Fotografi svih zemalja naoružajte se...

srijeda, 31.12.2014.

Sretna nova...

...2015. godina svim fotografima, fotografkinjama, ljubiteljima fotografije i onima koji će to tek postati.

ponedjeljak, 29.12.2014.

"A zašto baš mene...!?"

Postoji jedno vrlo jednostavno pravilo za sve one koje je strah da ih netko negdje ne uhvati objektivom svojeg fotoaparata :

Ako ne želite da vas netko snimi, nemojte na sebe privlačiti pozornost!

Poanta ulične i dokumentarne fotografije prvenstvno je zabilježiti neka neobična bića, stvari i pojave. Nešto što se ne viđa baš svaki dan, ili nešto što je moguće snimiti samo jednom i nikad više.

Primjeri takvih interesa uličnih i dokumentarnih fotografa:

- neobično odjeveni ili uređeni ljudi - npr. netko tko izgledom znatno iskače od prosjeka, bilo kričavom odjećom, neobičnom frizurom i nečim sličnim. Ili pak suprotno, da tamo gdje su svi neobično odjeveni, netko bude odjeven vrlo konvencionalno pa na taj način iskače iz gomile.

- ljudi u neobičnim pozama ili na neobičnim mjestima - npr. radnik kojem glava viri iz šahta dok oko njega prolaze ljudi, sakupljač boca kojem samo noge vire iz kontejnera, čovjek koji peca ribu u šahtu (jer je ispod zapravo potok) i tome slično.

- ljudi koji nose neobične predmete ili voze neobična vozila - npr. kad netko nosi preko ramena obješenu svinjsku polovicu, lutku na napuhavanje u obliku žene, vozi bicikl pretovaren praznim bocama ili se od kiše štiti lavorom na glavi umjesto kišobranom,...

- neobične domaće životinje ili domaće životinje na neuobičajenim mjestima - npr. kad netko na povodcu vodi mačku, svinju, ovcu, tvora, vjevericu ili nešto slično. Ili pak ak mu pas, mačka ili slična životinja viri iz džepa, cekera, ili mu neka ptica sjedi na glavi...

- stvari koje se vide jednom u životu - npr. građevinski radovi na uređenju neke ulice, arheološka iskapanja u vlastitom dvorištu, ili kakva prirodna katastrofa i elementarna nepogoda...

- ekstremi - poput onoga da npr. čovjek hoda gol po cesti ili izvodi neki "umjetnički" performans, djevojka koja se u toplessu sunča u gradskom parku, par koji usred bijela dana spolno opći u gradskoj fontani...

No osim neobičnih stvari, interes fotografa može biti i netko sasvim "običan", možda netko sasvim "običan" predstavlja "inventar" određenog dijela grada, ili pak ima interesantan "karakteran" izraz lica, ili se možda baš našao na mjestu gdje svojom pojavom nadopunjuje pejzaž ili monomentalnost nekog komada arhitekture...

Zimska služba "for idiots"

[Ovo nije fotografska tema, ali kako imam dodira sa ljudima koji svake godine trpe medijsku maltretažu čim padne snijeg, osjećam potrebu o tome nešto napisati, op.a.]

Prošlih godina, kad god bi u Zagrebu pao snijeg, a ulice nisu bile očišćene doslovno istog trena, bez obzira na intenzitet i količinu padalina, mediji su se odmah raspisivali o tome kako je "snijeg iznenadio zimsku službu". Uz to, uobičajeno pravilo je da što su mediji (nakon dojava građana) žešće sraćkali po "neučinkovitoj" zimskoj službi, to je površni i prekomotni narod očekivao više od iste, a gradska je vlast, kako bi podilazila dotičnima koji se ne žele ili nisu u stanju mentalno i praktično prilagoditi zimi, naprezala zimsku službu do krajnjih granica izdržljivosti, po sistemu "budimo realni - zahtjevajmo nemoguće".

Kada je prije dvadesetak godina (1993. ili 1994, ne sjećam se točno, op.a.) u Zagrebu palo toliko snijega da je proglašena elementarna nepogoda, malo tko se bunio da ulice nisu očišćene iako je ondašnja zimska služba imala daleko manje opreme nego danas. Danas kada Zagreb ima najopremljeniju zimsku službu u Europi, još uvijek ima onih kojima zbog pretjerane potrebe za komocojom "to nije dovoljno". Štoviše bilo je čak i slučajeva gdje su pojedinci ili novinama ili na Facebook slali fotografije cesta zametenih snijegom ili ralica parkiranih uz cestu, popraćene opisima kako "ralice ništa ne rade", samo zato jer su vozači ralica stali negdje zbog gableca/dnevne pauze ili odlaska na WC, ili zanemarivši to da žive u nekoj totalno "nevažnoj " ulici.

