Ružarij

Tako volim riječ ružarij. Puna su je usta, i zvoni srebrnim suzvučjem poput malenih bucmastih anđela koji o Božiću rese tolike domove.

Ovaj sam ružarij dobila na poklon 2017. Iste one godine kada nas je čudo vratilo u život nakon stravične prometne nesreće. Stigla je iz Vatikana; donijeli su mi je moji Slavuljaši koji su u rujnu otputovali tamo održati nekoliko koncerata. Ja nisam mogla ići jer sam još uvijek zacjeljivala posljedice preživljenog užasa. Mirisna je poput najfinije ruže. Rijetko je vadim iz njene kutijice, želim da što duže zadrži taj poseban miris kojim ispuni moje ruke kada je povremeno izvadim.
Teško je govoriti o vjeri. Ljudi je uglavnom traže i priklanjaju joj se kada budu izloženi bolesti ili teškoj životnoj situaciji. Još je strašnije ako mole reda radi, iz navike ili da bi bili viđeni kako mole. Vjera bi morala biti snažna poput stijene, nježna poput majčina dodira i moćna poput One koja je na svijet donijela jaganjca Božjeg da na sebe oreuzme grijehe svijeta. Vjera bi nas trebala načiniti boljim ljudima, osnažiti nas kad posrnemo pod teretom i nedaćama, biti svjetionikom u mrkloj i olujnoj noći. Ispuniti ljudska srca ljubavlju prema svakom čovjeku koji nam dolazi u susret. Svjedočiti vjeru ne znači biti dijelom mase, nego u tišini spoznati koliko nam snage može dati.

Danas je Majka Božja od Kamenitih vrata. Neka sve vjerne zaogrne svojom ljubavlju i izmoli zagovor bolesnima, potrebitima i nevoljnima koji vape za čudom i utjehom.