz rane mladosti, kada smo nes nekolicina, društvo iz bašče, sjeli na biciklove i otivezli se do bajera na Slaviji. Ostavili smo ih na jednom mjestu i otišli se kupati. Na povratku smo zatekli biciklove praznih guma, bez ventila. Bili smo baš veselia grupica dok smo se vraćali gurajući biciklove. Natočio sam i drugi tanjur, sad je već išlo lakše, bilo je i ikre, dobro je bilo, ali opasnost još nije prošla. Poslije druge porcije sam stao, već smo se dugo zadržali, a i glupo je dogovarati takve čabe usred radnog dana, nit' se možeš opustiti, nit' možeš uživati kako treba, da su ga bar dogovorili u 17 sati na primjer, do tada bi već bio rekuperiran i sve bi bilo ok, ovako sam osjećao izdajnički potres da se sprema i zaključio da je bolje da ne započinjem sa novom porcijom. Ali odbijanje fiša dok još ima u kotliću je neobično, jako privlači pažnju i nisam si smio dopustiti da dođem u situaciju da budem nagovoren na još jednu porciju, jer bi onda sigurno zaštrikao, pa kad su krenula nagovaranja, pa hajde, pa vidi koliko još ima, pa naljutit će se gazda, koji ga je stvarno dobro napravio, ispričao sam kako ga ja znam ponekad vidjeti tu u prolazu, šetam ili trčkaram tu pored ove krčme u kojoj sjedimo na putu do Sopota, aon se zatekne vani pa dobaci:'Da si sinoć manje žder'o, ne bi sada mor'o trčati. Na to smo se obojica nasmijali, a i ovo društvo za stolom je veselo primilo ovu moju priču, a ja više nisam bio nagovaran da si natačem još. A ostalo je skoro pola kotlića !! Popodne sam proveo u rješavanju mog neodgovaranja na poziv, ok, bio sam veseo, ali ne toliko da se ne bih javio i sada sam bio u problemu. Rečeno mi je da je telefon zvonio, a meni nije, ja sam dobio samo sms obavijest koju inače dobijem kada mi je telefon isključen. Prvo sam mislio da je baterija ostala bez energije, pa da se telefon ugasio, ali činjenica da je dao signal da zvoni, ali ne meni, nego na zvučniku pozivnog telefona, me malo zbunila. Pa sam odlučio nazvati HT službu za korisnike kako bi dobio nekakv odgovor, na što su mi rekli da je moguće da sam bio u zoni bez signala, na što sam rekao da sam cijelo vrijeme bio maltene u sred grada. Onada su mi rekli da bi bilo dobro da im dam točnu lokaciju na kojoj sam bio i oba telefonska broja, auuu, to popodne sam proveo u šetanju okolo, sjedili smo na pet različitih lokacija, a nisam baš gledao na sat i vodio dnevnik kretanja. Pa sam morao detaljno rekonstruirati svoje kretanje prethodnog dana, što sam učino pomoću zapisa telefonskih razgovora u svom telefonu, bilo ih je dosta, a svaki je bio na drugoj lokaciji i to mi je bilo super. Shvatio sam da sam u vrijeme poziva bio u podrumu ispod gradske kavane i muzeja, pa je moguće da nije bilo signala. Nazvao sam službu za korisnike, a oni su mi rekli da to sve stavim na papir i da im pošaljem poštom, na što sam pitao da je to moguće riješiti mailom, rekli su da je moguće, ali da će odgovor u oba slučaja doći tek za tjedan dana, a meni je odgovor trebao što prije, pa sam se zahvalio. Inače taj telefon koristim za službene razgovore i unutar VPN mreže i poruke ne šaljem, a one koje dobijem pogledam kad upalim telefon. Tako sam i tog jutra upalio telefon i vidio tu poruku, iako je poruka stigla na vrijeme, nisam je vidio. Vratio sam se gore na terasu i upao u priču o španjolskoj i kako bi trebao doći tamo na proslavu 30 rođendana , na što sam objašnjavao kako kuburim s godišnjim i da je godina čudna i da ne znam hoću li imati vremena i tako, bilo je vrlo živo, tako da je signal od poruke prošao neopažen. Da je zvonio čuo bih ga ili osjetio vibraciju, ovako sam poruku vidio tek kad sam išao na posao. Kakva glupost i kome ja tu priču mogu ispričati da mi povjeruje. Ovako sam bio neodgovorni idiot kojeg nije briga nizašto. U subotu ujutro sam saznao o čemu se u pozivu radilo i dobro je da ništa nisam zeznuo svojim nejavljanjem, ali mi je krivo što traženu informaciju nisam imao prilike ja dati. Sve su to minusi, tješi me to da nije ništa u sustavu fasovalo zbog mog nejavljanja. Nastavak dana je bio, moram reći, jako dobar...mene