Inače, najžešči kritičari zimske službe među građanima su oni koji su najviše lijeni sami uzeti lopate u ruke, oni koji nemaju zimsku opremu na autu (4 zimske gume ili lance) i/ili ne znaju voziti, ili pak nemaju pametnijeg posla pa idu izigravati samozvane dežurne redare (to najčešće rade penzioneri koji niti ne izlaze iz kuće) pa zivkaju telefonom zimsku službu. Naime fizički rad je takvima "za neke druge ljude", ali za verbalne dijarene i izigravanje "žrtve neučinkovite zimske službe" nije potreban ni velik napor ni puno pameti.

Evo samo nekih stvari koje prosječni, prekomotni "zagrepčanin" očito ne zna, niti se trudi doznati...:

** Svaka ralica u sklopu zimske službe ima svoj zadatak. Ralice ne bauljaju po gradu kak im se sprdne, već prilikom čišćenja prometnica imaju točno određenu rutu koju čiste, od točke A do točke B kroz točno određene ulice; najčešće je to ili neki kvart ili dio kvarta (ako je kvart veći). To je razlog zašto ralice ponekad nisu spuštene, a posipači soli isključeni.

** Ulice u gradu su klasificirane u tzv. prioritete. U prvu razinu prioriteta spadaju, i prve se čiste, glavne prometnice, a to su prometnice kojima prometuje javni prijevoz, mostovi i nadvožnjaci, brdske dionice, pristupi bolnicama i drugim važnijim objektima... U drugi prioritet uglavnom spadaju "kvartovske ulice" koje se spajaju na one ulice koje spadaju pod prvi prioritet, i one se čiste tek nakon što se očisti ono što sapda pod prvi prioritet. Nažalost ima onih koji misle da ralice moraju proći redom kroz baš svaku ulicu i uličicu koja im je "usput" na trasi, kao i onih koji misle da njihova "vukojebinska" sporedna ulica mora biti prva očišćena, jer ako nije, onda "zimska služba ništa ne radi".

** Dok snijeg pada, čišćenje nema neku pretjeranu svrhu osim malo razgrnuti snijeg i posoliti da se snijeg topi - ne treba biti genije da bi se shvatilo da će, ako snijeg neprekidno pada, nakon prolaska ralice uskoro opet biti snijega na cesti. Međutim postoje izrazito glupi ljudi koji naivno vjeruju da bi kroz njihovu ulicu ralica trebala prolaziti svakih 5 minuta, čim se malo snijega uhvati za kolnik ili čak da bi svaka ulica trebala imati svoju ralicu, te lamentiraju čim se cesta nakon prolaska ralice opet malo zabijeli od snijega, iako je uz malo opreza i zimsku opremu savsim prohodna za vozila...

** Voziti ralicu je fizički i psihički vrlo zahtjevno jer vozač mora istovremeno upravljati kamionom u teškim vremenskim uvjetima, paziti na položaj ralice i rad posipača, voditi računa o drugim sudionicima u prometu. Onaj tko u životu nije vozio ništa veće od automobila, ne može ni zamisliti kako je voziti ralicu, ali može laprdati gluposti sve u 16; bilo je ispod medijskih i Facebook napisa i slika komentatora koji su bulaznili u stilu da bi vozači trebali voziti bez odmora, gableca, odlaska na WC, 24 sata dnevno... Za one koji ne znaju, zakonski, vozač ne smije voziti više o 9 sati dnevno i više o 4 sata u komadu!

** Strojevi (kamioni i ralice) se kvare od upotrebe, a posipače treba i napuniti kad se isprazne. To je razlog zašto se ponekad zna dogoditi da "u gradu ima malo ralica" i da neka ralica "samo vozi, a ne čisti snijeg" (vraća se u bazu, ako ne ide na početnu točku svojeg zadatka). Svi kamioni dok ne voze za zimsku službu, uglavnom voze materijal na gradilišta (beton, asfalt, šoder) i kvare se od same upotrebe, te mogu i za vrijeme dok su u zimskoj službi negdje ostati u defektu. Postoje oni koji misle da su kamoni zimske službe u garaži čitavu godinu i da izlaze na ulice samo onda kad pada snijeg, te da su uvijek savršeno ispravni.

četvrtak, 25.12.2014.

Sretan Božić

Uz nešto fotografija koje nemaju puno veze s njime...

The Most Powerful Photos Ever Taken That Perfectly Capture The Human Experience

...i malo muzike:

utorak, 23.12.2014.

Jedan članak o Stanku Abadžiću...

...i ponešto njegovih fotografija.

Stanko Abadžić – Inspiration from Masters of Photography

ponedjeljak, 22.12.2014.

Verbalne dijareje

Još je od antike poznata izreka da je vrhunski govornik onaj tko u malo riječi kaže puno. Međutim, postoje ljudi koji vjeruju u dijametralno suprotno - da je netko tim pametniji i "više u pravu" čim izgovori ili napiše više teksta, bez obzira na samu (be)smislenost njegovog sadržaja. Ta pojava naziva se "verbalna dijareja". Neki ovo još nazivaju i argumentum verbosium (argument rječitosti).

