Jedan dobar dan

Danas s vama želim podijeliti dvije stvari.

Prvo, već sam nekoliko puta pisala o pratiteljima moje skromne stranice koji su osjetili potrebu da mi na neki svoj način zahvale za – kako oni kažu – smijeh koji pronalaze u mojim pričuljcima. Tako su do mene stigle breskvice, limuni i domaći arancini, lavanda i smokve, škare za ljevake i patchwork torba, hrpa šminke i slatkiša. A danas sam, usred Brezja, od nekoga tko me prvi put vidi u životu, dobila maleni buketić narcisa i fini čokoladni liker uz iste riječi – hvala vam za smijeh. Ne znam možete li pojmiti kako je dobar, dobar osjećaj znati da svojim riječima dotičeš duše drugih ljudi. Hvala vam svima, i vama koji komentarima ispunjavate djeliće ove stranice, i vama koji ste osjetili potrebu da mi na neki svoj način kažete – hvala za smijeh. I vi dotičete moju dušu na jedan topao, ljudski način.

Drugo, danas sam se konačno nasmijala kao luđakinja gledajući snimku koju je objavila moja dobra poznanica. Snimala žena svoju vešmašinu dok centrifugira, da zorno prikaže drugoj poznanici koje zvukove vešmašina proizvodi tijekom centrifuge ( a bogme čudne zvuke proizvodi ). I onda usred centrifuge otvara se neka ladica ispod bubnja, i ispada šeraf veličine manjeg čekića. Takav da se pitaš gdje je ta skalamerija uopće stajala i čemu je služila. I dok sam se smijala, dodatno se sjetim epizode s mojom rođenom vešmašinom koja je u naletu centrifuge doskakala do vrata od kupaone i onemogućila mi ulaz u istu. Mislim, čula sam ja da ona malo previše đika, ali nisam se nadala da će mrcina baš zablokirati ulaz u kupaonu. Srećom je junior bio dostupan pa je vratio skakačicu u prvobitni položaj; ja sam je mogla samo mrziti s druge strane vrata.

I smijala sam se, i smijala, i smijala toliko glasno da sam počela štucati od smijeha.
Sve u svemu, bio je ovo dobar dan.