Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 28.04.2013.

Profesionalna prepotencija

Prema svojoj definiciji, profesionalni fotograf je svaki onaj fotograf koji zarađuje za život fotografirajući. Bilo da snima vjenčanja i sprovode, ili radi kao fotoreporter, modni fotograf ili slično, te za svoj rad dobiva novce u obliku autorskog honorara ili plaće.

Fotograf amater (lat. "ljubitelj") je svaki onaj fotograf koji se fotografijom bavi iz hobija, radi vlastitog užitka i potrebe za kreativnim stvaranjem, te za svoj rad ne ostvaruje nikakav profit.

Neki još koriste termin "polu-profesionalac", za one koji su uglavnom amateri, ali tu i tamo odrade neko snimanje za novce ili uspiju povremenu progurati kakvu sliku u novine, no to im ne predstavlja glavne novčane prihode.

Suprotno uobičajenom stereotipu, prema kojem u narodu "profesionalno" znači "dobro", a "amatersko" znači "loše", to što je netko profesionalac ili amater zapravo uopće nema veze sa kvalitetom nečijeg rada (fotografija). Štoviše, većina poznatih (legendarnih) fotografa su bili amateri pa su svejedno radili vrhunske fotografije (npr. Vivian Maier), dok s druge strane često fotoreporterske i druge fotografije "profesionalaca" nisu po svojoj estetici ništa posebno.

No, svejedno se događaju situacije da profesionalni fotografi na amatere gledaju s visoka. Bilo da su ti prfesionalci izučeni fotografi (koji imaju završenu školu za fotografa), bilo da se radi o bivšim amaterima koji su se uspjeli progurati u amaterske vode, što je njihovom egu dalo poleta.

To se očituje od toga da dotični ne žele pomoći ljudima s manje fotografskog iskustva, ili pak dijele savjete koje nitko nije tražio na način da izigravaju "generale poslije bitke" (po sistemu kako bi oni to "bolje napravili"). Isto tako im je i ispod časti reći nekom "amateru" da ima dobre fotografije; od njih se brane izjavama koje variraju od popriličnih budalaština, pa do pravih izlijeva narcisoidne prepotencije, a sve se svodi na omalovažavanje amatera - od opreme kojom rade, do samih fotografija i načina rada.

Evo samo nekoliko primjera (što izrečenih, što napisanih):

"Taj tvoj aparat je amaterski, ovaj moj je bolji, profesionalniji..."

"Ja se bavim fotografijom, a ti, ako si amater, ti se ne baviš..."

"To što se nazivaš uličnim fotografom je pretenciozno, za mene si više osoba koja hoda po cesti i fotka pizdarije..."

"Tebi treba biti čast asistirati tako poznatom fotografu kao što sam ja."

28.04.2013. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

subota, 27.04.2013.

I opet ameri tjeraju istu priču...

... da je fotografiranje potencijalni znak terorističkih aktivnosti.

Kako javlja Carlos Miller na blogu PINAC, Isti dan kad su američka agencija za domovinsku sigurnost te FBI tražili od građana da ima dostave svoje fotografije i video snimke eksplozija na bostonskom maratonu, izdali su (ponovo) priopćenje za javnost kako upotreba kamera može značiti terorističku aktivnost.

DHS and FBI Release Statement After Boston Bombings That Photography Can Lead to Terrorism

27.04.2013. u 06:00 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.04.2013.

Kad fotografi nemaju sreće...

Mediji su objavili kako se u Splitu, na otvorenju Zapadne obale, jednom fotografu dogodila nezgoda.

Na otvorenju Zapadne obale fotograf upao u more

Iako je fotograf, koji je pao u more, u procijep između rive i splavi (na kojoj je smještena pozornica), prošao bez ozlijeda, nastradali su njegova fotografska oprema, te spasilac koji mu je pokušao pomoći.

25.04.2013. u 18:04 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 21.04.2013.

Bresson i tajne njegovih fotografija

21.04.2013. u 14:59 • 0 KomentaraPrint#

subota, 20.04.2013.

Bostonski masakr ekspres-loncem

Dogodila se nova eksplozija u Americi. Na cilju Bostonskog maratona eksplodirale su dvije improvizirane naprave, a uslijed čega je poginulo nekoliko, a teže ili lakše ranjeno nekoliko stotina ljudi.

Boston Marathon bombings (wikipedia)

Kako je dosadašnja istraga pokazala, bombe su navodno bile sakrivene u ekspres loncima (koji su bili napunjeni nekakvim eksplozivom, čavlima, kuglicma i sličnim metalnim otpadom), a napadači su navodno Čečeni.

LICEMJERJE "MJERODAVNIH"

Prema "mjerodavnima" (čitaj: fah-idiotima koji uglavnom nemaju dodira sa stvarnošću, ali sebe svejedno nazivaju "ekspertima za sigurnost") svatko sa fotoaparatom je potencijalni terorist. Još od napada na WTC 2001, počela je vrlo agresivna propagandna kampanja u kojoj su "mjerodavni" etiketirali sve fotografe kao potencijalne teroriste, a fotografiranje kao "sumnjivu aktivnost".

Da njihov kolosalni idiotizam bude veći, čak su u jednom trenutku apelirali i to da ljudi svojim mobitelima snimaju svakoga tko se bavi "sumnjivim aktivnostima" (tj. fotografiranjem).

No upravo ti isti "mjerodavni" koji godinama uporno demoniziraju i teroriziraju fotografe izjednačavajući ih sa teroristima, odmah nakon napada poslali su apel svima koji su fotografirali, da ima pošalju fotografije i video snimke jer smtraju da bi one mogle pomoći u rješavanju slučaja.

