Operacija Budnica

Već sam u nekoliko navrata spomenula da je Brezje centar svijeta, jel tako. Između ostalog, po tome što je u Brezje stiglo olimpijsko zlato iz Los Angelesa, po tome što nosi naziv akademske četvrti, po osebujnosti i složnosti svojih stanovnika, ali i po tome što su sve vrste budnica u izvođenju Gradske limene glazbe kretale iz Brezja. Razlog je jednostavan – godinama je limena glazba održavala probe u malenoj drvenoj kućici koju smo svi zvali baraka, pa su onda i sa budnicama kretali iz našeg firtla.

Ove su godine susjedi donijeli ukaz kojim se povodom Dana državnosti ima buklijom dočekati limena glazba, koja bi nakon odsvirane budnice trebala u povratku svratiti i na gulaš. Mene su zadužili da budem glasnogovornica i primim se odgovorne dužnosti postavljanja fotki u glavni stožer ( čitaj – Tocinu garažu za koju sam odabrala fotke riječnog galeba i Kupe, jer Toca ima mali brod za koji tvrdi da je u njega ulupano više novaca nego u školski brod Galeb ) i izdvojeno zapovjedno mjesto ( čitaj – Dadinu i Sonjinu kuću, gdje su postavljene stare fotke limene glazbe, jer njihov sin svira u istoj ).

Probudila se ujutro debelo prije alarma, popila kavu i u pet nula nula krenula ka glavnom stožeru sa friško otfikarenom granom ružmarina za u vazu sa ružama, pa pala u devet nesvijesti kad sam vidjela da pada kiša. Popili još malo kave, Dado broj dva pristavlja dinstat luk i povrće jer je meso za gulaš izvađeno iz kištre i napacano, znači gulaš se kuha orilo – gorilo. Toca postavlja stijegove, Anđelka mijesi kiflice, Sonja i ja slažemo štokrl sa heklanim miljeom i bršljanom pa postavljamo stol sa čašama, termosicama, osvježavajućim napitcima i kobasicama prvo pod jedan krov, pa prenosimo pod drugi krov, pa vraćamo pod prvi krov jer tamo ima više mjesta. U taj čas stiže poruka našeg mlafog glazbenika da od budnice ipak neće biti ništa jer kiša i dalje pada. Dio svirača dolazi na kavu i sve ostalo, a stiže i pojačanje prehrambene i tekuće logistike koju su donijeli članovi dviju petrinjskih obitelji iz drugog kvarta, čiji podmladak isto svira u limenoj glazbi. Nakon okrepe svirači se razišli, uz našu napomenu da ih gulaš čeka oko 11 – pola 12 ako se žele vratiti, bez obzira što budnice nije bilo. Pa nisu oni krivi što su meteorološki uvjeti bili nepovoljni, jel tako.

Gulaš je bio fenomenalan, zna Dado broj dva svoj posao, pa smo se kao organizatori u glavnom stožeru natrpali kiflica i gulaša uneznano. Još malo posjedili i razišli se ( barem ja, dio je još uvijek u stožeru ).
Šteta je što vrijeme nije dopustilo i da se operacija Budnica skroz uspješno izvede ( mislim na sviranje ), ali mi organizacijski nismo zakazali. Brezje je to, kod nas nema labavo.