Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 28.05.2013.

Izrezivanje - da ili ne?

Izrezivanje fotografija je, za one koji ne znaju, uklanjane neželjenih dijelova fotografije i zadržavanje samo jednog dijela originalnog kadra. Ono što se na engleskom zove "crop".

Među fotografima se često vode poprilične polemike o tome da li raditi izrez fotografija ili ne, odnosno da li je on "dozvoljen" ili je "zabranjen".

Tako u jedan tabor spadaju svi oni koji smatraju da se fotografiju nipošto ne smije rezati. Takvi se vole razbacivati tvrdnjama kako se kvaliteta fotografa očituje prvenstveno u tome da aparatom svaki put "savršeno" uhvati kadar. Iako je ta osobina svakako poželjna, ipak ponekad nije sasvim lako izvediva ni iskusnim fotografima.

Po njima zapravo ispada da je sasvim opravdano odbaciti inače odlične fotografije koje je upropastilo samo to što je npr. netko uletio u kadar, ili se uz rub kadra slučajno našlo nešto što jako odvlaći pažnju sa glavnog objekta slike, ili pak ako je objektiv imao preširoko vidno polje te uhvatio još i mnogo drugih neželjenih objekata na slici, i sličnih situacija...

U drugi tabor spadaju oni koji smatraju da je rezanje fotografija sasvim normalno, te taj dio obrade fotografije smatraju sasvim opravdanim u situacijama ako nešto uleti uz rub kadra, ako nešto uz rub kadra odvlači pozornost od glavnog objekta u kadru, ako je horizont nije ravan, ako je objekt snimanja predaleko s obzirom na vidno polje dostupnog objektiva, ili pak ako prilikom snimanja nisu sasvim sigurni u kadar koji žele dobiti, pa za svaki slučaj snime širi kadar, a naknadno, pri obradi, rade izrez da bi dobili onaj željeni.

subota, 18.05.2013.

Ruske propagandne fotografije

Rusi su vrlo poznati po tome što su, u novijoj povijesti, u svrhu propagande često koristili fotomontaže.

Bilo da se radilo o brisanju "nepoćudnih" (protivnika komunističkog režima), bilo da se radilo o dodavanju nepostojećih elemenata na slike sa svrhom demoniziranja nekoga ili nečega.

Evo jedne galerije montiranih ruskih propagandnih fotografija nastalih za vrijeme drugog svijetskog rata, zajedno sa originalnim fotografijama.

Soviet photo manipulation of World War II

Usput, nadaleko poznata fotografija postavljanja zastave na zgradu Reichstaga također je "dorađena" za potrebe propagande...

nedjelja, 12.05.2013.

Američka policijska bolest

Evo jedan dobar primjer sa bloga PINAC kako američka policija, koja je očito puna idiota, može nevinom čovjeku čovjeku uništiti život iz pukog razloga što ovaj ima fotoaparat, a oni nemaju što za raditi pa si sami izmišljaju posao... (a što će onda prvdati standardnim floskulama da "oni samo rade svoj posao" i da je to "zbog sigurnosti").

Arizona Man Winds Up Jailed, Unemployed and Homeless After Photographing Courthouse

petak, 10.05.2013.

Slike "duhova"

Svako malo se u medijima, pogotovo onim senzacionalističkim, a koji redovito ciljaju na lakovjernu i neuku populaciju, mogu naći članci u kojima se tvrdi kako je netko negdje u nekom trenutku "snimio duha", "čudovište", "NLO" ili nešto treće. Naravno, sve je popraćeno dotičnom fotografijom, a priča je uvijek u stilu "iznenadio se kad je vidio razvijenu fotografiju" i/ili "bili su sami, ali se na slici ukazao još netko".

Senzacionalistički napisi često idu baš na to da kod ljudi suzbiju kritičko razmišljanje nevjerojatnim tvrdnjama, tako da mnogima ne pada ni na kraj pameti da se iza nečega može nalaziti vrlo jednostavni i banalni razlozi, iako same slike ponekad doista djeluju fantastično i jezovito kao da su iz kakvog horor filma...

