Savršeni, al repići

Danas sam se jedva nekako pritjerala malo pogledat – pazi sad – pregled tjedna Gospodina Savršenog. Možda ne bi ni danas, al bilo mi je dosadno dok sam čačkala oko poprilično kasnog nedjeljnog ručka.

Odabrala za današnji jelovnik svinjske repiće sa krumpirom. Srećom sam ih stavila peć ranije pa sam mogla popratit napeta dešavanja oko Savršenog i harema iz kojeg bi on trebo odabrat svoju životnu supatnicu. ( Repići se inače mogu radit i u finom dunstu sa češnjakom, al danas mi se nije dalo špricat po gornjem dijelu peći pa sam ih bubnula u rol, fino začinjene. ) Pa gledam ja taj šouprogram i sve ne vjerujem šta gledam.
Kome uopće može past na pamet osmslit šou gdje frajera strpaju u kuću sa dvadeset žena, pa on bira i prebire koja bi mogla bit ko stvorena za njega? Pa dijeli ruže. Pa bleje one koje ih nisu dobile. Pa ih vodi igrat graničara. Pa bleje one koje pogodi lopta. Pa ih vodi jašit konje. Pa one sline jer da on u traper košulji i trapericama izgleda ko eurodžekpot. Pa jednu po jednu izvodi na dejt il na neki razgovor i opet dijeli ruže. ( Ja dok traju reklame letim podlijevat repiće koji već fajn miriše iz rola i gulim skuvani krumpir da ga na kraju bubnem samo da se dobro zapeče. ) Baj d vej, dotuko me izjavom - ne doživljavam sebe u ulozi savršenog, više se doživljavam kao kompletna osoba koja u show ulazi u potrazi za onom zadnjom, velikom i bitnom stvari koja mi još nedostaje u životu, a to je ljubav. Pa si mislim – dečko, imaš trideset i jednu kvrgu na leđima i nemaš druge ideje kako pronać ljubav nego se prijavit u teve šou da između njih dvadeset prebireš, pa ako pogodiš biće dobro?!

Kandidatkinje su klasika za današnje vrijeme – umjetne trepavice, umjetni nokti, nabadaju na štiklurinama neka više, neka manje. Olajavaju jedna drugu iza leđa – ona vaka, ona naka, jezika ne uvlači, stalno šuti. Trepću tim umjetnim trepavicama da propuh nastane čim Savršeni uđe u prostoriju. ( Repići su gotovi, pa ih vadim van iz rola i bubam krumpire da se zapeku; sad sam već opasno gladna. Vadim i kiselu papriku, za bolji umjetnički dojam. ) Savršeni po petnajsti put dijeli ruže, ja i kišem i kašljem, biće me uz sinuse uhvatila i alergija kroz ekran od tevea.

Odlazim jest svoj savršeni ručak, i masna do lakata razmišljam – šta i da imam trideset godina manje, opet ne bi prošla. Koga može zanimat neka bez umjetnih trepavica šta rade propuh, koja jede svinjske repiće sa krumpirom i mladim lukom?
Savršenog sigurno ne. Al to me nije spriječilo da se uneznano natrpam da me evo još želudac boli.