Jedan sjevernokorejski fotoreporter otpušten je iz službe i izbačen iz partije (čime je postao građanin drugog reda) jer je na jednom događanju kojeg je snimao stao direktno između Kim Jong una i gomile, te je svojom bljeskalicom (na sekundu) "zaklonio od pogleda vrat dragog i poštovanog vođe". A uz to je prekršio i pravilo da se snimatelji ne smiju približiti na manje od 2 metra...
Inače, Sjeverna Koreja je poznata po svome totalitarnom režimu i kultu ličnosti vlikog vođe, te kojekakvim nebulozama koje iz svega toga proizlaze... pa se tako npr. spomenike velikim vođama smije snimati samo na način da je čitav spomenik u kadru, a novine se ne smije presavinuti ako je na njima njihova slika ili ih baciti u smeće...
MUP je opet najavio nabavku novog kontingenta kamera za automatsko ispisivanje kazni zbog prevelike brzine. I iako su standardno opet svima puna usta "prevencije" i "sigurnosti na cestama", svakoj iole inteligentnijoj osobi je jasno da bi prava prevencija prevelike brzine bila učinjenaveć na način da se u zoni ograničenja brzine postave znakovi obavijesti da se na tom segmentu ceste brzina nadzire kamerama, postojala kamera ili ne. Bez znakova, a sa kamerama, radi o čistoj represiji, odnosno nastojanje da se ispiše što više kazni za preveliku brzinu.
Naime, u civiliziranim zemljama u kojima se kamerama nadzire brzina i fotografira prekršitelje, uredno je nekoliko stotina metara prije kamere postavljen znak sa ograničenjem brzine i dopunskom pločom na kojoj je nacrtana kamera. Na taj način svatko tko vozi normalno je obavješten da provjeri brzinu kretanja, dok oni koji divljaju, ionako ne mare ni za kakve znakove, kamere itd...
Međutim, čini se da kod nas ima novca za kamere, ( koje zapravo štancanjem kazni nakon nekog vremena kamere same sebe otplate, a od viška novca se zatim kupuje još novih kamera, i tako u krug...) no nema se novca za prometne znakove. Ili je možda "mjerodavne" strah da im takvi znakovi ne bi smanjili zaradu ostavrenu na štancanju kazni...?
Nakon napisa na Facebooku i u medijima o policijskoj raciji u klubu Funk u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu, prilikom kojeg je nekoliko ljudi uz upotrebu sile uhićeno i dobilo optužbe za remećenje javnog reda i mira (jedan samo zato jer je "bez pitanja" krenuo na WC, njegovi prijatelji "napustili svoje mjesto", a prolaznica policajcima koji su primjenjivali silu uputila pitanje što to rade ljudima), naravno oglasila se i policija koja je, treba li uopće sumnjati, utvrdila kako je "sve bilo po pravilima", jer naravno, nema šanse da bi policija sama priznala da su njeni djelatnici pretjerano upotrebljavali silu, pogotovo ako nema objavljene video snimke.
Čini se da netko u tom sindikatu ne vodi računa o tome da je sve što policija (ne)radi pod povećalom javnosti, te da svaka njihova akcija ima i reakciju, u obliku kritika od strane javnosti. Odnosno kada netko od njihovih kolega "podbaci" ili "prekrdaši", može očekivati reakciju u vidu negodovanja, i kojekakvih negativnih i pogrdnih opaski.
Uz to, čini se da netko iz tog sindikata ima jako široko poimanje pojma "napad", s obzirom da u konkretnoj situaciji nitko od prisutnih koji su uhićeni nije napao policajce, već obratno, policajci su doslovno skočili na ljude i upotrebljavali silu jer su ljudi prema kojima su postupali "otišli na WC", "maknuli se s mjesta" i/ili "prigovorili policajcima". Da su ovi doista napali policajce, ne bi dobili prekršajne, već kaznene prijave za napad na službenu osobu i/ili ometanje službene osobe!
Isto tako, nekome je očito promaknuo detalj u čitavoj priči kako je čovjek već bio legitimiran, pretresen i provjeren, te je lako moguće da je zaključio kako "može ići". Štoviše, čovjek je i sam na svome Facebook profilu napisao kako nije znao da i nakon provjere za odlazak na WC mora tražiti dopuštenje. Jer, koliko god to nekome bilo neshvatljivo, za sve postoji prvi puta, pa se može dogoditi da netko doista ne zna koja je točno procedura...