No ono što stoji iza dotičnih "fotografija duhova" je zapravo vrlo banalno, a svodi se na stvari od fenomena koji se zove pareidolija, preko slučajnih optičkih pojava, grešaka na fotomaterijalu, pa do namjernih fotografskih manipulacija i pričanja bajki. A ponekad i od svega toga pomalo.

1. Pareidolija

Pareidolija je pojava u kojoj ljudski mozak određene nasumične oblike automatski protumači kao neki točno određeni (poznati) lik, a najčešće se radi o ljudskom licu ili liku.

Često se javlja u situacijama poput igre svijetla i sjene, ili pak slučajnog položaja nekih stvarnih predmeta, svjetala ili drugih sličnih rekvizita, mokrih i masnih mrlja i sličnog, te u njima ljudi vide "duhove","svece","čudovišta" i slična "bića"...

2. Slučajni efekti, defekti i slični artefakti...

Određene optičke pojave te greške na fotomaterijalima ili kod procesuiranja fotomaterijala također znaju proizvesti "duhove" na slici; slučajno djelomično osvjetljavnje fotografskog materijala, ili greške u procesuiranju i manipulaciji fotografskim materijalom znaju ponekad rezultirati zanimljivim flekama i sličnim pojavama, a ako dotične imaju oblik nečega poznatoga ili se pak slučajno nađu na "odgovarajućem" mjestu na slici, opet će se naći onih koji će u njima (zbog pareidolije) vidjeti "duhove", "auru", "dušu koja napušta tijelo" ili neki slični "nadnaravni" fenomen.

Slične pojave se mogu pojaviti i na snimljenim fotografijama gdje utjecaj na slicu naprave neki slučajni optički efekti poput refleksije u staklu, unutar samog objektiva ("lens flare"-a), loma svijetlosti, nećistoće ili sličnog, pa ljudskom mozgu izgledaju kao "neki lik" ili neka "nadnaravna pojava"...

3. Namjerne fotografske manipulacije

Fotografiju je danas lakše lažirati nego ikada prije, prvenstveno zahvaljujući Photoshop-u i sličnim programima za obradu, no to ne znači da i prije, u doba filma i fotografskih ploča, nije bilo lažiranja, i to onih vrlo opsežnih...

Tako je kod fotografskih manipulacija, dvostruka ekspozicija najbanalnija metoda za "slike duhova". Kako je takva slika zabilježena i na samom negativu prilikom samog snimanja, lakše je naivnima prodati priču o duhovima kvaziargumentom "da je to snimljeno tako na originalu (negativu)". Jer kod svake dvostruke ekspozicije sve ono što je snimljeno djeluje prozirno, a nekad i van realnih proporcija.

Duge ekspozicije su također jedna od metoda koja ponekad zna proizvesti "sliku duhova". Naime, dovoljno da se kod malo duže ekspozicije netko pomakne, pa da njegov lik na slici ostane zamrljan do neprepoznatljivosti, ili pak da kod vrlo dugih ekspozicija netko ušeta u kadar i neko, relativno kratko vrijeme, ostane stajati na istome mjestu (da njegov lik na slici ostane zamrljan i proziran). Ili pak kod duge ekspozicije nekakvom svijetiljkom osvjetli kadar i tome slično...

U pravim fotomontažama se jednostavno iz dvije ili više fotografija složi jedna. Tako se prilikom izrade povećanja, jednostavno se na isti fotografski papir razviju dva različita negativa, te se na takav način na fotografiji može "ukazati nečiji duh". Istu stvar je moguće proizvesti digitalnom obradom.. a ponekad se čak ide i toliko daleko da se dobivena slika namjerno upropasti (da bude mutnjikava i nekvalitetna) kako bi se montaža ili lik na slici teže raspoznao.

