| < | lipanj, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (3)
Veljača 2013 (1)
Siječanj 2013 (16)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (7)
Listopad 2012 (12)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (19)
Svibanj 2012 (12)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (14)
Veljača 2012 (14)
Siječanj 2012 (9)
Prosinac 2011 (22)
Studeni 2011 (15)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (15)
Kolovoz 2011 (23)
Srpanj 2011 (15)
Lipanj 2011 (4)
Travanj 2011 (6)
Ožujak 2011 (5)
Veljača 2011 (5)
Siječanj 2011 (8)
Prosinac 2010 (11)
Studeni 2010 (15)
Listopad 2010 (9)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (6)
Srpanj 2010 (11)
Lipanj 2010 (10)
Svibanj 2010 (4)
Travanj 2010 (3)
Ožujak 2010 (4)
Veljača 2010 (4)
Srpanj 2009 (2)
Lipanj 2009 (4)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (5)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Vježbaonica u kojoj će ostati višak nesagorenih kalorija koje sam zimus nakupio...
Linkovi
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
\'ladovina
|
Jučer ujutro sam se ustao poprilično živahan, sretan jer večer prije nisam zaglavio do jutra i odlučio poći s fotoaparatom snimiti kako je izgledao Bosut ovih dana. Stvarno je doživljaj vidjeti tako veliku vodu u ovim krajevima. Danas turistički djelatnici svuda naplaćuju kojekakve ludosti koje nazivaju atrakcijama, a ova elementarna nepogoda je izazvala otprilike takvo nekakvo raspoloženje među ljudima. Kao kad čovjek stane pred piramide ili vidi nekakvu rijetku zvijer u kavezu, tako su i ljudi, uglavnom stanovnici ovog kraja sa zanimanjem promatrali ovu veliku vodu, puno je bilo šetača duž obala sa foto aparatima, kamerama, pecaroša, ok, oni su valjda uvijek tu negdje, ali sada kao da ih je bilo više. Na žalost, obala je na nekoliko mjesta u gradu malo niža i tu je bilo potrebno napraviti zaštitni zid, obraniti se od poplave, što je bilo i napravljeno. Tokom cijele godine je bilo puno padalina i zemlja je zasićena, a padaline zadnjih dana su velike i voda je ostajala na površini, odnosno porasla je razina u kanalima i vodotocima. Što ja znam, meni je bilo zanimljivo vidjeti kako su nasipi, pregrade i propusti obavljali svoju funkciju. Vrijeme je brzo prolazilo dok sam se vozao okolo, pa malo zastaneš tu, pa tamo, čak sam se i sam našao na nekoliko fotografija, dogodilo se slučajno ali na tome sam jako zahvalan. Morao sam kući na ručak, a popodne sam se dogovorio sa, ja ne znam, morat ću počet koristiti imena ili bar izmisliti nekakve nadimke za ljude koje spominjem u ovom svom pisanju jer koliko god nepristojno bilo ovako pisati o nekome, jer je to ipak na neki način narušavanje privatnosti, toliko je teško stalno biti općenit. Dakle, sa svojim srednjoškolskim frendom iz godine 91/92 i kasnije kolegom sa studija, u nastavku sa kolegom, sam se dogovorio naći u 14.00 sati, nazvao sam ga, a on je već bio vani, sjeo je u novootvorenu vinkovačku kafanu, pa sam se zaputio tamo. Usput sam sreo kuma, sjedio je na terasi jedne druge kafane, pa smo se dogovorili čuti kasnije, a moguće i vidjeti... Uglavnom, vrli kolega je doveo svoju djevojku u Vinkovce, što je onako, kako da kažem, lijepo od njega. Pa sam se htio potruditi da se osjećaju dobro i veselo, imao sam sreću, jer su naišla još dva frenda, pa se ubrzo razvila dobra atmosfera. Kolega je bio gladan, pa smo otišli u jedan restoran, tamo se dogodio nekakav nesporazum sa čovjekom koji se brinuo za stol za kojim smo sjedili. Tražili smo rakiju u čokanjčićima, a ovaj je donio rakiju u čašama, poanta je u nazdravljanju, ali eto, čovjek valjda ima pravo inzistirati i na nekakvoj formi, pa opet onda supa, naručena je goveđa juha sa gljivama, a došla je bez gljiva. Ja sam navalio na supicu i baš me bilo briga što se u njoj nalazi, jer je godila, a kada je konobar donio vino, kolega je srdito reagirao. U karti je pisalo vino, litra, po nekoj cijeni, a ovaj je donio butelju po cijeni od 150 kuna, ok, spomenuo je da će donijeti butelju, ali nije spominjao cijenu. Kolega se ustao i rekao da nije zadovoljan sa uslugom i da odlazi, ja sam bio u čudu, što sad. Ustao sam se i ja i tužno pogledao toplu supicu i čokanjčiće s rakijom koji su ipak stigli. Možda to sve skupa i nije bilo tako strašno, ali bilo je gotovo. Platili smo što smo konzumirali i izašli van. Mrzim takve situacije, razmišljao sam što da napravim, pitao me gdje da idemo sada jesti, uf, znam za još par restorana, ali sam bio još pod dojmom situacije u kojoj sam maloprije bio. Dvije su bile opcije, oba udaljena petnaestak minuta šetnje. Bila je i treća, da odem kući, što ipak nisam napravio. Dok smo prolazili kroz centar stali smo u kafanu da se dogovorimo. Tamo smo se raspitali što još radi, obzirom da je blagdan. Kada sam izlazio iz kuće, mati mi je to spomenula i rekla da pazim što radim, kao da ne znam da je blagdan. Neki dan sam blebetao nešto o sigurnosti, sigurnost, kada počne bal među birtijama je paziti što radiš i kako se ponašaš i nadati se da nećeš početi s mrmljanjem. Odabrali smo lokaciju i krenuli, kada smo stigli, bili smo jedini gosti i brzo se sve dogovorili, čovjek koji je tamo radio, bio je jako dobre volje, a i mi. Ispred tog restorana je bila mala terasa, na koju smo izlazili pušiti, gdje su moj kolega i njegova djevojka plesali, smijali se i uživali kao da su na nekom tulumu. Oni su imali neku svoju atmosferu i apsolutno im je bilo svejedno gdje se nalaze, da im je sada pod nogama nekakav pješčani žal ili vlažno tlo amazonske prašume isto bi tako izgledali, sretno i nepoterećeno. Naravno, da se i tu dogodilo jedno poznato lice i kroz razgovor smo saznali da se u Vinkovcima održavaju studentske igre i da su na ljetnoj terasi u istoj ulici događa party sudionika tih igara. Dogovor je pao, a ćevapi su bili super i punjene pljeskavice i gljive, čak i krumpirići, koje sam ipak izbjegavao, nije nešto, ali trudim se misliti da ne žderem previše. Otišli smo do te ljetne terase koja je bila puna u sumrak i pronašli si stol. Javio sam se kumu, kako sam rekao.....ispalo je tako da su oni zaključili da im je vrijeme za poći, a ja sam ostao pričekati kuma. S njim sam se podružio negdje do ponoći. Preživio sam cijeli dan bez incidenata sa svoje strane, iako sam bio sudionik jedne jako nezgodne situacije, u svemu tome nisam primjetio da mi telefon zvonio ili nije, nisam baš siguran što se dogodilo, jer kada sam ujutro pogledao telefon, vidio sam sms koji me upozorava da imam jedan neodgovoreni poziv, sledio sam se. Bruka i sramota, na snazi je obrana od poplava, a ja se nisam javio. |
