Nakon napisa na Facebooku i u medijima o policijskoj raciji u klubu Funk u Tkalčićevoj ulici u Zagrebu, prilikom kojeg je nekoliko ljudi uz upotrebu sile uhićeno i dobilo optužbe za remećenje javnog reda i mira (jedan samo zato jer je "bez pitanja" krenuo na WC, njegovi prijatelji "napustili svoje mjesto", a prolaznica policajcima koji su primjenjivali silu uputila pitanje što to rade ljudima), naravno oglasila se i policija koja je, treba li uopće sumnjati, utvrdila kako je "sve bilo po pravilima", jer naravno, nema šanse da bi policija sama priznala da su njeni djelatnici pretjerano upotrebljavali silu, pogotovo ako nema objavljene video snimke.
U vezi napisa o raciji regairao je i policijski sindikat (isti onaj koji bi zabranjivao snimanje policije).
Reakcija Sindikata policije Hrvatske na napise o raciji u Zagrebu
Čini se da netko u tom sindikatu ne vodi računa o tome da je sve što policija (ne)radi pod povećalom javnosti, te da svaka njihova akcija ima i reakciju, u obliku kritika od strane javnosti. Odnosno kada netko od njihovih kolega "podbaci" ili "prekrdaši", može očekivati reakciju u vidu negodovanja, i kojekakvih negativnih i pogrdnih opaski.
Uz to, čini se da netko iz tog sindikata ima jako široko poimanje pojma "napad", s obzirom da u konkretnoj situaciji nitko od prisutnih koji su uhićeni nije napao policajce, već obratno, policajci su doslovno skočili na ljude i upotrebljavali silu jer su ljudi prema kojima su postupali "otišli na WC", "maknuli se s mjesta" i/ili "prigovorili policajcima". Da su ovi doista napali policajce, ne bi dobili prekršajne, već kaznene prijave za napad na službenu osobu i/ili ometanje službene osobe!
Isto tako, nekome je očito promaknuo detalj u čitavoj priči kako je čovjek već bio legitimiran, pretresen i provjeren, te je lako moguće da je zaključio kako "može ići". Štoviše, čovjek je i sam na svome Facebook profilu napisao kako nije znao da i nakon provjere za odlazak na WC mora tražiti dopuštenje. Jer, koliko god to nekome bilo neshvatljivo, za sve postoji prvi puta, pa se može dogoditi da netko doista ne zna koja je točno procedura...
A što se "vjerodostojnosti" opisa nekog događaja tiče, sigurno je vjerodostojniji iskaz nekoga tko se nalazio u situaciji koju opisuje, nego nekoga tko je o događaju čuo od koleginog kolege, ili iz bogtepitajkakvih medijskih napisa (jer ovisno o "struji" kojoj neki medij pripada, događa se da se napisima od nedužnog čovjeka radi najgoreg kriminalca, a od monstruma uzornog građanina). Najvjerodostojniji prikaz i opis bila bi svakako, da postoji, video snimka (s video nadzora ili mobitela nekog prolaznika) koja bi prikazala što se točno i kako dogodilo...
A moglo bi se postaviti i pitanje - kamo su nestali policijski bodycamovi?
Post je objavljen 22.03.2019. u 23:58 sati.