Boston Marathon Explosions Reveal Hypocrisy Behind Police Attitude Towards Photographers

Inače, ovakva licemjerna praksa "mjerodavnih" idiota je zapravo uobičajena svugdje (tako je npr. fotografiranje raznih prevoznih sredstava "sumnjiva i potencijalno teroristička aktivnost", ali čim se dogodi neka nesreća, svi oni odmah okrenu ploču i raspituju se dal je netko nešto snimio...)

PARANOJA NA N-tu POTENCIJU

Odmah nakon napada u Bostonu su "pojačane sigurnosne mjere" u čitavoj zemlji. No kako je to do sada bilo, opet će vjerojatno sav teret "sigurnosti" fasovat fotografi (pogotovo oni sa malo većim kamerama).

Usput, kao primjer toga već se može navesti slučaj koji se dogodio dan-dva nakon napada u Bostonu. Tako je u New Jerseyu dignut alarm zbog toga što su dvojica muškaraca s bliskog istoka došli u jednu vatrogasnu postaju; htjeli su uslikati vatrogasna kola i napraviti interview sa vatrogascima, a što je (zbog profiliranja po izgledu i kamera) od strane nekoga odmah shvaćeno kao "opasnost"...

Paranoia Against Cameras and Middle Eastern Men Heightened After Boston Bombings

BUDUĆE MJERE "PREVENCIJE"?

S obzirom da su bombe bile sakrivene u ekspres-lonce, trebalo bi se zapitati hoće li nakon ovog događaja na popis "sumnjivih osoba" i "potencijalnih terorista" sada biti uvršteni i svi ono koji negdje kupe ekspres-lonac ili koji ga posjeduju?

No gotovo sigurno će i dalje " za svaki slučaj" tlačiti fotografe.

A jesu li ovi bombaši što fotografirali prije napada? Vrlo vjerojatno nisu...

20.04.2013. u 07:22 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 16.04.2013.

"Njeno veličanstvo" Beyonce

U Zagrebu bi se uskoro trebao održati koncert Beyonce.

Dotična je već jednom (2009. godine) održala koncert u Areni Zagreb, koji je u fotoreporterskim krugovima ostao zapamćen po tome da su akreditrirani fotoreporteri iz dvorane istjerani nakon svega 90 sekundi koncerta (kako je napisala jedna blogerica ).

Osim toga, prilikom njenog boravka u Dubrovniku, bilo je i fizičkih okršaja između tjelohranitelja dotične i snimatelja "jer su nekome smetale kamere" iako su se svi nalazili na javnom mjestu.

No, ovaj puta se otišlo i korak dalje - zbog "posebnih prohtjeva" dotične, svako fotografiranje (i općenito snimanje) je zabranjeno. Općenito je poznato kako gotovo sve "velike zvijezde" imaju nekakve svoje nebulozne posebne prohtijeve, no ovaj put je baš svima zabranjeno snimanje zbog neke fotografije objavljene u medijima, koja se dotičnoj nije svidjela (vjerojatno zbog kompleksa i frustracija koje dotična ima po pitanju vlastitog izgleda).

'Nitko dosad osim Beyonce nije branio fotografiranje'

Štoviše, organizatori su čak putem medija izdali i "posebno upozorenje za posjetitelje" u kojem se mole svi posjetitelji koncerta da ne donose fotoaparate i kamere, uz napomenu da organizator ne snosi nikakvu odgovornost ukoliko dođe do oduzimanja "nedozvoljenih predmeta".

No, veliko je pitanje, hoće li se ta ista "zabrana" odnositi i na ljude koji umjesto fotoaparata imaju mobitele s kamerama, a koji također u stanju snimati slike, i video, ili će se opet provoditi diskriminacija?

Na i kraju malo činjenica u vezi dotične i njene "umjetnosti"...:
Queen: Bohemian Rhapsody vs. Beyonce: Run the World (Girls)

16.04.2013. u 17:16 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.04.2013.

Telefonski multipraktici

Danas praktički svaka šuša sa naprednijim mobitelom koji ima kameru misli da je nekakav fotograf. Neki valdja smatraju kako je dovoljno nabaviti mobitel koji ima kameru sa brdom megapixela (i/ili dovoljno zvučno ime), te da se na račun toga odmah postaje fotografska legenda, iako se svo znanje fotografiranja svodi na pritiskanje okidača.

Štoviše, kao da se danas svi ti (da ih se tako nazove) "telefonski multipraktici" praktički više koriste za sve drugo osim za onu originalnu namjenu - telefoniranje. Od surfanja internetom, slušanja muzike, pisanja bilješki, pa do - fotografiranja.

Ova pojava da ljudi mobitelima fotografiraju sve i svašta, bez ikakvih kriterija i limita, je svakako dobila zamah razvojem društvenih mreža, i raznih on-line mobilnih foto-servisa. A osim toga, iako praktički svatko ima nekakav mobitel s kamerom, i svi sve snimaju, istovremeno svi gledaju, svi se zabrinjavaju i na koncu svi svakom prilikom tlače samo ljude sa "profesionalnom opremom".

Da se na kraju čovjek zapita da li posjedovanje "smartphone-a" tj. "pametnog telefona" sve više implicira - glupe korisnike? Jer nekada se sprave za snimanje kod kojih je bilo potrebno samo stisnuti okidač nazivalo - idiotima. A većina mobitela s kamerome je upravo takvo - funkcionira po principu "upali kameru i stisni okidač".