A što se "vjerodostojnosti" opisa nekog događaja tiče, sigurno je vjerodostojniji iskaz nekoga tko se nalazio u situaciji koju opisuje, nego nekoga tko je o događaju čuo od koleginog kolege, ili iz bogtepitajkakvih medijskih napisa (jer ovisno o "struji" kojoj neki medij pripada, događa se da se napisima od nedužnog čovjeka radi najgoreg kriminalca, a od monstruma uzornog građanina). Najvjerodostojniji prikaz i opis bila bi svakako, da postoji, video snimka (s video nadzora ili mobitela nekog prolaznika) koja bi prikazala što se točno i kako dogodilo...
A moglo bi se postaviti i pitanje - kamo su nestali policijski bodycamovi?
Prije nekoliko dana, dogodila se policijska racija u klubu Funk u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu, i tom prilikom je nekoliko ljudi privedeno na policiju, uključujući i slučajnu prolaznicu s ulice.
Čitava situacija ne bi bila niti problem niti vijest da se to privođenje, prema napisima aktera i svjedoka na Facebooku, nije odradilo uz pretjeranu količinu sile od strane policije, a bez ikakvog pravog razloga koji bi zahtjevao upotrebu sile u tolikoj mjeri... Naime, prema napisima aktera i svjedoka, "razlog" upotrebe sile je zapravo bila neodgodiva potreba jednog od aktera da "isprazni mjehur", i to nakon što je već bio legitimiran, pretresen i provjeren (što bi reklo da je bio "čist"), jer je "bez pitanja" krenuo u WC...
Nameće se pitanje - postoji li možda i kakva video snimka tog događaja, odnosno privođenja?... Možda sa kakve kamere za videonadzor, ili mobitela slučajnog prolaznika?
Naime, pojedini slučajevi policijske brutalnosti koji su se dogodili sankcionirani su tek nakon što bi bila objavljena snimka koja je prikazivala kršenje ovlasti, odnosno pretjeranu primjenu sile, dok se u svim ostalim slučajevima, gdje je bilo očito da se dogodila policijska brutalnost (koja je rezultirala i ozbiljnim ozlijedama), a snimke nisu postojale, događalo da je policijska unutarnja kontrola utvrdila "kako je sve bilo po propisu"...
Inače, pripadnici (interventne) policije se redovito bune kad god netko ili nešto negdje snima njihova postupanja, a čak je i policijski sindikat u jednom trenutku dao priopćenje u kojem se pod paskom "sigurnosti" i uz upotrebu demagogije da "snimanje ugrožava policajce" zapravo pokušava progurati zabranu snimanja policije i policijskih postupanja. Pravi razlog je, dakako, upravo taj kako bi se otežalo ili onemogućilo sankcioniranje slučajeva policijske brutalnosti ako do njih dođe, upravo zbog onoga da "ako nema snimke, nije se dogodilo".... a ako bi snimka postojala, kažnjavalo bi se snimatelja.
Čini se da se policija ipak pokrenula po pitanju snimke jurnjave preko 200km/h kroz naselje i namjernog prolaska kroz crveno na temelju snimke objavljene na internetu... no ostaje veliko pitanje je hoće li vozač biti kažnjen za to, i u kojoj mjeri...
Jedna žena je u jednom američkom zoološkom vrtu preskočila zaštitnu ogradu kako bi snimila "selfie" sa jaguarom. Pri tome je očito smetnula s uma da su ograde tamo s razlogom, te da je jaguar divlja životinja iz reda zvijeri, i kao takva vrlo opasna...
Rezultat?
Jaguar ju je dohvatio kandžama i nanio joj gadne ozlijede. Na svu sreću, preživjela je...
Već se događalo da je policija intervenirala, pokretala istrage i/ili kucala na vrata s nalogom za pretres ljudima koji su na društvenim mrežama poput Facebooka, Twittera ili Instagrama objavili fotografije kako poziraju s nekim oružjem, da bi se u dosta tih slučajeva ustanovilo da se radilo ili o replikama oružja (za airsoft), o trofejnom (trajno onesposobljenom) oružju, ili da se poziralo s tuđim oružjem isl...