Sam smisao argumenta riječitosti je zapravo zbunjivanje publike velikom količinom i kompleksnošću izrečenoga (ili napisanoga) teksta, ili pak nastojanje da se potencijalnim diskutantima koji bi se išli upuštati u pobijanje izrečenoga predoči veliku količinu (često besmislenih) informacija, za čije bi analiziranje i pobijanje trebalo ekstremno mnogo vremena. Zbog toga što se malo tko, ako itko uopće, upušta u analiziranje i pobijanje verbalnih dijareja (najčešće odustanu zbog toga što pametniji popušta, op.a.), neupućena publika najčešće dobije dojam kako je onaj tko je pribjegao verbalnoj dijareji - u pravu. Iako ne mora biti. Štoviše, najčešće uopće nije!

Jedna stvar koja je zajednička svim verbalnim dijarejama jest da se rijetko kada bave konkretnim iznošenjem ili pobijanjem neke teze; verbalna dijareja po svome sadržaju, uglavnom ili logički besmislena, ili pak u najboljem slučaju, ide u pretjeranu širinu, tako da se umjesto temom najčešće bavi samim diskutantima i njihovim (često proizvoljno izmišljenim) "osobinama", ili pak načinom diskusije, gramatikom i sličnim totalno nebitnim stvarima.

Ono što je posebno fascinantno, da se nečije verbalne dijareje ponekad čak bave i samim pitanjem logike, iako su verbalne dijareje same po sebi zapravo gomila logičkih nebuloza...

nedjelja, 21.12.2014.

Oymyakon

Oymyakon je najhladnije stalno nastanjeno selo na zemlji... Kako to izgleda, može se vidjeti na seriji fotografija novozelandskog fotografa Amosa Chapellea:

Photographs of Oymyakon, the Coldest Village on the Face of the Earth

Welcome to the coldest village on Earth

subota, 20.12.2014.

Domino zafrkancija

Kad netko ima viška vremena, fotografske opreme i kreativnosti, ovo je rezultat:



[Preporučeno gledati u punoj veličini]

petak, 19.12.2014.

Robert Frank

Robert Frank

srijeda, 17.12.2014.

Novi fotografski pojmovi

Evo prijedloga nekih pojmova koje bi se moglo uvrstiti u fotografski žargon. Naravno tu su i definicije dotičnih pojmova.

ANALOGNI ŠUPAK - Osoba koja mrzi digitalne tehnologije, uključujući i digitalnu fotografiju te fotografe koji je koriste. Snima isključivo na film. Može ih se prepoznati po tome da omalovažavaju i gledaju s visoka sve one koji snimaju digitalijom, tvrdeći kako "to nije umjetnost", da "samo film ima 'dušu'" i slične nebuloze.

DIGITALNI ŠUPAK - Suprotno od Analognog šupka, osoba koja nikad u životu nije snimala filmom; snima isključivo digitalijom, i uz to omalovažava ljude koji snimaju na film, proglašavajući ih "staromodnima", a film "zastarjelim". Može ih se prepoznati po mantri "koja budala još danas snima na film?".

DIVNOKRASNO PODILAŽENJE - Pojava u kojoj se umjesto konkretne konstruktivne kritike upućuju površne paušalnime pohvale tipa "super", "divno", "krasno" isl. Najčešće rezultiraju napumpanim egom autora do mjere narcisoidnosti, i nemogućnošću podnošenja bilo kakve konkretne kritike od strane neke kompetentne osobe.

FOTOGRAFSKI ŠUND - Fotografije bez prave umjetničke vrijednosti, koje spadaju u kategoruju "već viđeno". Primjer toga su npr. selfiji, modne fotografije za kataloge i slične fotografije koje se drže neke uobičajene "šablone".

FOTOGRAFSKO SMEĆE - Fotografije koje su (sadržajem, kompozicijom i tehničkom izvedbom) ispod svake razine gledljivosti i upotrebljivosti; fotografija koju uopće nije šteta izbrisati. Najčešće su ili rezultat slučajnih okidanja, okidanja na pogrešnim postavkama aparata isl...

FOTOHOLIČAR - Osoba opsjednuta fotografiranjem, do mjere ovisnosti. Gotovo uvijek i svugdje sa sobom nosi (pravi) fotoaparat (ne mobitel s kamerom!).

FOTO-KRIPL - Osoba koja svoju fotografsku nesposobnost (teorijsko i pratktično neznanje) pokušava nadomjestiti skupom opremom, ili velikom količinom opreme. Otprilike po principu "što skuplja oprema/više opreme to bolji fotograf." U većini slučajeva ni skupom opremom nije u stanju snimiti nešto suvislo.

FOTO-MULTIPRAKTIK - sprava koja osim za fotografiranje ima još i mnoštvo drugih funkcija (povezivanje s internetom, gps, obrada fotografija, telefoniranje...), za razliku od "mobitela s fotoaparatom" gdje je telefoniranje i SMS-anje primarna funkcija uređaja, a snimanje sporedna...

