Jedva sam se probudio jutros, imam taj neki alarm na telefonu koji je dosta glasan, probudio je brata, a ja nisam ništa čuo. Na brzinu sam se obukao i krenuo van, oralna higijena nula bodova, nisam ni zube oprao, a kamoli nešto pojeo. Baš sam nešto umoran bio. Poslije posla bio sam na pivu s kolegom s posla, pridružio nam se njegov frend. Kako da kažem, ja te ljude znam cijeli život, hodali smo istim putevima, samo što sam ja bio par godina mlađi i na te dečke gledao onako kako mali klinjo treba da gleda na starije. Ti dečki su cijeli život zajedno i puno su toga prošli, ispričali su mi jednu genijalnu momačku priču.
Za susjedni stol je sjeo čovjek koji izgleda kao Marijan Atleta, ubrzo sam saznao da sjedim u blizini heroja domovinskog rata. Razvila se priča o tim vremenima i tu sam bio samo pozorni slušač. Hvala im !
Kada sam došao kući navalio sam na ručak, rižoto i salata od friških krastavaca i krenuo se odmoriti. Usput me brat zamolio da više ne namještam taj alarm da zvoni tako rano. Već godinu dana sam sebe treniram da se probudim u pet ujutro i mislim da sam sada tu negdje. Nadam se da ću sutra započeti dan sa planiranim ustajanjem i vježbom.
Post je objavljen 30.06.2010. u 23:11 sati.