zapala dužnost da se poigram sa roštiljanjem, trebalo je malo vremena da se uigram, a poslije sam uspio ispeći sasvim zadovoljavajuće ćevape i ražnjiće. Ima tome već dosta kako sam odlučio izbjegavati takva druženja gdje su uglavnom parovi jer uvijek stršiš nekako i kao na streljani si, jer uvijek se nađe neko tko smatra zabavnim postaviti pitanje o ženidbi ili nešto slično na tu temu, onda osjetim nekakvu nelagodu, kao kad me mama nazove u neko doba i pita kada ću doći kući. Jedno vrijeme sam smišljao razne odgovore, trudio se biti zabavan, npr, eh, da je samo do svatova, ženio bih se svake subote ! Štogod rekao, bit će zabavno i smiješno, iako možda neke ljudske priče i nisu tako smiješne. Ili možda jesu, tko sam ja da sudim ?! Znam da sam se ja pomirio s tim da ću bit sam, znam što je radost uzajamne naklonosti i toplina zagrljaja. Sve nas oblikuju nekakvi dosadašnji doživljaji i iako sam se pomirio s tim da ću dalje kroz život ići sam, nekada sklopim oči i sanjam. Kažem, odlučio sam ne hodati više po takvim druženjima, ali nemoguće je zapravo izbjegavati takva druženja, jer postoje neka koja ne možeš izbjeći, kao npr. kada te zove kum i slično, tako da se sa svime ipak čovjek mora nositi kako najbolje zna i umije. Društvo za stolom je bilo veselo i uživalo u pripremljenom, rekao bih, jer, ako je roštilj i bio možda malko zagoren, torta je bila odlična, a opći dojam ionako oblikuje onaj zadnji momenat. Šećer na kraju. Mislim da sam čuo da kum tortu naziva košarkaškom, nisam vidio da piše Jordan na njoj, ali bila je fantastična. Pojeo sam samo jedan komad, jer inače nisam baš naučio uživati u finim tortama. Ja sam pijanac i večer sam opet završio kao najgori. |
|
Jučer ujutro sam se ustao poprilično živahan, sretan jer večer prije nisam zaglavio do jutra i odlučio poći s fotoaparatom snimiti kako je izgledao Bosut ovih dana. Stvarno je doživljaj vidjeti tako veliku vodu u ovim krajevima. Danas turistički djelatnici svuda naplaćuju kojekakve ludosti koje nazivaju atrakcijama, a ova elementarna nepogoda je izazvala otprilike takvo nekakvo raspoloženje među ljudima. Kao kad čovjek stane pred piramide ili vidi nekakvu rijetku zvijer u kavezu, tako su i ljudi, uglavnom stanovnici ovog kraja sa zanimanjem promatrali ovu veliku vodu, puno je bilo šetača duž obala sa foto aparatima, kamerama, pecaroša, ok, oni su valjda uvijek tu negdje, ali sada kao da ih je bilo više. Na žalost, obala je na nekoliko mjesta u gradu malo niža i tu je bilo potrebno napraviti zaštitni zid, obraniti se od poplave, što je bilo i napravljeno. Tokom cijele godine je bilo puno padalina i zemlja je zasićena, a padaline zadnjih dana su velike i voda je ostajala na površini, odnosno porasla je razina u kanalima i vodotocima. Što ja znam, meni je bilo zanimljivo vidjeti kako su nasipi, pregrade i propusti obavljali svoju funkciju. Vrijeme je brzo prolazilo dok sam se vozao okolo, pa malo zastaneš tu, pa tamo, čak sam se i sam našao na nekoliko fotografija, dogodilo se slučajno ali na tome sam jako zahvalan. Morao sam kući na ručak, a popodne sam se dogovorio sa, ja ne znam, morat ću počet koristiti imena ili bar izmisliti nekakve nadimke za ljude koje spominjem u ovom svom pisanju jer koliko god nepristojno bilo ovako pisati o nekome, jer je to ipak na neki način narušavanje privatnosti, toliko je teško stalno biti općenit. Dakle, sa svojim srednjoškolskim frendom iz godine 91/92 i kasnije kolegom sa studija, u nastavku sa kolegom, sam se dogovorio naći u 14.00 sati, nazvao sam ga, a on je već bio vani, sjeo je u novootvorenu vinkovačku kafanu, pa sam se zaputio tamo. Usput sam sreo kuma, sjedio je na terasi jedne druge kafane, pa smo se dogovorili čuti kasnije, a moguće i vidjeti... Uglavnom, vrli kolega je doveo svoju djevojku u Vinkovce, što je onako, kako da kažem, lijepo od njega. Pa sam se htio potruditi da se osjećaju dobro i veselo, imao sam sreću, jer su naišla još dva frenda, pa se ubrzo razvila dobra atmosfera. Kolega je bio gladan, pa smo otišli u jedan restoran, tamo se dogodio nekakav nesporazum sa čovjekom