(Na fotografskom portalu Fotozine.org, jedan korisnik je pokrenuo raspravu o tome kakve probleme imaju fotografi sa ljudima koji se svojim mobitelima "igraju fotografa", npr. pojavu da bez pardona smetaju drugima, gurajući se u kadar...
Foto aparat vs. mobitel)

15.04.2013. u 20:03 • 0 KomentaraPrint#

petak, 12.04.2013.

Nebuloze iz oglasnika

Gledajući oglasnike u kojima se prodaje rabljena fotografska oprema, može se naći svega. No jedna vrlo važna stavka svakako je - cijena.

Normalno je i prihvatljivo da se npr. cijena nekog rabljenog fotoaparata, objektiva ili nekog trećeg komada opreme, vrti oko neke prosjčne cijene za takav rabljeni aparat. Svakako da može biti i nekih odstupanja na koje utječu stanje opreme, starost, te koliko je oprema korištena (noviji, malo korišteni fotoaparat bez ijedne ogrebotine, normalno da će koštati više od istog potpuno takvog koji je stariji, puno korišten i od upotrebe izlizanog i izgrebanog kućišta).

Što se pak same cijene tiče, već je ponato da vrlo niska cijena može značiti da se radi ili o ukradenoj opremi, ili da nekome vrlo hitno trebaju novci pa opremu prodaje u bescjenje, no ponekad ima i onih drugih, suprotnih ekstrema - da pojedinci fotoaparate koji realno vrijede nekoliko desetaka ili nekoliko stotina kuna pokušavaju prodati po debelo napumpanoj cijeni do nekoliko tisuća, ili čak desetaka tisuća kuna!!

Koji su razlozi za takve napumpane cijene teško je reći, no nekoliko ih je moguće - počevši od onih banalnih poput "tipfelera" prilikom upisivanja cijene (slučajno utipkana koja nula viška), pa do onih koji namjernim pumpanjem cijene pokušavaju od naivnih unovčiti nekakvu svoju "sentimentalnu vrijednost" zapravo bezvrijednog komada opreme...

Visoka cijena je opravdana jedino ako se doista radi o nekom vrhunskom, raritetnom ili antiknom komadu opreme.

12.04.2013. u 17:01 • 0 KomentaraPrint#

subota, 06.04.2013.

Kako surfanjem (ne) postati "pedofil"?

Kako javljaju mediji, navodno se prije nekog vremena na Facebooku pojavio video sa dječjom pornografijom koji je do trenutka uklanjanja navodno bio podijeljen oko 16000 puta, a "lajkan" 4000 puta.

Korisnike Facebooka šokirala dječja pornografija

Da li je dotična vijest istinita, ili se tek radi o "patki", nije poznato (iako se već događalo da su na facebooku otkrivani slučajevi distribucije pornografskih materijala), no možda nebi bilo na odmet ponovo se malo dotaknuti dotične teme, s obzirom na nove domaće zakone i problematiku koju su novi zakoni stvorili.

DOMAĆI ZAKONI

U zadnjoj verziji domaćeg kaznenog zakona definicija dječje pornografije se značajno proširila. Tako sada u nju, osim slika djece i maloljetnika u seksualno eksplicitnom ponašanju ili slika fokusiranim na njihove spolne organe, spadaju i slike koje prikazuju čak i punoljetne osobe koje (nekome - pitanje po kojim konkretnim mjerljivim kriterijima) izgledaju maloljetno, a uključene su u seksualne aktivnosti, kao i bilo kakvi crteži ili fotomontaže koje ni ne prikazuju pravu djecu!

Isto tako, osim posjedovanja takvih materijala (što je bilo kažnjivo i do sada), po novom zakonu kažnjivo je već i samo surfanje, tj. kako je u zakonu definirano "svijesno pristupanje".

Osim ovoga, zanimljivo je da se po novom zakonu i zakonska definicija djeteta proširila. Tako više ne postoji pojam "maloljetnik" već samo "dijete mlađe od 15" i "dijete starije od 15 godina" (a mlađe od 18). Koja je svrha toga može se samo nagađati, no kako se čini moglo bi biti to da se adolescente prikaže ranjivijima i bespomoćnijima nego što zapravo jesu.

"GRANIČNI" SLUČAJEVI

Osim što nove odredbe svojim širim definicijama zapravo jedino potencijalno kriminaliziraju veći broj ljudi (valjda da bi se umirili glasni dežurni dušebrižnici i pedofilofobi, te zadovoljile iste takve EU direktive), prvo se postavlja pitanje tko normalan može procijeniti da li neka osoba na slici ima 17 ili 18 godina - takvo što je ponekad teško i u živo na ulici, a kamoli na nekoj fotografiji ili videu. Nečiji subjektivni dojmovi na takav način definirani u zakonu predstavljaju sivu zonu koja može samo dovesti do toga da potpuno nedužni ljudi završe iza rešetaka.

Čisto primjera radi, u Americi se događalo da su se ljudi našli na optuženičkoj klupi zbog "dječje pornografije" zbog pornografskih materijala koji su prikazivali porno glumicu Melissu Ashley, koja je nekima "izgledala maloljetno" (žena je doslovno ravna kao daska!), te su stoga neki zaključili kako se radi o dječjoj pornografiji, iako je dotična svoje prve porno uradke snimila u dobi od 20 godina. Osim nje, postoji još i dosta drugih porno glumica sa malim grudima koje bi također mogle "nekome djelovati maloljetno"...

