Ljudima velikog srca

Danas je međunarodni dan volontera. Onih nesebičnih, posebnih ljudi koje u životu vodi srce više od razuma, koji čine sve što je u njihovoj moći da ublaže nečiju patnju i pomognu kada je najteže, ne očekujući ništa zauzvrat i često riskirajući i vlastite živote.

Već sam nekoliko puta spominjala i zahvaljivala onoj rijeci ljudi koja se slila u Petrinju krajem prosinca prošle godine, i želim to ponovo učiniti. Pripadnici navijačkih skupina, dobrovoljnih vatrogasnih društava, planinari, pripadnici HGSS-a sa potražnim psima i puno onih koji su naprosto sjeli u automobile nakon što su sakupili nešto pomoći i dovezli je u Petrinju. Najbolji hrvatski chefovi na petrinjskom su središnjem trgu, pod šatorom, kuhali obroke i dijelili ih ljudima. Iz svih krajeva Hrvatske stizala je rijeka ljudi, i ne postoje riječi dovoljno snažne i velike koje bi mogle izreći našu zahvalnost. Rušili su dimnjake, pokrivali oštećene krovove, donosili toplu odjeću i deke, hranu za djecu, no više od svega donijeli su svoja velika, topla ljudska srca koja su kucala zajedno s našima i skupljali krhotine naših srca i kuća petrinjskim ulicama. Pritom ne treba zaboraviti da je tlo i dalje podrhtavalo, i to snažno. Osobno, želim još jednom zahvaliti članovima Planinarskog društva hrvatskog liječničkog zbora koji su sa krova mog skromnog doma skinuli dimnjak koji je probio krovište i srušili preostala dva jer su bili rasklimani, te zatvorili krov da kuća ne prokišnjava. Hvala im iz sveg srca, iskreno se nadam da će doći vrijeme da susretnem te ljude i počastim ih pravim petrinjskim ručkom.

Ni Petrinjci nisu zaostajali, puno se njih javilo Gradskom Crvenom križu i volontiralo, pomažući potrebitima. I sami oštećenih domova, razvozili su hranu i ostale potrepštine nemoćnima i bolesnima koji nisu mogli doći do šatora na trgu. Susjed je pomagao susjedu i čovjek čovjeku, koliko god je mogao.

Ne zaboravlja se to. Ruke koje otiru suze i pružaju pomoć ostaju zauvijek urezane u pamćenje.
Svi vi koji ste došli i pomogli kako i koliko ste mogli, znajte da ste i vi postali Petrinjci i da vam je Petrinja drugi dom, čak i ovakva izranjavana. Zajedno možemo sve. Pružiti ruku u najtežim trenucima mogu samo veliki Ljudi; hvala vam što to jeste. Hvala vam do neba i natrag.

( na fotografijama - petrinjski volonteri Gradskog Crvenog križa i planinari - liječnici na djelu, na mom krovu )