Ode godišnji

I tak. Moj ljetni godišnji nesto u vidu magle. Jebote, ko da sam jučer otišla na godišnji, a sutra ujutro se trebam dić i krenut radit.

U neka davna vremena, kad bi se vratili s ljetnih praznika, običajno je pravo nalagalo da se na satu hrvatskog jezika odmah piše sastavak na temu "Kako sam provela/proveo ljetne praznike". Pa onda trtljaj i baljezgaj gdje si bio, šta si radio, šta si nedajbože čito il korisno napravio. Da sad moram pisat sastavak na temu "Kako sam provela godišnji odmor", išlo bi otprilike ovak:

Ja sam iskoristila ljetni godišnji odmor, a ko da nisam. Prvih par dana sam se razvlačila nad prvom kavom, pa nad drugom kavom, pa planirala šta ću sve korisno napravit dok sam na godišnjem. Ono, svaštanešta pospremit i okrčit i cijeli ruswaj napravit po kući. Pa sam na dnevnoj bazi mijenjala planove, jer me svaki dan nešta smetalo. Recimo, ak bi taj dan isplanirala prat prozore a pojavi se neki oblačak - obustavljaj akciju "prozori danas moraju bit oprani" jer se sprema nevrijeme koje graniči sa smakom svijeta, pa kud ću prat prozore jer će ih svejedno sjebat kiša. Il ako bi nedajbože isplanirala peglat taj dan, sastavi takva vrućina da ni disat nemreš a kamoli palit peglu pa mlavit s njom i dodatno stvarat osjećaj kipućoće u stambenom prostoru. Špajzu sam kretala pospremat jedno triput i odustajala usljed navedenih meteoroloških uvjeta. U tom planiranju sam stigla do petka, kad sam morala nešta malo i napravit. Pa sam ajde u petak presaugala stambeni objekt i speglala svašta i brisala prašinu i krepala radeć, jer nisam stigla isplanirat kak ću radit.
E onda sam drugi tjedan išla na Kupu kad je dozvoljavalo vrijeme i promišljala o smislu života, a da nije samo planiranje šta bi se moglo skuvat i jel bi se možda moglo štagod radit na temperaturi od četrdesetosam stupnjeva, koja se stvara kad recimo pohaš meso i pečeš pomfri. Krajem drugog tjedna ostala sam osupnuta spoznajom da imam još svega jedan tjedan godišnjeg.
Pa opet sedam dana planiranja na dnevnoj i višednevnoj bazi. Tu i tamo te uhvati da nešta pametno radiš, al onda brže sjedneš dok te ne popusti taj gadni osjećaj. Cijeli tjedan čuvala sam malo jednog malo drugog najdražeg frajera, a išli smo i na Kupu zajedno; to mi je recimo bilo najbolje provedeno vrijeme jer se uvijek puno smijemo i uživamo kad smo zajedno. U petak me iznimno iživcirala gospođa u deemu, al to zaslužuje cijelu jednu priču. I u svemu tome osvanula i današnja nedjelja, koju smo iskoristili za posjet mom bratu. Fini roštilj i prilozi i kolači i kava, i puno prisjećanja na kojekakve davne situacije koje su nas ispunjavale smijehom.

Pa kad sutra ujutro zazvoni alarm, zasigurno će mi najradosniji smiješak obasjat lice, jer konačno je došao taj divni dan da više ne moram planirat i ispijat te puste kave, nego krenut radit.
Od sutra nema više labavo sve do pred Božić. Barem ću se do tada odmorit od planiranja.