FOTO-NACIST - osoba koja samo traži greške na fotografijama (u kompoziciji, ekspoziciji isl.), bez obraćanja pažnje na ukupni dojam, sa svrhom omalovažavanja fotografije i fotografa, slično kao što gramatički nacist traži pravopisne i gramatičke greške u tekstu bez osvrta na sadržaj, kako bi time omalovažavao tekst ili autora proglasio "nepismenim".

LAJKOMAN - (od engleski "like" i grč. "mania") osoba koja je poput narkomana ovisna o tome da joj drugi na Facebooku "lajkaju" slike, i to pretežno "selfije", kako bi joj poraslo samopouzdanje. U slučaju nedostatka ili nedovoljne količine lajkova ima psihotične ispade.

SELFIMANIJA - (složenica od "selfie" i "manija") Pojava opsesivnog snimanja "selfija", i kačenja istih na internet i društvene mreže, preko svake razumne mjere; uglavnom rezultat narcisoidnog ili histrionskog poremećaja ličnosti, odnosno potrebe za glorificiranjem samog sebe, privlačenjem pažnje i egzibicionizmom.

SELFIMANIJAK - (složenica od "selfie" i "manijak") Osoba koja boluje od selfimanije.

SELFIDIOTIZAM - Pojava da se "selfije" (često putem medija) pokušava prikazati kao "vrhunske fotografije", a ljude koji ih fanatično snimaju kao "vrhunske" i "relevantne" fotografe.

SEREBRITY - (složenica od hrv. "preseravanje" i engl. "celebrity") ad nauseam medijski eksponirana osoba, ne zbog toga što je zbog nečega značajna, već iz prostog razloga što želi biti medijski eksponirana. Nerjetko to postiže isticanjem fizičkih atributa, izvođenjem gluposti, ili izigravanjem (lažnog) autoriteta po pitanju nečega o čemu ili uopće nema pojma ili je tek nevažni mediokritet.

"WOW"-EFEKT - Efekt kojim se pokušava privući pažnju na neku zapravo bezveznu fotografiju. Dotični se efekti isklučivo pokušava postići korištenjem "umjetničkih" filtera, HDR-a i sličnim agresivnim obradama inače kadrom potpuno nezanimljivih i tehnički loše izvedenih fotografija. Većina fotografija sa wow-efektom su zanimljive "na prvu loptu", ali ih se najčešće kasnije nitko ne sjeća.

(nastavit će se...)

utorak, 16.12.2014.

Vel'ki 'rvati? - nastavak

Prije cca tjedan dana dogodio se na predizbornom skupu napad na ženu koja je vikala "Lopovi! Lopovi!". Mediji su izvjestili o tom događaju, što je bilo popraćeno fotografijama. No pojavio se video snimljen u neposrednoj blizini samog događaja. (Hvala komentatoru koji je poslao link, op.a.)

Na snimci se vidi kako, čini se, redari i još neki sudionici nasrću na ženu i još jednog čovjeka, te joj rukama pokušavaju zatvoriti usta, te čovjek koji napada snimatelja, vjerojatno zbog snimanja incidenta. Na snimci se ne vidi je li policija uopće bila u blizini ...

Ugly scenes at Croatian presidential rally

ponedjeljak, 15.12.2014.

Josef Koudelka

nedjelja, 14.12.2014.

Mačak Garfield...

...i selfie.

STRIP

subota, 13.12.2014.

Španjolska policijska država

Dan nakon "dana ljudskih prava", u Španjolskoj je izglasan novi zakon koji doslovno - gazi ljudska prava, i Španjolsku doslovno svrstava uz bok već poznatim policijskim državama - SAD-u i Velikoj Britaniji. Naime, izglasan je zakon koji između ostaloga daje policiji slične ovlasti kakve daje britanski "anti teroristički zakon": Prije svega tu je zabrana snimanja policije. Kršenje te odredbe povlači za sobom kaznu od 600 do čak 30.000€! Zatim prema tom zakonu, policija smije pretresati ljude i obavljati racije kako im drago, kažnjivo je i bilo kavo okupljanje... a bilo kakvo podnošenje žalbe sudovima na izrečene kazne, potrebno je platiti...

Spain: Congress Passes Draconian “Gag Law”

Tko o čemu? Fašisti o "ljudskim pravima". Povratak u vrijeme Francove diktature? Barem što se metodike tiče...

Čisto usporedbe radi, u susjednoj nam Srbiji izdan je prošle godine službeni dokument upravo o tome kako građani imaju puno pravo snimati i policiju, i sve druge "službene osobe" koje svoj posao obavljaju na javnim mjestima... (LINK)

Zašto ne stavljam slike na internet?

Ljudi kojima sam pokazivao svoje fotografije, neki od njih također ozbiljni fotografi amateri, često su me pitali zašto ih ne stavljam na internet. Naime, nekada sam stavljao svoje slike na interet, sada više ne.