koji se brinuo za stol za kojim smo sjedili. Tražili smo rakiju u čokanjčićima, a ovaj je donio rakiju u čašama, poanta je u nazdravljanju, ali eto, čovjek valjda ima pravo inzistirati i na nekakvoj formi, pa opet onda supa, naručena je goveđa juha sa gljivama, a došla je bez gljiva. Ja sam navalio na supicu i baš me bilo briga što se u njoj nalazi, jer je godila, a kada je konobar donio vino, kolega je srdito reagirao. U karti je pisalo vino, litra, po nekoj cijeni, a ovaj je donio butelju po cijeni od 150 kuna, ok, spomenuo je da će donijeti butelju, ali nije spominjao cijenu. Kolega se ustao i rekao da nije zadovoljan sa uslugom i da odlazi, ja sam bio u čudu, što sad. Ustao sam se i ja i tužno pogledao toplu supicu i čokanjčiće s rakijom koji su ipak stigli. Možda to sve skupa i nije bilo tako strašno, ali bilo je gotovo. Platili smo što smo konzumirali i izašli van. Mrzim takve situacije, razmišljao sam što da napravim, pitao me gdje da idemo sada jesti, uf, znam za još par restorana, ali sam bio još pod dojmom situacije u kojoj sam maloprije bio. Dvije su bile opcije, oba udaljena petnaestak minuta šetnje. Bila je i treća, da odem kući, što ipak nisam napravio. Dok smo prolazili kroz centar stali smo u kafanu da se dogovorimo. Tamo smo se raspitali što još radi, obzirom da je blagdan. Kada sam izlazio iz kuće, mati mi je to spomenula i rekla da pazim što radim, kao da ne znam da je blagdan. Neki dan sam blebetao nešto o sigurnosti, sigurnost, kada počne bal među birtijama je paziti što radiš i kako se ponašaš i nadati se da nećeš početi s mrmljanjem. Odabrali smo lokaciju i krenuli, kada smo stigli, bili smo jedini gosti i brzo se sve dogovorili, čovjek koji je tamo radio, bio je jako dobre volje, a i mi. Ispred tog restorana je bila mala terasa, na koju smo izlazili pušiti, gdje su moj kolega i njegova djevojka plesali, smijali se i uživali kao da su na nekom tulumu. Oni su imali neku svoju atmosferu i apsolutno im je bilo svejedno gdje se nalaze, da im je sada pod nogama nekakav pješčani žal ili vlažno tlo amazonske prašume isto bi tako izgledali, sretno i nepoterećeno. Naravno, da se i tu dogodilo jedno poznato lice i kroz razgovor smo saznali da se u Vinkovcima održavaju studentske igre i da su na ljetnoj terasi u istoj ulici događa party sudionika tih igara. Dogovor je pao, a ćevapi su bili super i punjene pljeskavice i gljive, čak i krumpirići, koje sam ipak izbjegavao, nije nešto, ali trudim se misliti da ne žderem previše. Otišli smo do te ljetne terase koja je bila puna u sumrak i pronašli si stol. Javio sam se kumu, kako sam rekao.....ispalo je tako da su oni zaključili da im je vrijeme za poći, a ja sam ostao pričekati kuma. S njim sam se podružio negdje do ponoći. Preživio sam cijeli dan bez incidenata sa svoje strane, iako sam bio sudionik jedne jako nezgodne situacije, u svemu tome nisam primjetio da mi telefon zvonio ili nije, nisam baš siguran što se dogodilo, jer kada sam ujutro pogledao telefon, vidio sam sms koji me upozorava da imam jedan neodgovoreni poziv, sledio sam se. Bruka i sramota, na snazi je obrana od poplava, a ja se nisam javio. |
01.06.
- 00:22 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Jedina stvar koju sam odradio ujutro je bio doručak i bio je dobarrrr, ali je zato dan bio uzbudljiv. Za ručak sam dobio supicu od gljiva, koja je bila odlična, gotovo ljekovita, ako gljive mogu biti takve i šmarn ! To ne jedem često, ali sam se zadržao na jednom tanjuru. Nije jedan tanjur nešto, ali moram tako. popodne malo odmora i navečer sastanak i poslije izlazak, koji se od očekivanog pretvorio u neočekivani, ali, nije dugo trajao. Stvarno nije lako biti umjeren, ali čovjek nekada mora smanjivati doze, makar izgledao kao zadnji smrad, krivo mi je što o ovom pišem, ali uvidio sam da samo tako mogu nešto učiniti sam sa sobom. Makar više nitko nikada ne bude sjedio samnom, znam da nisam baš mister umjerenosti, ali to je bitka koju svi moramo nekako pregrmiti. Veselim se prilici kada će biti razloga za slavlje, to, će, nadam se, biti već ovaj vikend |
