04

četvrtak

svibanj

2023

Grlite svoju djecu

Dragi moji blogeri, i ja sam jučer na svojoj skromnoj FB stranici ostavila tekst posvećen stravičnoj tragediji koja je zadesila i zavila u crno tolike obitelji. Uzalud je sada tražiti krivce i smjenu kojekakvih ministara; mrtvu djecu ništa od svega toga neće oživjeti. Roditelji su ti koji imaju najveću odgovornost. Na njima je da prvi prepoznaju i strah, i zabrinutost, i devijacije u dječjem ponašanju. Ako to zakaže, sve dalje isto tako zakazuje.

Tekst je pisan jučer, pa neću ispravljati "danas" u "jučer". Ionako je jasno što želim reći.


Ostavite odmah sve što radite i jako, najjače zagrlite svoju djecu.

Pustite iz ruku mobitele, lajkovi i objave na društvenim mrežama ne mogu vam biti važniji od njih. Pustite sve što radite, zagrlite ih i razgovarajte s njima. O bilo čemu. Pitajte ih kako je bilo u školi, treba li im neka pomoć oko lektire ili zadaće iz matematike. Naučite ih peći palačinke ili popeglati omiljenu majicu. Odigrajte s njima Čovječe ne ljuti se ili partiju bele. Smijte se s njima, provodite vrijeme uz njih. Pitajte ih što sve rade s najboljim frendovima i imaju li neku skrivenu simpatiju.

Radite što god znate, samo im pokažite da ih silno volite i da vam je stalo do svega što im se svakodnevno dešava. Radite što god znate da što manje vremena provode na internetu po kojekakvim tik tokovima, izazovima i igricama, da što manje gledaju filmove prepune krvi i nasilja; došlo je bremenito vrijeme u kojem krv i nasilje prodaju sve. Djeca su tome svakodnevno izložena, i ne budemo li svi kao roditelji, kao bake i djedovi ili učitelji dali sve od sebe da normalno odrastaju – loše im se piše.

Za osmero djece koja su danas ubijena je prekasno, kao i za njihovog trinaestogodišnjeg ubojicu. Ne usuđujem se niti pomišljati na roditelje koji su danas doživjeli najgori mogući bol – ostali su bez djece. A samo su otišla u školu, za Boga milog.
Sad će sa svih portala vrištati senzacionalistička otkrića i naslovi, trančiraće se u tančine razlozi i motivi, kopaće se po najdubljim ranama osam obitelji koje trebaju ukopati svoju djecu, kao i po obitelji pubertetlije koji zapravo jedini zna zašto je to učinio.
Puno će ljudi mijenjati naslovne fotke i stavljati kojekakve prigodne koje je netko drugi složio, u znak podrške ljudima kojima se život pretvorio u deveti krug pakla.

A prekasno je sad za sve. Njih više ništa ne može vratiti, a on ostaje stigmatiziran i zapamćen kao onaj koji je masakrirao svoje školske kolege. Jesu li sada pametovanja i razlozi uopće bitni? Gotovo je.
Zanijemiš pred takvim užasom i bolom.

Zato ostavite odmah sve što radite i jako, najjače zagrlite svoju djecu. Budite njihova sigurna luka zauvijek, i neka znaju da ste uvijek tu, uz njih i za njih.

Pomolite se za nedužne duše koje su prhnule u vječnost poput prestrašenih grlica.

( photo by Fine Art )

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.