Fotografi svih zemalja naoružajte se...

petak, 10.05.2013.

Slike "duhova"

Svako malo se u medijima, pogotovo onim senzacionalističkim, a koji redovito ciljaju na lakovjernu i neuku populaciju, mogu naći članci u kojima se tvrdi kako je netko negdje u nekom trenutku "snimio duha", "čudovište", "NLO" ili nešto treće. Naravno, sve je popraćeno dotičnom fotografijom, a priča je uvijek u stilu "iznenadio se kad je vidio razvijenu fotografiju" i/ili "bili su sami, ali se na slici ukazao još netko".

Senzacionalistički napisi često idu baš na to da kod ljudi suzbiju kritičko razmišljanje nevjerojatnim tvrdnjama, tako da mnogima ne pada ni na kraj pameti da se iza nečega može nalaziti vrlo jednostavni i banalni razlozi, iako same slike ponekad doista djeluju fantastično i jezovito kao da su iz kakvog horor filma...

No ono što stoji iza dotičnih "fotografija duhova" je zapravo vrlo banalno, a svodi se na stvari od fenomena koji se zove pareidolija, preko slučajnih optičkih pojava, grešaka na fotomaterijalu, pa do namjernih fotografskih manipulacija i pričanja bajki. A ponekad i od svega toga pomalo.

1. Pareidolija

Pareidolija je pojava u kojoj ljudski mozak određene nasumične oblike automatski protumači kao neki točno određeni (poznati) lik, a najčešće se radi o ljudskom licu ili liku.

Često se javlja u situacijama poput igre svijetla i sjene, ili pak slučajnog položaja nekih stvarnih predmeta, svjetala ili drugih sličnih rekvizita, mokrih i masnih mrlja i sličnog, te u njima ljudi vide "duhove","svece","čudovišta" i slična "bića"...

2. Slučajni efekti, defekti i slični artefakti...

Određene optičke pojave te greške na fotomaterijalima ili kod procesuiranja fotomaterijala također znaju proizvesti "duhove" na slici; slučajno djelomično osvjetljavnje fotografskog materijala, ili greške u procesuiranju i manipulaciji fotografskim materijalom znaju ponekad rezultirati zanimljivim flekama i sličnim pojavama, a ako dotične imaju oblik nečega poznatoga ili se pak slučajno nađu na "odgovarajućem" mjestu na slici, opet će se naći onih koji će u njima (zbog pareidolije) vidjeti "duhove", "auru", "dušu koja napušta tijelo" ili neki slični "nadnaravni" fenomen.

Slične pojave se mogu pojaviti i na snimljenim fotografijama gdje utjecaj na slicu naprave neki slučajni optički efekti poput refleksije u staklu, unutar samog objektiva ("lens flare"-a), loma svijetlosti, nećistoće ili sličnog, pa ljudskom mozgu izgledaju kao "neki lik" ili neka "nadnaravna pojava"...

3. Namjerne fotografske manipulacije

Fotografiju je danas lakše lažirati nego ikada prije, prvenstveno zahvaljujući Photoshop-u i sličnim programima za obradu, no to ne znači da i prije, u doba filma i fotografskih ploča, nije bilo lažiranja, i to onih vrlo opsežnih...

Tako je kod fotografskih manipulacija, dvostruka ekspozicija najbanalnija metoda za "slike duhova". Kako je takva slika zabilježena i na samom negativu prilikom samog snimanja, lakše je naivnima prodati priču o duhovima kvaziargumentom "da je to snimljeno tako na originalu (negativu)". Jer kod svake dvostruke ekspozicije sve ono što je snimljeno djeluje prozirno, a nekad i van realnih proporcija.

Duge ekspozicije su također jedna od metoda koja ponekad zna proizvesti "sliku duhova". Naime, dovoljno da se kod malo duže ekspozicije netko pomakne, pa da njegov lik na slici ostane zamrljan do neprepoznatljivosti, ili pak da kod vrlo dugih ekspozicija netko ušeta u kadar i neko, relativno kratko vrijeme, ostane stajati na istome mjestu (da njegov lik na slici ostane zamrljan i proziran). Ili pak kod duge ekspozicije nekakvom svijetiljkom osvjetli kadar i tome slično...

U pravim fotomontažama se jednostavno iz dvije ili više fotografija složi jedna. Tako se prilikom izrade povećanja, jednostavno se na isti fotografski papir razviju dva različita negativa, te se na takav način na fotografiji može "ukazati nečiji duh". Istu stvar je moguće proizvesti digitalnom obradom.. a ponekad se čak ide i toliko daleko da se dobivena slika namjerno upropasti (da bude mutnjikava i nekvalitetna) kako bi se montaža ili lik na slici teže raspoznao.

4. Namjerno namještanje i laganje

Namjerno namještanje i laganje, tj. "hoax" je, smišljeno zavaravanje javnosti, za malo medijske pažnje, pomoću neke od gore spomenutih metoda te izmišljenje vrlo maštovite priče (npr. poput one o "vilama iz Cottingleya")

Također, ponekad se igra upravo na kartu sugestije (a ljudi su često sugestivni) gdje se pričom, bilo u rangu totalnih izmišljotina, ili pak tvrdnjama suprotnim od stvarnosti, pokušava ljudima prodati priča kako je nešto nadnaravno na slici iako zapravo uopće nije.