Glavni razlog je taj što nekako nikad nisam sasvim zadovoljan svojim fotografijama, pa nisam baš previše voljan pokazivati ih javnosti. Zašto? Ne znam. Možda mi nedostaje samopouzdanja. Kad god svoje radove uspoređujem s radovima drugih fotografa, dobijem taj dojam...

No ima i drugih razloga...

Nedugo nakon što sam se počeo baviti fotografijom, učlanio sam se na portal mi3dot.org, za koji sam doznao preko kolega na fakultetu. Još uvijek sam tamo registriran, ali na taj portal ne stavljam nove radove, stoje samo nekoliko starih radova; maknuo sam se kad sam shvatio da drugi članovi baš i nisu gledali previše blagonaklono na fotografe, s obzirom da je to zapravo više dizajnerski nego fotografski portal. (Doduše, kasnije se taj portal počeo "raspadati", te danas na njemu tek tu i tamo neka sitna aktivnost. Iako se tamo, bez daljnjega, može naći izuzetno kvalitetnih fotografskih i dizajnerskih radova.)

Nedugo nakon "odlaska" sa mi3dot-a, učlanio sam se na Fotozine. No i tu su s vremenom počeli problemi - kako se broj članova u 4-5 godina upeterostručio, kvantiteta je pojela kvalitetu, a kvalitetnih komentara više nije bilo ni za lijek; sve se počelo svoditi ili na divnokrasna podilaženja (paušalne besmislene komentare tipa "super", "divno", "krasno") ili pljuvanje po fotkama ili sveopćem radu, bez ikakvih konstruktivnih kritika, a što je pak vodilo do čestih prepirki članova, koje je suspenzijama i cenzurom rješavala pristrana administracija. Zaključio sam da se ne isplati boraviti u takvom prilično nezdravom okruženju, te sam zatražio da mi se izbriše profil.

Naravno, ima me i na Facebooku. Na svoj Facebook profil tek tu i tamo stavim pokoju fotografiju, u niskoj rezoluciji, da ih vide prijatelji, uglavnom oni koji se isto bave fotografijom, ali ih nakon kratkog vremena maknem. Jedno sam vrijeme čak rasmišljao napraviti i vlastitu web stranicu. Iako bih ju čak znao i sam složiti, imam drugog posla u životu i jednostavno nemam ni volje ni vremena upuštati se u to.

petak, 12.12.2014.

Jedan tekst o snimanju na kolodvorima

Već je poznata stvar kako su fotografi, i to pretežno railfanovi (uz pokojeg slučajnog prolaznika), znali imati problema sa zaštitarima dok su fotografirali na kolodvorima i prugama pod ingerencijom Hrvatskih željeznica...

Izvadili ste fotoaparat na kolodvoru? Prijeti vam prekršajna prijava

srijeda, 10.12.2014.

Neponovljiv trenutak

U Americi je jedan slučajni prolaznik tijekom šetnje prirodom naišao na zaista jedinstven i neočekivan događaj kojeg je odlučio snimiti.

Ono što je čovjek snimio, bio je trenutak kada je jedan muškarac, na vrhu jednog brdašca, zaprosio svoju djevojku. Putem interneta je izrazio želju ljudima na slici pokloniti fotografiju. Nakon intenzivne potrage par sa slike je pronađen, i bio vrlo pozitivno iznenađen... dapače šokiran.

Zbog ove fotografije digao internet na noge: 'Šokirala sam se'

Vel'ki 'rvati?

Na jednom predizbornom skupu održanom na zagrebačkom Cvjetnom trgu, dogodio se incident kada je jedna žena na kraju skupa počela skandirati "Lopovi! Lopovi!". Nekoliko ljudi je nasrnulo na nju pokušavajući je ušutkati. Pri tome su ovi koji su nasrnuli na ženu fotoreporterima pokušali onemogućiti snimanje incidenta, i navodno im čak prijetili razbijanjem opreme...

Vikala HDZ-ovcima 'Lopovi, lopovi' pa je okupljeni napali

Incident na skupu K. Grabar Kitarović: Bacili na pod ženu koja je vikala 'lopovi, lopovi'

utorak, 09.12.2014.

Nekoliko odličnih komentara

Iako ovaj blog ne dobiva baš puno komentara ispod postova, ipak ih ima nekoliko jako dobrih komentara koje bi bilo šteta zaboraviti, pa ih ovdje posebno izdvajam:

MODESTI BLEJZ
(ispod teksta: Nije za ljude slabog želuca!!)

ponedjeljak, 08.12.2014.

Kad vas svaka šuša misli učit poslu

Bez obzira na to kojim poslom da se netko bavi, jedna od svakako najiritantnijih pojava je ona kada netko sa strane ide gurati nos u nečiji posao i soliti pamet u vezi posla onome tko se tim poslom ozbiljno bavi, iako o tom poslu ne zna gotovo ništa ili ga se čak taj posao zapravo uopće ne tiče. Pogotovo je iritantno kada takve individue u startu arogancijom pokušavaju izigravati "autoritet" i nadomjestiti svoje neznanje (po prinicipu "što je netko glasniji to je više u pravu").


