Plastičnjava

Točno ću kupit umjetni bor. Neki mali, zgodan, samo ga svake godine iščeprkam iz kutije i nasandrčim gdje treba.

Jer ovo smolavljenje svake godine će me izludit. Prvo dok natrefim bor koji mi se sviđa...čudo jedno. Ako je manji, onakav kakav hoću, onda il je grbav il ima rijetke grane. Velike borove ne volim, jer čim ga vidim odma imam viziju iznošenja na sveta Tri kralja - dok skineš kuglice i lampice pola iglica je dolje. Dok zapneš za sve štokove i vrata popada ono pola šta je ostalo na granama. E onda obiđi pet, šest prodavača dok jedva uspijem pronać ono šta mi se sviđa. Dok vadim novce taman zinem reć - nemojte mi ga motat u mrežu, eto ga je već ko buđolu spakiralo. Šta znači da kod kuće prije nasađivanja u stalak treba obuć staru jaknu zbog smole i pikanja, dok ga ispetljam iz one mreže zrela sam za apaurine.
Pa spuštaj sic da stane u gepek, pa ga drkljaj iz gepeka i čisti sic. Onda prvo predah i pripreme za vađenje iz mreže. Pa ispaćeni životni supatnik nasađuje, i uvijek problemi sa stalkom. Ima ih tri il četri, al nikad nijedan ne paše. Pa me saziva svake pol minute van da vidim. Šta imam vidit, nasadi bor jebote, znaš da smičem sve šta moram smaknut da se bor unese. Možda se neznatno i pokačimo jer on ne zna jel bi ga zakajlo il ne bi, obzirom da stalak baš ne paše. Pa odmor i pripreme za unošenje.
E kad se unese opet šou - kud ga zakrenut, eno je pala jedna kajla, bil ga prema tamo...Pa se sjetim da nisam izvadila kutiju s kuglicama i girlandama; miči bor da mogu do mauzoleja gdje stoji i nakit. Kad iznesem kutiju, opet potjera za kajlama i namještanje. I tako svake godine urnebes.

Pa jel bi možda bilo vrijeme da kupim plastičnjavu koja će stajat u kutiji i kad dođe vrijeme samo izvadim kutiju ko gospođa i smontira se bor, bez biranja i mreže i kajlanja jer stalak ne valja.
Nekako mi miriši da bi moglo bit kupnje plastičnjave.