Danas se pojavila nek čudna tendencija da svatko glumi eksperta za nešto, i to najčešće za ono o čemu nema blagog pojma. Tako u svrhu opravdavanja svojih stavova i uvjerenja, takvi ljudi nerjetko sebe na licu mjesta proglase "autoritetom". Oni koji imaju neku averziju prema fotografiji i fotografima, kad god treba nekoga tlačiti, sebe proglašavaju "ekspertima" i "sveznalicama" za fotografiju iako o njoj nemaju blagog pojma.
Zapravo se može reći da općenito u takvim situacijama drugima o toleranciji najviše prodikuju netolerantni, o pravu na privatnost veliki egzibicionisti, o slobodama prodikuju oni koji bi samo nešto kontrolirali i zabranjivali, a o pristojnosti i kulturi upravo oni kojima ta pristojnost nedostaje, a jedina kultura koju imaju su bakterije.
Evo nekih gluposti o fotografima, fotografiji i fotografiranju koji se mogu čuti u živo ili se pak mogu pročitati na internetskim forumima, a koje propagiraju takve "sveznalice" u momentima kada treba tlačiti fotografe, a koje mnogi smatraju da su točne i istinite iako uopće nisu (štoviše, upravo suprotno):
** "Zabranjeno je snimati (ljude) na javnoj površini bez (njihove) dozvole"
Ne postoji niti jedan zakon koji zabranjuje snimanje na javnoj površini (pa da bi se za snimanje trebalo tražiti nekakvu posebnu dozvolu). U svim slobodnim zemljama, zabranjeno je (bez obzira što neki ljudi mislili) samo ono što je zabranjeno nekim zakonom ili znakom. (snimanje može biti zabranjeno samo ako postoji znak zabrane, a ta zabrana vrijedi tek nakon znaka). Onaj tko tvrdi suprotno vrlo vjerojatno ima mentalitet kakav postoji samo u totalitarnim zemljama u kojima je sve zabranjeno, osim onoga što je dozvoljeno (kao npr. Kambodža za vrijeme Crvenih Kmera, Sjeverna Koreja danas i slične...)
** "Na javnim mjestima se smije snimati samo javne osobe"
Vidi prvu stavku. Osim toga, što je to javna osoba? Glumci? Pjevači? Političari? Netko treći? Naime nigdje u zakonu ne postoji definicija "javne osobe", niti postoji "registar" javnih osoba, niti nekome na čelu piše da je "javna osoba." De facto, svaka osoba izlaskom iz svojeg privatnog prostora izlaže se pogledu javnosti i na taj način postaje "javna osoba".
** "Zabranjeno je snimati djecu bez dozvole roditelja"
Ovo uvjerenje je nastalo zbog (pre)slobdnih interpretacija raznih "kodeksa" i "preporuka" (dječje pravobaniteljice); svi ti razni "kodeksi", "preporuke" i slično nisu zakoni, te stoga nisu obvezujući, a u nekim slučajevima su čak i sastavaljani od strane onih koji o fotografiranju i medijskom izvještavaljnju zapravo nemaju blagog pojma.
** "Na plažama je zabranjeno snimanje."
Plaža je javna površina, te na njoj vrijede potpuno isti zakoni koji vrijede i na svim drugim javnim površinama (vidi prvu stavku). Općenito, tko ne želi da ga se vidi, neka se ne pokazuje. Ista stvar vrijedi i za djecu - tko ne želi da mu netko vidi djecu nek ih ne pokazuje javno ili neka ih na plaži odjene i nek pazi da nekome ne uđe u kadar.
** "Ako je nešto pod video nadzorom, onda se to ne smije snimati"
Fotoaparati, kakvi god bili, ne onesposobljavaju nadzorne kamere, niti predstavljaju bilo kakvu prijetnju sigurnosti. No štoviše, ponekad je tu teško licemjerje onih koji su sami postavili video nadzor kako bi "iz sigurnosnih razloga" snimali druge, ali iz tih istih "sigurnosnih razloga" ne dozvoljavaju drugima da snimaju njih (koristeći razne, često glupe i totalno nelogične racionalizacije).
** "Vlasnik je zabranio snimanje zgrade..."
Vlasnik nekog objekta može zabraniti snimanjesamo u unutrašnjosti objekta (u tom slučaju mora na ulazu istaknuti i znak), no snimanje objekta izvana, i pogotovo još sa javne površine, ne može nitko zabraniti, ma što god mislio o svojoj važnosti.
** "Ne može se takvim (SLR) aparatom snimati za privatne potrebe"
Svakim fotoapartom se može snimati za osobne potrebe. Bez obzira bio to SLR, kompakt, mobitel ili camera obscura. S druge strane i slika iz mobitela može završiti u novinama ili na nekoj reklami, dok oni koji snimaju SLR aparatima za svoje potrebe to čine uglavnom zbog toga što su si mogli priuštiti skuplji aparat koji proizvodi malo kvalitetnije fotografije.
** "...ali vi imate profesionalnu opremu"
Vidi prethodnu stavku: Ne postoji profesionalna oprema, postoje samo profesionalni fotografi. Fotografija je fotografija, bez obzira čime je snimljena. Ilustrativno, ako "cigo" vozi tamić umjesto fiće, ne znači da je zbog toga profesionalni autoprijevoznik. Štoviše, profiliranje i selektivno nametanje zabrana po vrsti i veličini nečije opreme nije ništa drugo nego diskriminacija.
** "Što netko ima slikati po cesti/plaži/igralištu ako nije novinar?"
Puno toga. Možda se radi o turistu koji snima za uspomenu s putovanja, ili, ako se radi o kakvom umjetniku, snima ulične prizore, panorame i druge slične stvari koje fotografski nepismene osobe (iz uvodnog odlomka) ne vide. Štoviše, takvi kojima nije jasno što netko ima snimati po gradu, valjda misle da su stare poznate fotografije gradskih veduta i ljudi na ulicama nastale same od sebe ili da takve fotografije snimaju mali nevidljivi patuljci.
** "..., ali taj čovjek je poznati fotograf."
Svi oni koji su danas "poznati fotografi" (bilo živi ili mrtvi), i čije slike mnogi rado gledaju, su u vrijeme kada su počinjali bili vrlo nepoznati. Nit je Henri Cartier-Bresson onog trenutka kad je primio aparat u ruke postao svijetski poznat, isto kao ni Robert Capa, Tošo Dabac,Vivian Maier ili bilo koji drugi "poznati fotograf".
** "Danas su drugačija veremena nego prije."
Nisu vremena drugačija, već su drugačiji ljudi. Fotografija je u svojoj biti ostala ista (osim možda medija na kojeg se snima), ali ljudi su se promjenili - postali prekomotni, preglupi i preparanoični.
Post je objavljen 05.04.2013. u 10:37 sati.