4. Namjerno namještanje i laganje

Namjerno namještanje i laganje, tj. "hoax" je, smišljeno zavaravanje javnosti, za malo medijske pažnje, pomoću neke od gore spomenutih metoda te izmišljenje vrlo maštovite priče (npr. poput one o "vilama iz Cottingleya")

Također, ponekad se igra upravo na kartu sugestije (a ljudi su često sugestivni) gdje se pričom, bilo u rangu totalnih izmišljotina, ili pak tvrdnjama suprotnim od stvarnosti, pokušava ljudima prodati priča kako je nešto nadnaravno na slici iako zapravo uopće nije.

utorak, 07.05.2013.

Njemačka kapitulacija

Na današnji dan, 7.5. 1945. godine njemačka vojska potpisala je kapitulaciju, čime je završen drugi svjetski rat u Europi.

Međutim, početak kraja njemačke dominacije Europom u drugom svjetskom ratu počeo je 11 mjeseci ranije, 6.6.1944. godine, rano ujutro, kada je započela najveća vojna invazija u novijoj vojnoj povijesti. Saveznička invazija na Normadniju. Poznata kao "Dan D".

Osim samog vojnog pothvata velikih razmjera, možda je najznačajniji individualni pothvat tog dana napravio fotograf Robert Capa koji je se zajedno sa vojnicima iskrcao na plažu Omaha u drugom valu napada, naoružan - fotoaparatima (dva fotoaparata tipa Contax II sa 50mm objektivima i nekoliko rezervnih rola filma.)

Nakon što je Capa uspješno preživio kišu metaka, te se sa ispucanim filmovima vratio u Englesku, dogodila se katastrofa - prilikom razvijanja filmovi su uništeni. Naime, nestrpljivi i neiskusni laborant je, u namjeri da što prije osuši filmove, upotrijebio prevsoku temperaturu grijača, što je doslovno rastopilo filmove. Od ukupno 106 snimljenih fotografija, "preživjelo" ih je tek 11, više ili manje oštećenih. Te fotografije su danas u fotografskim krugovima poznate kao "11 veličanstvenih".

Inače, osim Roberta Cape, pripreme za invaziju, samu invaziju te rezultate invazije, snimali su i drugi fotografi...

nedjelja, 05.05.2013.

Repeticio est pas mater stupidorum

Ili: "Pas mater glupanima kojima treba ponavljati neke elementarne stvari..."

....a te elementarne stvari u potpuno nasumičnom redoslijedu su...:

1. Fotografiranje samo po sebi nije ilegalna zakonom zabranjena aktivnost, ne krade dušu, niti uzrokuje štetu na fotografiranim predmetima, ili bolest i smrt osobe koja je fotografirana.

2. U svim slobodnim zemljama sve ono što nekim zakon nije opisano kao zabranjeno, smatra se dozvoljenim, bez obzira koliko se nekome iz nekog njegovog razloga nije po volji (ili je zbiog pogrešnih uvjerenja uvjeren da je to "zabranjeno"). Drugim riječima, u zakonima ne treba pisati da je nešto dozvoljeno da bi bilo dozvoljeno, već supotno, mora pisati da je zabranjeno da bi bilo zabranjeno.

3. Daleko je veći je broj paranoika, i njima sličnih ljudi sa raznim za okolinu opasnim poremećajima ličnosti, te raznih drugih muljatora kojima iz ovog ili onog razloga "jako smetaju fotoaparati" od fotografa koji imaju nekakve nečasne namjere. Velika većina fotografa su turisti, hobisti, umjetnici ili fotoreporteri.

4. To što netko ima veliki fotoaparat ne znači da je novinar, vladin agent, voajer ili slično, već jednostavno osoba koja si je uspjela priuštiti malo bolju opremu (veći i skuplji fotoaparat). Svi fotoaparati, bez obzira na veličinu, konstrukciju, vanjski izgled i medij na koji snimaju, stvaraju fotografije...