(linkano sa http://www.someecards.com)

Fotografi često imaju problema sa ljudima koji im se zabadaju u posao i misle solit pamet oko fotografskog posla. Bilo da se radi o nekavim nadobudnim "modelima", naručiocima fotografiranja, ili pak slučajnim prolaznicima koji izigravaju samozvane redare (najčešći slučaj), gotovo neizostavno se događa da fotografu ide soliti pamet o fotografiji, fotografskoj etici i sličnome, onaj tko o tome zna vrlo malo, ili ne zna uopće ("znanje" koje se temelji na stereotipima i "wishful thinkingu", a "isksutvo" na snimanju "selfija", rođendana, izleta i kućnih ljubimaca).

Tako, na primjer, sa ženskom populacijom već poslovično ima najviše problema kad god je fotografija u pitanju. Naime žene, naviknute gledati sebe u zrcalu, često imaju problema sa gledanjem sebe na fotografijama (osim ak nije "selfie") jer fotografije koje snimi netko drugi ponekad značajno odudaraju od onoga što su naučene gledati u zrcalu ("selfie" je zapravo najbliža aproskimacija odraza u zrcalu, op.a.). Još ako imaju kakav kompleks vezan uz vlastiti izgled, onda od takvih najčešće stižu opaske "da se njih ne smije slikat [uopće ili na određeni način]", ili prije nego što je okinuta ijedna fotka "već znaju što na njima treba fotošopirati". Još veći apsurd je taj što najviše zanovijetaju mlade, zapravo vrlo privlačne osobe.

Zatim su tu slučajevi gdje naručioci fotografskog posla doslovno dave fotografe svojim nebuloznim zahtjevima, te osim same prirode posla (što žele da bude snimljeno) idu fotografima u detalje tumačiti "kako bi oni to nešto trebali snimati". Čisto primjera radi, jedna je mlada zahtjevala "fotke vjenčanja u paparazzo stilu", iako je fotografkinja savjetovala da je bolje da naprave i klasične pozirane fotke, što je mlada "znalački" odbila. Kada je nakon vjenčanja dobila što je htjela - nije bila zadovoljna. U drugom slučaju, naručioc posla je za vrijeme snimanja doslovno disao za vratom fotografu i "morao vidjeti baš svaku snimljenu fotku" da "on vidi jel to dobro". Takvih i sličnih slučajeva ima masu.

O samozvanim redarima ne treba puno pričati, već je dosta rečeno o njima; dotični sami sebe redovito fotografima nameću kao nekakve "autoritete" i "moralne vertikale" po kojima je naravno sve "zabranjeno", i koje "znaju što se smije a što ne smije snimati, i zašto", a ako željeni rezultat izostane, najčešće se koriste argumentima sile u vidu fizičkog nasilja ili pak prijete zvanjem policije i sudskim tužbama. Uglavnom oni koji su najglasniji u tome da je nešto "zakonom zabranjeno" zapravo nikad u životu nisu ni zavirili u zakonike...

Povrh svega tu su pacijenti kojima nije jasno da u fotografski i fotoreporterski posao ponekad spada i snimanje prizora koji nisu baš ugodni za gledanje, odnosno samo prisustvovanje takvim događajima (ratovi, prirodne katastrofe, crna kronika), pa laprdaju o tome kako u tim slučajevima fotografi i fotoreporteri zapravo "ne bi smjeli" raditi svoj posao (idiotarija o "lešinarenju"), odnosno "trebali bi raditi sve drugo samo ne svoj posao" (famozna floskula "zašto snima? zašto ne pomogne?")

No nisu samo fotografi na tapeti takvih likova. Slične stvari se dešavaju i ljudima koji rade druge poslove. Npr. radnicima na gradnji i održavanju cesta. (za pojašnjenje, vidi tekst: Fotograf na lopati, op.a.)

Princip je gotovo isti - čim se negdje krene obavljati radove, praktički svaka šuša koja se pojavi u blizini "zna kako se gradi cesta" iako nikad u životu nije to ni vidjela, a kamoli i sama radila, pa krene sa "soljenjem pameti" oko toga "što bi trebalo i kako bi trebalo"...

Prvo je tu nestrpljivost zbog "predogog trajanja radova", jerbo bi po njihovom cesta trebala bit gotova prek noći. Naravno, tu je i onda dobra stara da "nijedna opcija nije dobra" - prvo "nije dobro" jer su rupe na cesti (da kad će se to pokrpat?), kad se krpaju rupe onda "nije dobro" jer se "samo krpaju rupe", a kad se ide radit kompletan rekonstrukcija opet "nije dobro" jer "im smeta buka"/"ne mogu autima do kuće" i slične gluposti. Onda je tu i onbavezno preispitivanja "logike" da "kad već rade to, zašto usput ne naprave još nešto". Povrh svega tu su i oni koji ignoriraju prometne znakove i ulaze autima na gradilište; ili se prave grbavi da "nema znaka" ili "nisu vidjeli znak", do toga da " oni tamo žive", ometajući tako radove i ugrožavajući kako radnike tako i vlastita vozila (očito je zbog komocije mnogima ispod časti parkirati vozila u susjednoj ulici, i prepješačiti do kuće), te i čineči štetu nerijetko prelazeći preko friško postavljenih rubnjaka, kanalica te rešetki i poklopaca kanalizacije i vodovoda. I naravno povrh svega tu su razni pacijenti (svi od reda "inženjeri") koji misle da su oni ti koji određuju što se oko njih (ne)smije događati, pa ometaju radove, izvode drame na gradilištu pokušavajući izazvati svađu, ili pak prijete ili nasiljem ili "mjerodavnim gradskim institucijama"...