S druge strane, Traci Lords je svoje porno filmove počela snimati sa 15 godina, tvrdeći da ima 18, a u što su mnogi povjerovali, što zbog njene tadašnje poprilične razvijenosti, što zbog krivotvorenih dokumenata. Tek se naknadno otkrilo koliko dotična stvarno ima godina, a što je gotovo sve njene filmove preko noći pretvorilo u dječju pornografiju, a vlasnike videokaseta s dotičnim filmovima u "pedofile".

Naravno, ako se na slikama ili video materijalima jasno vidi da se radi o pretpubertetskoj osobi bez razvijenih sekundarnih spolnih obilježja upuštenim u seksualne aktivnosti, tu dileme o (i)legalnosti nema, no prema zakonskoj definiciji bilo da se radi o pretpubertetskom djetetu, osobi od 16 ili 17 godina ili punoljetnoj osobi koja "nekome izgleda maloljetno", zahvaljujući novom zakonu ispada sve je jednako ilegalno i jednako kažnjivo!

ZLOČIN I KAZNA?

Iako je zakon bio dosta dugo u pripremi, opet se unutar zakona događaju apsurdi što se tiče visina kazni s obzirom na težinu počinjenog kaznenog djela odnosno direktnog učinka nekog djela prema žrtvi.

Tako je i za gledanje slika i za sakupljanje slika propisana jednaka kazna od 1 do 8 godina zatvora, iako onaj tko to čini nije ni taknuo neko dijete pa direktnog učinka na žrtve zapravo uopće nema. No to je po visini kazne u istom rangu sa spolnim odnošajem s djetetom koji je kažnjiv od jedne do deset godina zatvora.

Nadalje, prema onome što u zakonu piše, s obzirom na visinu kazni, ispada da je skupljanje i gledanje slika čak teže i opasnije kazneno djelo od bludnih radnji nad djetetom (gdje se radi o direktnom doticaju s djetetom!!), s obzirom da se za bludne radnje može dobiti od 6 mjeseci do 5 godina (dakle, em niža minimalna kazna, em manji maksimum), dok je za zadovoljenje pohote pred djetetom kazna samo do godinu dana zatvora (bez zakonski propisanog minimuma)!

Treba li možda postaviti pitanje onima koji su sastavljali zakon i određivali visine kazni tko je tu lud da za kaznena djela s većim direktnim učinkom na žrtvu propisuje manje kazne?

REGISTAR PEDOFILA

Jedna od novotarija je i registar pedofila, koji je nastao po uzoru na druge zemlje koje već imaju slične registre. Iako mjerodavno ministarstvo podatke o registru u javnost daje na kapaljku, vjerojatno će se u tom registru naći svi oni koji budu proglašeni krivim za određena kaznena djela na štetu djece, no izgleda da će po dobrom starom običaju u isti koš biti strpani svi bez obzira na vrstu i težinu djela - od serijskih silovatelja djece, preko činitelja bludnih radnji i masturbatora na dječjim igralištima, pa do surfera koji su negdje (slučajno ili namjerno) kliknuli na neku stranicu na kojoj je bilo dječje pornografije, makar dijete u životu nikad nisu ni taknuli na spolno neprikladan način, ali ih sud proglasi krivima.

Možda bi bilo dobro spomenuti, u Američkom registru seksualnih prijestupnika uz serijske silovatelje i pedofile nalaze se čak i "streakeri", te ljudi koji su kažnjeni zbog mokrenja na javnom mjestu (jer se te stvari u nekim američkim saveznim državama smatraju "seksom")!

No koja je svrha takvog registra? Vjerojatno samo da se u javnosti stvori dojam kako "institucije rade svoj posao" u svrhu nekakve "prevencije" možebitnog spolnog nasilja nad djecom. No očito je mjerodavnima iz tih institucija promaknulo to da za određena zanimanja osoba ionako mora poslodavcu predočiti "potvrdu o nekažnjavanju", a na kojoj, ukoliko je ova osuđena za neko kazneno dijelo, ili se protiv nje vodi neki postupak, piše o kojem se kaznenom dijelu radi, sve dok za to dijelo ne nastupi zakonska rehabilitacija, odnosno dok/ako slučaj bude odbačen.

Isto tako, ako se radi o nekome tko prvi put počini neko djelo, to znači da osoba ionako prethodno nije osuđena, te da nije u registru, a što pak znači da je svrha registra kao nekakve prevencije zapravo totalno promašena - s jedne strane se zavarava javnost i daje ljudima lažan osjećaj sigurnosti, dok s druge strane sve one koji će zbog svoje struke raditi s djecom (dadilje, odgojitelji u vrtićima, učitelji, sportski treneri koji rade s djecom i slični..) samo morati rješavati još dodatne papirologije prilikom traženja posla (potvrdu da se osoba ne nalazi u registru).

PEDOFILI "U ORMARIĆU"

Nedavno je u medijima bilo objavljeno i to kako je jedan kardinal katoličke crkve izjavio kako je pedofilija bolest, a ne kazneno djelo. Zbog novinskog senzacionalizma i pristranosti (vjerojatno uzrokovanih skandalima zlostavljanja djece od strane katoličkih svećenika), napisi su izazvali poprilično zgražanje ljudi. Međutim, koliko god to nekima bilo neprihvatljivo, dotični sa svojom izjavom zapravo uopće nije u krivu - pedofilija doista jest psihička bolest, a kazneno djelo je samo ono što je u nekom zakonu neke države opisano kao kažnjivo.

Naime, prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB-10) pedofilija je psihička bolest koja spada u poremećaje spolne sklonosti. U dotičnoj klasifikaciji bolesti označena je šifrom F65.4. U toj istoj (F65) grupi nalaze se i F65.0 Fetišizam, F65.1 Fetišisticki transvestitizam, F65.2 Egzibicionizam, F65.3 Voajerizam, F65.5 Sadomazohizam, F65.6 Višestruki poremećaji spolne sklonosti, F65.8 Drugi poremećaji spolne sklonosti (npr. nekrofilija, dendrofilija, zoofilija isl.), te F65.9 Poremećaj spolne sklonosti, nespecifičan.