5. Na javnim prostorima ovlast legitimiranja ima samo policija. Zaštitarsko legitimiranje se može komotno odbiti do dolaska policije. Pretraživati (gledati slike) smije samo policija (i to samo uz nalog ili osnovanu sumnju), kao i privremeno oduzimati predmeta. Obični ljudi, bez obzira koliko visoko mišljenje o sebi, takve ovlasti nemaju, štoviše bilo kakav takav pokušaj je kažnjiv...

6. Sve ono što je na javnoj površini, izloženo je pogledu javnosti, bez obzira bio to čovjek, životinja, automobil, zgrada ili neki drugi predmet i kao takvo se smije fotografirati.

7. Vikanje, prijetnje nasiljem ili smrću, fizički napad i uništavanje opreme nisu "opravdana sredstva kažnjavanja" (ili točnije argument sile) u situaciajma koje se nekima ne sviđaju (kako mnogi ljudi primitivnog mentaliteta misle), već su prekršaji i kaznena djela za koja se plaćaju novčane kazne i/ili se ide u zatvor.

8. Kome se ne sviđa da bude na slici, ima pravo to reći fotografu, okrenuti glavu, prekriti lice ili se maknuti iz kadra. No općenito, tko ne želi da ga se vidi na javnom prostoru, nek se ne pokazuje javno. Fotografi nisu ti koji bi drugima trebal biti nekakve "dadilje"...

9. Zabranjivanje snimanja svim fotografima na mjestima kao što su npr. parkovi i slična mjesta, iz razloga poput "netko se bunio da ga netko snima" spada u fašističke metode kojima se zbog preosjetljivih i prekomotnih pojedinaca tlaći i potencijalno kriminalizira sasvim nedužne ljude, de facto zbog komada papira kojim neki stvaraju iluziju "sigurnosti".

10. Ako je negdje snimanje zabranjeno, tada na svim prilazima ili ulazima mora postojati vidljivo istaknut znak te zabrane. Ljudi nemaju telepatske sposobnosti da čitaju nečije ("muzičke") želje.

11. Profiliranje fotografa prema izgledu, ili točnije vrsti (veličini) opreme, te nametanje zabrane onima sa većom i skupljom opremom, dok se istovremeno drugima sa manjom i jeftinijom dopušta, nije ništa drugo nego diskriminacija. Ako je nešto zabranjeno onda mora biti zabranjeno za sve. Ako je dozvoljeno, isto tako mora biti dozvoljeno za sve.

12. Plaže, parkovi, igrališta i otvoreni sportski tereni su javne površine, koliko god to nekome bilo neshvatljivo.

13. Onaj tko vidi pornografiju u tome da neka odjevena osoba hoda cestom, vozi bicikl, igra nogomet, trči za golubovima ili radi bilo kakve slične radnje, je mentalno teško poremećena osoba, bez obzira koliko tu svoju poremećenost nastojala racionalizacijama prezentirati drugima kao "sigurnost".

14. Golotinja nije nužno i pornografija (i obratno, pornografija ne mora nužno podrazumjevati golotinju). Pornografija se odnosi na prikaz eksplicitnih seksualnih radnji. Akt i erotika su jednostavno prikazi golog ljudskog tijela i anatomije. Nažalost ima onih koji zbog svojih "vjerskih" i "moralnih" svjetonazora nisu sposobni ili ne žele shvatiti razliku.

15. Fotografija je autorsko djelo čija autorska prava, od trenutka nastanka fotografije, pripadaju onome tko je fotografiju stvorio (zato se ta prava i zovu "autorska prava"), a ne onome tko je na slici ili čiji se predmet nalazi na slici. (Tko ne vjeruje, može slobodno pročitati zakon o autorskom pravu. op.a.)