Jednako tako ekspresno je djelovala kako bi se našlo i kaznilo nekoga tko je na društvenim mrežama napisao nešto "nepoćudno", pogotovo ako policiju, sudstvo ili nekog "funkcionera" počaste uvredama, ili napišu činjenice koje im ne odgovaraju (npr. aljkavost i inertnost "institucija").
No postavlja se jedno veliko pitanje da li policija išta poduzima po pitanju otkrivanja i sankcioniranja aktera koji na društvenim mrežama poput Facebooka, Twittera ili Instagrama, ili na servisu poput YouTubea, objavljuju (sa ciljem skupljanja "lajkova" i privlačenja pažnje) video snimke vlastitog divljanja za volanom, poput npr. slučajeva vožnje preko 200km/h u naseljenom mjestu, namjerne prolaske kroz crvena svijetla, i tome slično..?... A što realno ne samo da ugrožava kako samog aktera tako i ljude oko njega, već spada u opasnu vožnju koja je kazneno djelo.
Ili se samo pouzdavaju u to da bi njihov posao sprečavanja i sankcioniranja opasne vožnje trebao "spriječiti" sve veći broj kamera za nadzor brzine kojima svake godine revno kite prometnice?
U zadnje vrijeme su se, nažalost, zaredali događaji u kojima su stradavala djeca. Posebno je strašan slučaj u kojem je pomahnitali čovjek bacio djecu s balkona...
Međutim, iz nekog razloga, izvještavajući o tim tragičnim događajima, u medijima se konstrantno objavljuju cenzurirane fotografije te djece, odnosno na slikama su im lica zamućena.
Naime, ako se u medijima djeci ne smije prikazivati lice (bilo zbog "preporuka pravobraniteljice", "zaštite od ugrožavanja njihove slike pogledom" ili nekog trećeg razloga), koja je onda uopće svrha objave takve cenzurirane fotografije? Puko popunjavanje praznog prostora predviđenog za ilustraciju, ili...?
Jer po nekoj logici, bolje onda ništa ne objaviti, nego objaviti sliku koja zbog cenzure ne prikazuje ništa...
"Foto-nacisti" su u fotografiji ono što su "gramatički nacisti" u pisanom izražavanju.
Baš kao što "gramatički nacisti" u nekom tekstu objavljenom na internetu (npr. na blogu, forumu, društvenim mrežama...) nepozvani ispravljaju nečije jezične, gramatičke i pravopisne pogreške i "pogreške", čak kada je tekst sasvim razumljiv, umjesto da se bave poantom/sadržajem teksta, jednako tako i "fotografski nacisti" nepozvani "ispravljaju" sve što "nije dobro" na nekoj fotografiji, čak i kada je fotografija sasvim korektna po pitanju sadržaja, kompozicije i tehničke izvedbe.
Pa dotični tako pretjerano sitničare oko svega što im nije po volji... Pa npr. iako su kontrast, raspon i reprodukcija boja u sasvim redu, po njihovom to "nije dobro"... Iako je fotografija sasvim prihvatljivo oštra, njima to "nije dovoljno oštro"... Iako je kompozicija u redu, oni njenu "(ne)ispravnost" doslovno mjere brojeći piksele. Isto tako, vole filozofirati oko "ispravnih" postavki ekspozicije, kojom opremom je to trebalo snimati, odnosno mjesta i/ili trenutka gdje/kada to (ni)je trebalo snimiti...
Takve stvari uglavnom čine isključivo iz razloga kako bi se tog drugog fotografa pokušalo prikazati "neznalicom" (jednako kao što su "gramatičkim nacistima" svi koji naprave neku grešku u pisanju "nepismeni"). Za njih jednostavno ne postoji "dobra fotografija" i "dobar fotograf"... ...
Inače, treba razlikovati "foto-naciste" koji sitničare i cijepidlače oko nebitnih stvari i "problema" koje samo oni vide, od "kritičara vulgaris" koji uglavnom reagiraju samo ako se radi baš o kardinalnim/početničkim greškama na fotografiji koje su svima vidljive...
No kako to obično biva, kao što "gramatički nacisti" ponekad i sami rade greške u pisanju, potpuno isto zna biti svojstveno i "foto-nacistima" koji nisu imuni na to da snime tehnički nesavršene fotografije... ako ih uopće i snimaju.
Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti
Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".
(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)