Po svojoj definiciji, pedofilija se očituje u spolnoj sklonosti prema pretpubertetskoj djeci (ali ne i adolescentima, što mnogi pogrešno misle - takva sklonost naziva se efebofilija).

No, mnogi isto tako nisu upućeni u to da se ljude ne šalje u zatvor zbog psihijatrijske dijagnoze, već isključivo ako u stanju ubrojivosti prekrše neki zakon. Tako pedofil ne ide u zatvor jer je pedofil (jer ima poremećaj pedofilije), nego ako prekrši zakon koji zabranjuje silovanje djece, bludne radnje itd.... Isto tako paranoik ne ide u zatvor zbog dijagnoze paranoje, već ako npr. prebije nekoga jer misli da ga ovaj ugrožava, isl... Lopov ne ide u zatvor zbog kleptomanije nego zbog toga ako počini razbojstvo itd. Ljude sa psihijatrijskim dijazgnozama se upućuje na psihijatrijsko liječenje. No zbog postojanja vrlo raširene pretpostavke da se "pedofiliju ne može liječiti", zapravo se vrlo malo radi na tome (ako uopće), a pravih znanstvenih istraživanja na tom području gotovo da i nema (sve se bazira na nekakvim pretpostavkama, a zaboravlja se da je pretpostavka majka svih pogrešaka).

Još je jedan problem što se svakodnevno pojam "pedofilija" i u medijima i u svakodnevnom govoru koristi preopširno i van onoga što dotični pojam točno označava, a ponekad se ide čak i toliko daleko da ga se koristi i za vezu mlade (maloljetne) osobe iznad zakonski legalne starosti za stupanje u spolni odnos sa starijom (punoljetnom) osobom, iako to sa pedofilijom nema nikakve veze.

(NE)LOGIKA!?

Tu bi se svakako moglo potegnuti poprilična debata o tome kako to da je (pod paskom zaštite djece) zabranjeno i kažnjivo gledati i sakupljati slike koje prikazuju djecu u seksualnim aktivnostima, no istovremeno nije ni namanje kažnjivo (štoviše potpuno je legalno!) gledati i sakupljati slike sa npr. raskomadanim i raspadajućim truplima i pravim snimkama egzekucija, ili filmove obijesne vožnje i prometnih nesreća i sličnih inače kažnjivih aktivnosti.

Štoviše, za opravdanje takve prakse se često koristi argument kako "gledanje i skupljanje slika koje prikazuju seksualno zlostavljanje djece, potiče daljnje zlostavljanje djece". No po toj "logici" nešto nije u redu - naime, prema potpuno istom obrazcu moglo bi se tvrditi i to da npr. "gledanje i skupljanje slika raskomadanih trupala i u ratu ubijenih ljudi potiče na ubijanje ljudi i izaziva ratove po svijetu". Ili da gledanje slika i videa obijesne vožnje potiče izazaivanje prometnih nesreća. Pa kako to onda da se u svrhu sprečavanja ratova i ubojstava ljudi, ili povećanja sigurnosti u prometu ne sankcionira skupljanje i gledanje slika raskomadanih trupala i ubijenih ljudi, obijesne vožnje...!?

Čini se da se logika od strane dušebrižnika (i zakonodavaca koji im idu na ruku) vole pimjenjivati selektivno, po metodi dvostrukih pravila. Štoviše, logiku i racionalnu raspravu se u današnje vrijeme voli zaobilaziti citiranjem interesa djece...

Drugim rječima, ako neka osoba ima na kompjuteru na tone fotografija koje prikazuju raskomadanih trupala i sličnih morbidnih prizora (od kojih bi se većini doslovno digao želudac), zakonski je sve u savršenom redu. No dovoljno se kod nekoga nađe nekoliko golišavih fotografija djece iz obiteljskog albuma, pa da zaglibi, kao što se dogodilo jednom paru, zbog fotografija kupanja vlastite djece (LINK).

SLUČAJNI "PEDOFILI"

Daljnji problem je taj da (zbog novog zakona) postoje sasvim realne šanse da netko ni kriv ni dužan, bez pedofilskih sklonosti, postane "pedofil" samo zbog surfanja internetom, pogotovo ako vrlo često internetom surfa u potrazi za (sasvim legalnim) pornografskim materijalima.

Naime, iako na "mainstream" besplatnim pornografskim stranicama dječje pornografije nema, (tj. bilo kakvi sumnjivi foto i video materijali se ekspresno brišu od strane uvijek budnih administratora), na raznim imageboardovima (npr. 4chan - na kojem je nastao Pedobear) i drugim sličnim "opskurnim" stranicama sa malim prometom i pretežno amaterskom pornografijom, stvari baš i nisu tako blistave - tamo se doslovno može naići na sve i svašta, uključujući i ilegalnu pornografiju (bilo u obliku postova sa slikama ili video uradcima, bilo u obliku linkova koji vode na takve stranice).

Tako npr. postoje imageboardovi namjenjeni samo pornografiji. No lako se može dogoditi da netko na njih postavi (ili točnije rečeno podmetne) i ilegalne materijale ili linkove na takve materijale. Svatko tko klikne na link i pristupi im, postaje "pedofil", jer bez obzira što dotični nije sa te stranice ništa skinuo, njegova IP adresa ostaje zabilježena.