16. Objava fotografije (njen prikaz široj javnosti putem interneta) nije isto što i komercijalna upotreba fotografije (korištenje fotografije za reklamiranje nečega, ili prodaja fotografija). Za objavu onoga što je snimljeno na javnoj površini nije potrebna dozvola ni za snimanje ni za objavu, jer je snimljeno ionako bilo vidljivo javnosti.

17. Na Facebook i slične in-line servise na koje je moguće stavljati fotografije se ne stavlja fotografije koje se i inače nebi pokazivalo potpuno nepoznatim osobama - počevši od tehnički loših (mutnih, loše fokusiranih...) pa do onih sadržajem potencijalno sramotnih, ili pak previše intimnih.

18. Misliti je drek znati, pogotovo po pitanju onih ljudi koji nit su ikada pročitali neki zakon, nit su se ikada bavili fotografijom, već žive isključivo u moru svojih lažnih bajkovitih uvjerenja baziranih na raznim predrasudama i stereotipima, a sebe smatraju najpametnijima, najvažnijim ljudima na svijetu čije "muzičke" želje svi oko njih moraju poštivati.

19. Zakoni su obvezujući (i odnose se na sve ljude), dok nečije "(sigurnosne) preporuke" i slično nisu obvezujuće, i štoviše znaju biti obična baljezganja sastavljena od strane visokopozicioniranih ljudi koji nemaju pojma o fotografiji, te služe uglavnom za stvaranje panike kod naivnih i prikazivanje nekoga (fotografa) u lošem svijetlu.

20. Antifotografske propagande od strane raznih državnih "sigurnosnih" institucija su uglavnom totalna besmislena baljezganja kojima dotične institucije samo žele među naivnom i neobrazovanom populacijom ostaviti dojam da nešto rade, te pružiti lažan osjećaj sigurnosti, na način da u mnogobrojim i lako dostupnim osobama (fotografima) traže dežurne krivce i žrtvenu janjad.

...

petak, 03.05.2013.

"Ženska logika" po pitanju voajera?

Kako pišu domaći mediji, čini se da je jedan zadranin uvaćen kako je snimao žene kako obavljaju nuždu u WC jednog trgovačkog centra.

24sata:
Zadranin snimao žene u WC-u trgovine kako obavljaju nuždu
Večernji list:
Snimao žene u WC-u trgovačkog centra dok su obavljale nuždu

Prema onome što piše medijskim napisima o ovom događaju, navodno je jedna žena primjetila kako muškarac snima u WC-u, zapamtila dotičnog po tenisicama te prijavila zaštitaru koji ga je zadržao do dolaska policije. No nakon što je policija došla, iako je mogla tražiti kazneni progon, dotična žena je od toga (iz nekog samo njoj znanog razloga) odustala.

Naime, takvim snimanjem u WC-u dotični je prekršio kazneni zakon, članak 144. koji kaže:

(*"prostor posebno zaštićen od pogleda" je svaki prostor poput WC kabine, kabine za presvlačenje, dvorišta sa visokim zidom ili živicom, isl...)

Dakle, ako je dotična već reagirala, zbog čega onda nije zatražila od policije da predloži kazneni progon dotičnoga? Na ovaj način je samo omogućila voajeru (a zna se da zbog takvih i sličnih voajera svi fotografi općenito dolaze na loš glas, op.a.) da se premjesti negdje drugdje i ponovo nekog drugog snimi, a što je navodno (prema napisima) već i činio...

četvrtak, 02.05.2013.

Poznate fotografije - Blijeda plava točka

1990. godine, svemirska sonda Voyager 1 snimila je, sa ruba sunčeva sustava, fotografiju planeta Zemlje.


(public domain)

(Wikipedia: Pale Blue Dot)

srijeda, 01.05.2013.

1. Maj

Svim fotografima i fotografkinjama, te onima koji još nisu fotografi, ali imaju ozbiljnu namjeru to postati, želim sretan 1. Maj, Dan Rada, uz pjesmu "Da nam živi rad"... i nešto zgodnih fotografija radnog naroda.