Idiotistan?

Čini se kako se u zadnje vrijeme sve češće događaju slučajevi gdje se umjesto represije na prave počinitelje prekršaja i/ili kaznenih djela, od strane državnih institucija, radi nepotrebna represija i na žrtve tih prekršaja i kazenih djela. Ponekad čak i samo na žrtve.

Prvo bi tebalo podsjetiti na događaj od prije cca godinu dana, kada je jedan čovjek verbalno i fizički napao snimateljicu koja je snimala prosvijed građanske akcije ispred jednog zagrebačkog hotela, samo zato jer je snimala u njegovom smjeru; iako je svakom jasno tko je u ovom slučaju žrtva (snimateljica), a tko napadač (nasilnik), u prvi mah prekršajne prijave za remećenje javnog reda i mira podignute su i protiv napadača i protiv žrtve (snimateljice)! Tek je naknadno, nakon poprilične medijske hajke, prijava protiv snimateljice povučena.

Uz to, kako pišu novine, nedavno se dogodilo još apsurdnih situacija u kojima se doista treba zapitati koga zapravo štiti izvršni državni aparat - žrtve ili kriminalce?

Naime, nedavno su mediji pisali kako se dogodilo da je jedan čovjek vikanjem otjerao pljačkaša koji je provalio u njegov dom. Iako je policija uhvatila provalnika, uredno je i protiv žrtve podignuta prekršaja prijava za remećenje javnog reda i mira jer je - pozivao upomoć!? Bilo je i drugih sličnih slučajeva o kojima su mediji isto tako pisali (npr. kad je jedan nasilnik za napad na osobu koja je šetala psa dobio samo prekršajnu prijavu za napad na osobu, dok je za napad na psa dobio kaznenu!? To neizostavno nameće zaklučak da danas očito životinjski život vrijedi više od ljudskog?).

APSURD 'Galamom sam otjerao pljačkaša, a onda sam ja optužen za kršenje javnog reda i mira!'

Štiti li hrvatski zakon građane ili lopove? Liječnik optužen za kršenje javnog reda i mira jer je galamom otjerao pljačkaša

Dakle, što se ovoga može pretpostaviti?

Ako netko negdje napadne nekog fotografa jer mu se ne sviđa što nešto snima, ili zbog same činjenice da ima fotoaparat, može očekivati da će, ako ne šuti (poziva upomoć), ne stoji u stavu mirno, odnosno poduzme bilo što da se obrani, završiti na sudu kao nekakav "kriminalac" (uz upitnost toga da li će napadač uopće i biti uhvaćen)... Štoviše, kako sada stvari stoje ispada da ne bi smio trčati za napadačem ili lopovom, i zadržati ga do dolaska policije, jer bi se to onda lako moglo izokrenuti u protupravno zadržavanje, pogotovo ako upotrijebi silu da ga zadrži, tj. spriječi u bijegu? A da kojim slučajem u nauguravanju i samoobrani udari čovjeka šakom ili fotoaparatom u glavu ili u neki drugi osjetljivi dio tijela, i nanese mu time neku ozlijedu, napadač bi čini se automatski ispao "žrtva", dok bi fotograf dobio bih ne samo prekršajnu prijavu, već možebitno i kaznenu za nanošenje ozlijeda!? Iako se radilo o nužnoj obrani ili krajnjoj nuždi? Uz to, već se događalo da su ljudi lažno prijavljivali fotografe, nakon nakon čega su ovi trpili represiju, dok nije poznato je li se onima koji su podnjeli lažnu prijavu uopće išta dogodilo (npr. kazena prijava zbog lažne prijave kaznenog djela)...

nedjelja, 07.12.2014.

Rovinj Photodays 2015.

Od 1. 12. 2014. do 1. 02. 2015. traju prijave za fotografski natječaj Rovinj Photodays. Više informacija na službenim stranicama photodaysa.

Otvoren natječaj Photodays 2015.

subota, 06.12.2014.

Obiteljske humoristične fotke

*** Jedna američka glumica i majka dvoje djece shvatila je kako je nema gotovo niti na jednoj obiteljskoj fotografiji, s obzirom da se uglavnom nalazila iza fotoaparata. Stoga je odlučila napraviti seriju aranžiranih i poziranih obiteljskih fotografija na pomalo crnohumorni način...:

Domestic Bliss: Mother Of Two Takes Darkly Humorous Family Photos

(U svakom slučaju bolje od "selfija"... op.a.)