Ako se dogodi da na takav način nekoliko puta preko linkova zaluta na neku (istu) stranicu, njegova IP adresa će biti zabilježena više puta, a to bi pak prema novoj zakonskoj definiciji automatski moglo značiti da se radi o "svijesnom pristupanju", iako zapravo uopće ne postoji namjera, već se radi o pukoj slučajnosti (koja zapravo nije rpblem surfera, već onoga tko je na tu stranicu podmetnuo dotične materijale)...

Upravo što se tiče linkova, teško je, ponekad čak i nemoguće, znati na koju točno stranicu vodi neki link, pogotovo ako je link prethodno provučen kroz neki servis za skraćivanje linkova (npr. TinyURL). Ovdje je detaljno opisano kako takav servis radi: LINK

Osim toga, tu su i razne java-skripte koje su poznate po preusmjeravanjima i mnogobrojnim iritantnim pop-up prozorima. Dovoljno je da netko podmetne na neku stranicu (ili pod neki link) java-skriptu koja preusmjerava na stranicu sa ilegalnim sadržajima i eto problema...

Također, može se dogoditi i da se hakerskim napadima "unerede" sasvim legalne stranice koje s pornografijom nemaju nikakve veze. Dovoljno se samo prisjetiti famozne akcije "sledgehammer" iz 2008. godine; nakon što je hakerskim napadom na stranicu hrvatskog astronomskog društva postavljeni materijali sa dječjom pornografijom, oko 180 ljudi našlo se pod istragom. Iako je navodno kod svega 20ak ljudi nešto i pronađeno, da je kojim slučajem onda vrijedio zakon kakav vrijedi danas, vrlo vjerojatbnno bi se svih tih preostalih 160 ljudi našlo na optuženičkoj klupi, a možda i u zatvoru. I tu nebi bilo pitanje da bi tužitelj morao dokazivati njihovu krivnju, već bi oni morali na sudu dokazivati svoju nevinost (jer je tužitelju dovoljni dokaz to da postoji IP adresa posjeta dotičnoj stranici).

PRAVI PEDOFILI

S druge strane, oni koji doista koriste internet za distribuciju dječje pornografije i pristupanje takvim i sličnim ilegalnim sadržajima (bilo da sami proizvode, bilo da već postojeće pornografske materijale samo proslijeđuju dalje ili ih skupljaju), to uglavnom čine tako da na internetu maksimalno prikrivaju svoj "on-line identitet".

To uglavnom čine na načine od toga da hvataju vezu na internet preko susjedovog WLAN-a, bilo da se skrivaju iza nekog anonimnog proxyja, ili pak koriste TOR ili neki drugi sličan servis, a upravo zbog svega toga bivaju vrlo rijetko otkriveni.

PRAVA PREVENCIJA?

Za razliku od raznih dušebrižničkih preventivnih nebuloza (onih tipa da se djeci mora zamagliti lice na slici i slično), postoji način koji predstavlja pravu (praktičnu) prevenciju slučajeva iskorištavanja djece u seksualne svrhe putem interneta, no koja se u Hrvatskoj, čini se, ne koristi. Da bi se takva prevencija provela, potrebno je i u Hrvatskoj uvesti servis koji bi omogućavao blokadu pristupa određenim web-stranicama sa ilegalnim sadržajima.

Kao vrlo dobar primjer jednog takvog servisa za prijavu ilegalnih web stranica, news grupa i sličnog, može poslužiti britanski "Internet watch foundation".

Internet watch foundation

Naime, Internet watch foundation je on-line servis putem kojega svaki surfer može (bilo anonimno ili ne) prijaviti svaki nailazak na web-stranice sa dječjom pornografijom, ili za koje (po nekom svom nahođenju) smatra da su dječja pornografija (ali ne mora stvarno biti jer de facto nije svaka slika golog djeteta nužno i pornografija, iako ima onih koji tako misle).

Nakon svake prijave web stranice, prijava se obrađuje na način da se provjeri da li prijavljena stranica doista sadrži ilegalne materijale. U slučaju da ih ne sadrži, ne poduzima se ništa. No u slučaju da se doista utvrdi da na stranici ima ilegalnih materijala, odmah se svim ISP-ovima u zemlji šalje nalog da dotičnoj stranici blokiraju pristup, kako njihovi korisnici nebi slučajno dotičnoj dalje mogli pristupiti, a ta informacija se zatim dalje proslijeđuje i policiji na daljnju obradu (lociranje servera, hosting providera radi uklanjanja sadržaja, traženje distributera isl...). Pristup stranici (ili čitavoj domeni) ostaje blokiran sve dok se ne dobije povratna informacija da je ilegalni materijal uklonjen. (shema)

Osim blokade pristupa putem ISP-a u matičnoj zemlji (Velikoj Britaniji), IWF također šalje obavijest i internetskim tražilicama da dotične prijavljene stranice ne prikazuju u rezultatima pretrage (no to dotične sranice ne uklanja sa interneta!)

Kod nas se za sada može takve stranice jedino prijaviti policiji (valjda telefonski ili e-mailom), no da li se nakon toga blokira pristup dotičnim stranicama, kako im drugi ne bi mogli pristupati, dok se ne utvrdi o čemu se radi, nije poznato...

ZAKLJUČAK?
Možda nebi bilo na odmet, zbog ovakvih zakona, i velikih mogućnosti podmetanja (koje na internetu nisu rijetkost ni po pitanju mnogih drugih stvari) vratiti se dobrim starim časopisima i provjerenim DVD-ima iz videoteka...

06.04.2013. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

petak, 05.04.2013.

