03

petak

rujan

2021

O skeledžijama

Danas sam ljuta. Do te mjere da bi kobra mrtva pala iste sekunde da me greškom ugrize. Pa ću možda malo bit neugodna, al šta da radim? Riječi su moj način borbe i moje naoružanje.

Dakle:
1. potres je bio pred 249 dana
2. 249 dana ljudi se kolju po forumima, grupama, svugdjenegdje ko je šta ubunario, jedni traže što brže rješenje, drugi zjale - šta bi vi htjeli, radite si sami, pa nastojim što manje čitat objave po grupama jer se silno nasekiram
3. elaborati za rušenje...e tu me spopadne takva huja da bi ja ugrizla kobru prije nego ona mene; jel za rušit - je, sjedaj u bager i ruši, kakvi elaborati i izmišljanje tople vode?!
4. vijesti na teveu uopće ne gledam, jer mi dođe da ga slupam kad slučajno naletim na lažimaži priče; ono, retardirani su pa ionak ne razumiju šta mi govorimo, a i biće kad bude, šta sad jebiga pravit dramu oko toga šta grad na pedesetak kilometara od Zagreba izgleda ko Bejrut
5. otkad ikad se zna kad škola treba počet; mjesecima se govori o tome da treba osigurat sigurne koridore za kretanje naše djece
6. škola počinje u ponedjeljak; danas se ispostavilo da NEMA JEBENIH SKELA I DA ĆE ETO KASNIT MALO SIGURNI KORIDORI
7. kome uopće može past na pamet kraj zgrade koja samo šta ne padne slagat skelu s nabacanim fosnama, ispod kojih bi naša djeca trebala bit sigurna
8. ako je ovo sigurni koridor ja sam Brižit Bardo u najboljem izdanju
9. ispod ovog ne prolazim ni da me na kraju skele čeka Balibeg u bijeloj košulji, s tanjurom baklave
10. ima li određeni vremenski rok do kojeg će se naši živci rastezat; ovako se igrat sa našom djecom, halo skeledžije?!
11. mene bi bilo užasno sram da sam na nekakvoj funkciji s koje bi mogla utjecat, a da se pravim grbava i prodajem prazne priče
12. ja i dalje mislim da ću se ujutro probudit i skužit da sam sve samo sanjala, i taj horor traje 249 dana kad se ujutro probudim i skužim da nije san i da NIKOGA od onih koje bi trebalo bit briga NIJE BRIGA
13. nema dalje, uživajte u pogledu na sigurni koridor
14. zapravo ima dalje - moram se zahvalit svim odgovornima šta su učinili sve da naša istraumatizirana djeca početak školske godine dočekaju bez sigurnosti na ulicama; zaista ste divni i sigurno vam je žao šta i vaša djeca ne moraju hodat ispod fosni
15. sad idem pojest bananu, popit šlaftabletu i spavat, ispuhala sam se barem malo

( photo by Lea Kizilkaya, hvala Lea )


<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.