*** Jedan američki fotograf snimio je seriju fotografija na kojima su glavni akteri on i njegova kćerkica. Fotografije na humorističan način prikazuju sve moguće i nemoguće situacije...:

The Photographs of This Man And His Daughter Alice Bee Are Totally Fantastic

Spašavanje Adriatica

Hrvatski ratni fotograf Pavo Urban ostao je poznat po tome što je za vrijeme domovinskog rata snimao razaranje Dubrovnika. Poginuo je s kamerom u rukama, 6.12.1991.

Za vrijeme svoje kratke karijere ratnog fotoreportera, između ostaloga, snimio je seriju fotografija poznate kao "Spašavanje Adriatica". Radilo se o situaciji u kojoj su branitelji Dubrovnika jednim gliserom, za vrijeme granatiranja, na sredinu dubrovačke luke Gruž odvukli jedan brod koji se zapalio nakon pogotka granate, a kako bi spriječili širenje plamena s njega na obližnji brod "Adriatic".

FOTOGRAFIJA 1, FOTOGRAFIJA 2, FOTOGRAFIJA 3

Taj događaj zabilježen je i VHS kamerom iz velike daljine.

SNIMKA

Sekvenca spašavanja "Adriatica" počinje na 1:56 i traje do 4:09. Ako se pažljivo pogleda dotična snimka može se na trenutak, u pozadini, na obali, vidjeti osoba koja je vrlo vjerojatno upravo Pavo Urban. (I zaključiti u kojem trenutku su nastale gornje fotografije. op.a.)

četvrtak, 04.12.2014.

Victorian life

Serija fotografija iz viktorijanskog doba...



[preporučljivo gledati u punoj veličini]

srijeda, 03.12.2014.

"Zakon o Facebooku"

Već neko vrijeme Facebookom se širi status otprilike slijedećeg sadržaja:

Radi se o još jednoj lančanoj prevari, koja, čini se, dobije zamah i masovno preplavi statuse naivnih korisnika Facebooka svaki put kada vodstvo Facebooka modificira uvijete korištenja.

U vezi toga treba razjasniti neke stvari:

Prvo - Zakon o Facebooku ne postoji! Osim toga, zakoni, kada stupaju na snagu, ne počinju vrijediti "u 10.00h" ili bilo koje određeno vrijeme tokom dana, već uvijek od ponoći, nakon što istekne rok vakacije zakona (obično 8 dana od donošenja zakona). Da se još jednom za svaki slučaj ponovi, zakon o Facebooku ne postoji!

Drugo - Bernska konvencija odnosi se na autorska prava, ili točnije, na to da za sva umjetnička djela autorska prava vrijede od trenutka njenog nastanka. Da, za upotrebu autorskog djela treba dozvola autora. Međutim, tko ne želi riskirati da mu netko ukrade fotografiju i objavi je pod svojim imenom, nek ju ne stavlja na internet općenito, a ne samo na Facebook. Štoviše, veća je vjerojatnost da će biti ukradena upravo sa društvenih mreža.

Treće - Nije korisnik Facebooka taj koji uvjetuje nešto administraciji Facebooka objavom ovakvih ili sličnih statusa, već svaki korisnik Facebooka automatski pristaje na opće uvijete korištenja Facebooka onog trenutka kada se registrirao; nitko ga ne sili da mora ostati na Facebooku ili bilo što stavljati na Facebook ako mu se novi uvjeti korištenja ne sviđaju (može deaktivirati profil). Inače, po toj logici bi i u svim ostalim slučajevima netko mogao, npr. državi, na sličan način uvjetovati "da na njega ne vrijedi neki zakon, ako on to negdje obajvi", a što je diotarija sama po sebi, ali nažalost neki i u to vjeruju.

Četvrto - Rimski statut, odnosi se na ustroj međunarodnog kaznenog suda, odnosno međunarodnog progona osoba koje su počinile zločin genocida, zločine protiv čovječnosti, ratne zločine i zločine agresije, a što nema apsolutno nikakve veze sa zaštiotom privatnosti i autorskih prava. Osim što na prvu loptu "zvuči jako važno i autoritativno".

Peto - Prije nego što se bilo što ide stavljati u status na Facebooku, prvo treba uključiti mozak. Ne kaže se uzalud "google is your friend!"; već sam poziv da se "nešto kopira u status radi nečega" indicira da se možebitno (zapravo gotovo sigurno) radi o spamu, hoaxu, sijanju panike ili nečem sličnom, a sam čin stavljanja u stataus nema aposlutno nikakav efekt osim iritiranja okoline i zavaravanja naivnih. Po pitanju privatnosti, one se na Facebooku ne mijenjau statusima, već na postavkama profila ili uz sam sadržaj kojeg se objavljuje na Facebooku...