Gluposti antifotografskih "sveznalica"

Danas se pojavila nek čudna tendencija da svatko glumi eksperta za nešto, i to najčešće za ono o čemu nema blagog pojma. Tako u svrhu opravdavanja svojih stavova i uvjerenja, takvi ljudi nerjetko sebe na licu mjesta proglase "autoritetom". Oni koji imaju neku averziju prema fotografiji i fotografima, kad god treba nekoga tlačiti, sebe proglašavaju "ekspertima" i "sveznalicama" za fotografiju iako o njoj nemaju blagog pojma.

Zapravo se može reći da općenito u takvim situacijama drugima o toleranciji najviše prodikuju netolerantni, o pravu na privatnost veliki egzibicionisti, o slobodama prodikuju oni koji bi samo nešto kontrolirali i zabranjivali, a o pristojnosti i kulturi upravo oni kojima ta pristojnost nedostaje, a jedina kultura koju imaju su bakterije.

Evo nekih gluposti o fotografima, fotografiji i fotografiranju koji se mogu čuti u živo ili se pak mogu pročitati na internetskim forumima, a koje propagiraju takve "sveznalice" u momentima kada treba tlačiti fotografe, a koje mnogi smatraju da su točne i istinite iako uopće nisu (štoviše, upravo suprotno):

** "Zabranjeno je snimati (ljude) na javnoj površini bez (njihove) dozvole"


Ne postoji niti jedan zakon koji zabranjuje snimanje na javnoj površini (pa da bi se za snimanje trebalo tražiti nekakvu posebnu dozvolu). U svim slobodnim zemljama, zabranjeno je (bez obzira što neki ljudi mislili) samo ono što je zabranjeno nekim zakonom ili znakom. (snimanje može biti zabranjeno samo ako postoji znak zabrane, a ta zabrana vrijedi tek nakon znaka). Onaj tko tvrdi suprotno vrlo vjerojatno ima mentalitet kakav postoji samo u totalitarnim zemljama u kojima je sve zabranjeno, osim onoga što je dozvoljeno (kao npr. Kambodža za vrijeme Crvenih Kmera, Sjeverna Koreja danas i slične...)

** "Na javnim mjestima se smije snimati samo javne osobe"

Vidi prvu stavku. Osim toga, što je to javna osoba? Glumci? Pjevači? Političari? Netko treći? Naime nigdje u zakonu ne postoji definicija "javne osobe", niti postoji "registar" javnih osoba, niti nekome na čelu piše da je "javna osoba." De facto, svaka osoba izlaskom iz svojeg privatnog prostora izlaže se pogledu javnosti i na taj način postaje "javna osoba".

** "Zabranjeno je snimati djecu bez dozvole roditelja"

Ovo uvjerenje je nastalo zbog (pre)slobdnih interpretacija raznih "kodeksa" i "preporuka" (dječje pravobaniteljice); svi ti razni "kodeksi", "preporuke" i slično nisu zakoni, te stoga nisu obvezujući, a u nekim slučajevima su čak i sastavaljani od strane onih koji o fotografiranju i medijskom izvještavaljnju zapravo nemaju blagog pojma.

** "Na plažama je zabranjeno snimanje."

Plaža je javna površina, te na njoj vrijede potpuno isti zakoni koji vrijede i na svim drugim javnim površinama (vidi prvu stavku). Općenito, tko ne želi da ga se vidi, neka se ne pokazuje. Ista stvar vrijedi i za djecu - tko ne želi da mu netko vidi djecu nek ih ne pokazuje javno ili neka ih na plaži odjene i nek pazi da nekome ne uđe u kadar.

** "Ako je nešto pod video nadzorom, onda se to ne smije snimati"

Fotoaparati, kakvi god bili, ne onesposobljavaju nadzorne kamere, niti predstavljaju bilo kakvu prijetnju sigurnosti. No štoviše, ponekad je tu teško licemjerje onih koji su sami postavili video nadzor kako bi "iz sigurnosnih razloga" snimali druge, ali iz tih istih "sigurnosnih razloga" ne dozvoljavaju drugima da snimaju njih (koristeći razne, često glupe i totalno nelogične racionalizacije).

** "Vlasnik je zabranio snimanje zgrade..."

Vlasnik nekog objekta može zabraniti snimanjesamo u unutrašnjosti objekta (u tom slučaju mora na ulazu istaknuti i znak), no snimanje objekta izvana, i pogotovo još sa javne površine, ne može nitko zabraniti, ma što god mislio o svojoj važnosti.

** "Ne može se takvim (SLR) aparatom snimati za privatne potrebe"


Svakim fotoapartom se može snimati za osobne potrebe. Bez obzira bio to SLR, kompakt, mobitel ili camera obscura. S druge strane i slika iz mobitela može završiti u novinama ili na nekoj reklami, dok oni koji snimaju SLR aparatima za svoje potrebe to čine uglavnom zbog toga što su si mogli priuštiti skuplji aparat koji proizvodi malo kvalitetnije fotografije.

** "...ali vi imate profesionalnu opremu"

Vidi prethodnu stavku: Ne postoji profesionalna oprema, postoje samo profesionalni fotografi. Fotografija je fotografija, bez obzira čime je snimljena. Ilustrativno, ako "cigo" vozi tamić umjesto fiće, ne znači da je zbog toga profesionalni autoprijevoznik. Štoviše, profiliranje i selektivno nametanje zabrana po vrsti i veličini nečije opreme nije ništa drugo nego diskriminacija.

