Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 05.05.2013.

Repeticio est pas mater stupidorum

Ili: "Pas mater glupanima kojima treba ponavljati neke elementarne stvari..."

....a te elementarne stvari u potpuno nasumičnom redoslijedu su...:

1. Fotografiranje samo po sebi nije ilegalna zakonom zabranjena aktivnost, ne krade dušu, niti uzrokuje štetu na fotografiranim predmetima, ili bolest i smrt osobe koja je fotografirana.

2. U svim slobodnim zemljama sve ono što nekim zakon nije opisano kao zabranjeno, smatra se dozvoljenim, bez obzira koliko se nekome iz nekog njegovog razloga nije po volji (ili je zbiog pogrešnih uvjerenja uvjeren da je to "zabranjeno"). Drugim riječima, u zakonima ne treba pisati da je nešto dozvoljeno da bi bilo dozvoljeno, već supotno, mora pisati da je zabranjeno da bi bilo zabranjeno.

3. Daleko je veći je broj paranoika, i njima sličnih ljudi sa raznim za okolinu opasnim poremećajima ličnosti, te raznih drugih muljatora kojima iz ovog ili onog razloga "jako smetaju fotoaparati" od fotografa koji imaju nekakve nečasne namjere. Velika većina fotografa su turisti, hobisti, umjetnici ili fotoreporteri.

4. To što netko ima veliki fotoaparat ne znači da je novinar, vladin agent, voajer ili slično, već jednostavno osoba koja si je uspjela priuštiti malo bolju opremu (veći i skuplji fotoaparat). Svi fotoaparati, bez obzira na veličinu, konstrukciju, vanjski izgled i medij na koji snimaju, stvaraju fotografije...

5. Na javnim prostorima ovlast legitimiranja ima samo policija. Zaštitarsko legitimiranje se može komotno odbiti do dolaska policije. Pretraživati (gledati slike) smije samo policija (i to samo uz nalog ili osnovanu sumnju), kao i privremeno oduzimati predmeta. Obični ljudi, bez obzira koliko visoko mišljenje o sebi, takve ovlasti nemaju, štoviše bilo kakav takav pokušaj je kažnjiv...

6. Sve ono što je na javnoj površini, izloženo je pogledu javnosti, bez obzira bio to čovjek, životinja, automobil, zgrada ili neki drugi predmet i kao takvo se smije fotografirati.

7. Vikanje, prijetnje nasiljem ili smrću, fizički napad i uništavanje opreme nisu "opravdana sredstva kažnjavanja" (ili točnije argument sile) u situaciajma koje se nekima ne sviđaju (kako mnogi ljudi primitivnog mentaliteta misle), već su prekršaji i kaznena djela za koja se plaćaju novčane kazne i/ili se ide u zatvor.

8. Kome se ne sviđa da bude na slici, ima pravo to reći fotografu, okrenuti glavu, prekriti lice ili se maknuti iz kadra. No općenito, tko ne želi da ga se vidi na javnom prostoru, nek se ne pokazuje javno. Fotografi nisu ti koji bi drugima trebal biti nekakve "dadilje"...

9. Zabranjivanje snimanja svim fotografima na mjestima kao što su npr. parkovi i slična mjesta, iz razloga poput "netko se bunio da ga netko snima" spada u fašističke metode kojima se zbog preosjetljivih i prekomotnih pojedinaca tlaći i potencijalno kriminalizira sasvim nedužne ljude, de facto zbog komada papira kojim neki stvaraju iluziju "sigurnosti".

10. Ako je negdje snimanje zabranjeno, tada na svim prilazima ili ulazima mora postojati vidljivo istaknut znak te zabrane. Ljudi nemaju telepatske sposobnosti da čitaju nečije ("muzičke") želje.

11. Profiliranje fotografa prema izgledu, ili točnije vrsti (veličini) opreme, te nametanje zabrane onima sa većom i skupljom opremom, dok se istovremeno drugima sa manjom i jeftinijom dopušta, nije ništa drugo nego diskriminacija. Ako je nešto zabranjeno onda mora biti zabranjeno za sve. Ako je dozvoljeno, isto tako mora biti dozvoljeno za sve.

12. Plaže, parkovi, igrališta i otvoreni sportski tereni su javne površine, koliko god to nekome bilo neshvatljivo.

13. Onaj tko vidi pornografiju u tome da neka odjevena osoba hoda cestom, vozi bicikl, igra nogomet, trči za golubovima ili radi bilo kakve slične radnje, je mentalno teško poremećena osoba, bez obzira koliko tu svoju poremećenost nastojala racionalizacijama prezentirati drugima kao "sigurnost".

14. Golotinja nije nužno i pornografija (i obratno, pornografija ne mora nužno podrazumjevati golotinju). Pornografija se odnosi na prikaz eksplicitnih seksualnih radnji. Akt i erotika su jednostavno prikazi golog ljudskog tijela i anatomije. Nažalost ima onih koji zbog svojih "vjerskih" i "moralnih" svjetonazora nisu sposobni ili ne žele shvatiti razliku.

15. Fotografija je autorsko djelo čija autorska prava, od trenutka nastanka fotografije, pripadaju onome tko je fotografiju stvorio (zato se ta prava i zovu "autorska prava"), a ne onome tko je na slici ili čiji se predmet nalazi na slici. (Tko ne vjeruje, može slobodno pročitati zakon o autorskom pravu. op.a.)

16. Objava fotografije (njen prikaz široj javnosti putem interneta) nije isto što i komercijalna upotreba fotografije (korištenje fotografije za reklamiranje nečega, ili prodaja fotografija). Za objavu onoga što je snimljeno na javnoj površini nije potrebna dozvola ni za snimanje ni za objavu, jer je snimljeno ionako bilo vidljivo javnosti.

17. Na Facebook i slične in-line servise na koje je moguće stavljati fotografije se ne stavlja fotografije koje se i inače nebi pokazivalo potpuno nepoznatim osobama - počevši od tehnički loših (mutnih, loše fokusiranih...) pa do onih sadržajem potencijalno sramotnih, ili pak previše intimnih.

18. Misliti je drek znati, pogotovo po pitanju onih ljudi koji nit su ikada pročitali neki zakon, nit su se ikada bavili fotografijom, već žive isključivo u moru svojih lažnih bajkovitih uvjerenja baziranih na raznim predrasudama i stereotipima, a sebe smatraju najpametnijima, najvažnijim ljudima na svijetu čije "muzičke" želje svi oko njih moraju poštivati.

19. Zakoni su obvezujući (i odnose se na sve ljude), dok nečije "(sigurnosne) preporuke" i slično nisu obvezujuće, i štoviše znaju biti obična baljezganja sastavljena od strane visokopozicioniranih ljudi koji nemaju pojma o fotografiji, te služe uglavnom za stvaranje panike kod naivnih i prikazivanje nekoga (fotografa) u lošem svijetlu.

20. Antifotografske propagande od strane raznih državnih "sigurnosnih" institucija su uglavnom totalna besmislena baljezganja kojima dotične institucije samo žele među naivnom i neobrazovanom populacijom ostaviti dojam da nešto rade, te pružiti lažan osjećaj sigurnosti, na način da u mnogobrojim i lako dostupnim osobama (fotografima) traže dežurne krivce i žrtvenu janjad.

...