Možda svijetlim?

Danas ću se samo površno osvrnut na dvije situacije koje pune sve portale, a ne znaš šta bi se uopće pametno moglo reć i o jednoj i o drugoj.

Situacija prva – žena čeka sedam mjeseci rezultat PHD-a, pa onda ocrni jednog vrhunskog liječnika da šta joj nije javio rezultat ( koji je, na njenu nesreću, najgori mogući ) i onda ode van na operaciju.
Ja sam onkološki pacijent. Prvo što sam pitala bilo je – kada ćemo sigurno znati? Odgovor je glasio – biopsija i rezultat PHD-a. Jesam li čekala sedam mjeseci da mi se netko javi? Nisam. I da me nisu obavijestili, ne bih čekala da prođe toliko vremena za konačnu potvrdu stravične dijagnoze koja me izula iz cipela.
Znate što sam prošla – operacijetinu, oporavak, prevalila preko leđa dvije trećine zračenja. Za darovani život mogu samo opetovano zahvaliti liječnicima sisačke ginekologije, sjajnim rukama u Petrovoj koje su me operirale, mojoj brižnoj onkologinji koja ulaže toliko truda da me pokrpa zajedno sa fenomenalnim timom radiologa sa Rebra koji rade zračenja u Petrovoj. Svim medicinskim sestrama jedne i druge bolnice. U uvjetima u kojima funkcionira naše zdravstvo čine sve što je u njihovoj moći da svakog pacijenta iščupaju. I ne dam na njih, pogotovo ne onima koji sedam mjeseci ne pitaju za rezultate nalaza, a nalaz je presudan za život ili agoniju.

Situacija druga – ne može bit gluplja nego što jest. Čovjek od šezdeset godina dovede se u situaciju da novinarku lapi za intimni dio ( u širokim narodnim masama reklo bi se guzica ) i seksualno je uznemiri, da ne spominjemo traumatično iskustvo. Zapravo treba žalit za nekim vremenima bez društvenih mreža, kada se takva situacija rješavala zidarskom šljaskom od koje odu prednji zubi. A to bi mu, recimo, ja u takvoj situaciji i sad napravila. Ošerafila ga po gubici iz voleja, bez puno pardona i rasprave. I to torbom, a moja torba nikad nije lakša od pet, šest kila. Pa kad ti, krkane, kopča izbije oko il torba zube, tuži me za nanošenje tjelesnih povreda.

I nemojte me sad razapet zbog ovog što sam napisala. Ja sam postklimakterična žena od 56 godina, drugačije odgajana, i trenutno puna ionizirajućih zraka. Možda i svijetlim u mraku, a da toga nisam ni svjesna.