** "Što netko ima slikati po cesti/plaži/igralištu ako nije novinar?"


Puno toga. Možda se radi o turistu koji snima za uspomenu s putovanja, ili, ako se radi o kakvom umjetniku, snima ulične prizore, panorame i druge slične stvari koje fotografski nepismene osobe (iz uvodnog odlomka) ne vide. Štoviše, takvi kojima nije jasno što netko ima snimati po gradu, valjda misle da su stare poznate fotografije gradskih veduta i ljudi na ulicama nastale same od sebe ili da takve fotografije snimaju mali nevidljivi patuljci.

** "..., ali taj čovjek je poznati fotograf."

Svi oni koji su danas "poznati fotografi" (bilo živi ili mrtvi), i čije slike mnogi rado gledaju, su u vrijeme kada su počinjali bili vrlo nepoznati. Nit je Henri Cartier-Bresson onog trenutka kad je primio aparat u ruke postao svijetski poznat, isto kao ni Robert Capa, Tošo Dabac,Vivian Maier ili bilo koji drugi "poznati fotograf".

** "Danas su drugačija veremena nego prije."

Nisu vremena drugačija, već su drugačiji ljudi. Fotografija je u svojoj biti ostala ista (osim možda medija na kojeg se snima), ali ljudi su se promjenili - postali prekomotni, preglupi i preparanoični.

05.04.2013. u 10:37 • 0 KomentaraPrint#

četvrtak, 04.04.2013.

Zabranjeno snimanje u šumama!?!?

Na forumu portala Fotozine.org osvanula je informacija kako je jednom fotografu lovnik u šumi oduzeo fotografsku opremu!

Oduzimanje opreme od strane lovnika

Postavja se pitanje, imaju li lovnici/lovočuvari uopće ovlast privremenog oduzimanja predmeta, u ovom slučaju konkretno, fotografske opreme (ili je tu nadležna isklučivo policija), ili je to opet hir nekog "sveznajućeg" koji na račun toga što ima nekakvu "ovlast" i uniformu na svoju ruku i iz nekih svojih svjetonazora izmišlja svoje "zakone"?

04.04.2013. u 18:00 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 02.04.2013.

Epilog slučaja 600

Čini se da je slučaj 600 konačno gotov. Stručno povjerenstvo je zaključilo da knjiga "Bum Tomica" nije pornografska, kako su neki sugerirali, te podigli popriličnu medijsku buku...

Bum Tomica nije pornografija, ostaje lektira za školarce
"Bum Tomica" se opravdano nalazi na popisu lektire...


Osim što će možda na kraju svega gunđati dušebrižnici koji su pokrenuli hajku na dotičnu, s obzirom da (na svu sreću, op.a.) nije po njihovom.

Na kraju, možda nebi bilo naodmet da se još jednom ponovi kako je općenito perverzan onaj tko vidi perverziju tamo gdje je nema (bez obzira bio on "perverznjak" ili "moralist"), te da su razni "moralisti dušebrižnici" već nadaleko poznati po tome da vole dizati buku i hajku oko svega što se njima samima ne sviđa (zbog nekih njihovih "ćudorednih" svjetonazora), proglašavajući to nekakvim "opasnostima", "nemoralom", "pornografijom", .... isl.

Bilo da se, kao u ovom slučaju, radi o "nepoćudnim riječima" u nekoj knjizi (još uvijek se dotični nisu oglasili po pitanju Lolite, a koju u knjižnjici može posuditi i neki maloljetnik, osnosno po novoj zakonskoj definiciji "dijete", op.a.), bilo da se radi o slučajevima poput onog slučaja fotografa Mije Vesovića, gdje su nekome "problem" bile "nepoćudne" golišave fotografije iz obiteljskog albuma...

02.04.2013. u 18:16 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< travanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati da se drže teme posta i bontona! Svi nesuvisli i nebulozni komentari, te komentari koji budu sadržavali uvrede, omalovažavanja, provokacije, trolanje, spam i slično će biti obrisani bez pardona, a komentatori blokirani.

(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)

Linkovi

Važniji članci na blogu
Hrvatski zakoni
131. vs 144.
Vrste nasilja nad fotografima
Birokratsko nasilje
Kome i zašto smetaju kamere
Razlikovanje pojmova za idiote #1
Razlikovanje pojmova za idiote #2
Za domaće pilote dronova
Zašto je dobro imati auto-kameru
Murphijevi zakoni fotografije
Murphijevi zakoni fotografije 2
Zašto takav naziv bloga?

Fotografski blogovi
Bablfotograf
Bergaz naopačke rip
Delicatus
Fotografske priče
Geomir
hawkeye_1306
Klik-Po Europama rip
Kojekakve rip
Let lastavica
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota rip
VladKrvoglad

Ostali blogovi
Alexxl
Čarapa Floyd
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice
Semper contra rip
U zvijezdama piše

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.

Arhiva

Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (13)
Prosinac 2022 (10)
Studeni 2022 (12)
Listopad 2022 (3)
Kolovoz 2022 (1)
Srpanj 2022 (6)
Lipanj 2022 (8)
Svibanj 2022 (5)
Travanj 2022 (7)
Ožujak 2022 (10)
Veljača 2022 (10)
Siječanj 2022 (13)
Prosinac 2021 (8)
Studeni 2021 (10)
Listopad 2021 (15)
Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (7)
Srpanj 2021 (9)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (12)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (9)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (10)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (23)
Ožujak 2020 (27)
Veljača 2020 (17)
Siječanj 2020 (11)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (5)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (11)
Lipanj 2019 (9)
Svibanj 2019 (7)
Travanj 2019 (7)
Ožujak 2019 (14)
Veljača 2019 (10)

Početak