| < | lipanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
u zdravlje
- 15:53 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Malo sam ohanuo nakon ručka i sada sam sjeo da napišem par riječi, da pišem ovaj blog češće, možda bi i rezultati u stvarnosti bili bolji, ovako zaružim svako veče, pa kad dođem kući idem ravno u krevet, a postovi i kile žive obrnuto proporcionalno...danas sam za ručak imao riblji paprikaš, fiš, kako je to uobičajeno reći. Ovi ljetni fiševi su mi ok zbog toga što su nekako sočniji, ako je u redu za supicu reći da može biti sočnija, jer se rade sa svježim povrćem, rajčicom iliti paradajzom i paprikom. Ok su mi i zato što se jede vani. Naravno da sam ostao zadnji za stolom i naravno da sam uživao polako sve dok sam mogao trpati u sebe. Sjećam se tih fiševa kad sam bio klinac, onda nisam baš trpao u sebe, ali mi je miris bio genijalan, vraćam se npr iz škole, skrenem iza ugla i osjetim miris, znam da to baka kuha fiš i požurim kući. Kažem onda nisam toliko trpao u sebe, ali su mi doživljaj bile one priče koje bi čuo za stolom, kako je to bilo kada su deda i baka bili mladi. Za ručkovima kada se svi okupimo, o blagdanima, uvijek bilo zanimljivo i nekako svečano, ali ovi fiševi su mi bili super jer su se znali dogoditi iznenadno. Brat i ja smo se već smjestili za stol, svak je imao svoje mjesto, onda dođu tata i mama s posla i opet je to bio jedan poseban dan. Tako i danas, samo što sam opet ostao zadnji za stolom. Priča više nema, mogu se samo sjećati i probat živjeti onako kako sam čuo da su ljudi nekada znali, naravno, u skladu sa ovim vremenom. Primjetio sam da sam u ovim postovima u nekoliko navrata spominjao nezgodne situacije koje mi se dogode kad dođem kući nakon neke veselice, kako da kažem nisam ja u sukobu sa mamom i sa bratom, razumijem njihove stavove i žao mi je ako misle da ne poštujem svoju obitelj. Svaki dan se to trudim objasniti, ali svaki dan mi se dogodi da negdje zasjednem i kasno se vratim. Istina, zadnjih dana sam zaredao, ali trudim se kroz dan obaviti što moram. Jučer sam ujutro išao kositi, sa pravom kosom, bio sam kosac kao sa filma i uspio sam konačno jednu gadno zaraslu površinu počistiti, sada slijedi održavanje. Dok sam kosio razmišljao sam o prethodnoj večeri, jako smo dugo zaglavili, nazdravljali smo velikom bećaru, nakon što je objavio da je trudan i da se ženi. Kako to obično biva, nakon takve velike objave dogodi se milion pitanja i pa sam se i ja priključio sa jednim, kada će biti momačka večer i tu sam shvatio da guram nos gdje mu nije mjesto, to je stvar između njega i njegovog kuma. Mislim da će slavlja u ime njegova vjenčanja biti primjer, tako se to radi ! Bio je cijelu večer pored svoje djevojke, vrlo pažljivo i u jednom trenutku, kada je zaključio da je već kasno, otišli su kući. Klanjam se tom čovjeku, dragom prijatelju, poštovanom gospodinu Hardyju. Ujutro sam se ustao i obavio što sam trebao, vratio se kući, pojeo pet šest štrudli od sira i legao u krevet. Probudio sam se popodne, nešto malo čačkao po računalu kad mi je zazvonio telefon, poziv na druženje u Vukovar. Možda nisam trebao ići sam, ali odavno sam već odlučio da oženjene frendove neću zvati van bez nekog dobrog razloga, ok, ovo je bio dobar razlog, ali povratak je bio neizvjestan. Prenio sam vijest, iako možda na to i nemam pravo, koja je obradovala i par koji sam posjetio u Vukovaru. Nakon što smo ustvrdili gdje je tko i što radi zaputili smo se na koncert u radnički dom. Nastupala su tri benda, Alt F4, Karambol i Punčke. Zgrada kina koja je jako stradala u ratu, sada je sa svojim ranjenim zidovima, golom ciglom i novonapravljenim krovištem bila poprište erupcije pozitive. Mladi pankeri koji su se tu na koncertu skupili u svojoj živopisnoj odjeći, sa svojim žestokim stavovima i nastupom otjerali su iz te dvorane sve one loše duhove nemilih vremena. Tu se nitko nije žalio i pravdao se ratom, ekipa se organizirala i napravila odličan tulum. Opet sam do kasno ostao, ali stvarno mi nije žao. Ujutro sam za doručkom pokušao objasniti svoj doživljaj svega toga, trošio sam svoje vrijeme i svoje novce i mislim da u tome nema ništa sramotno. Znam da na valja da izbivam po cijele noći i sve to i trudim se biti najbolji što mogu. |
