Budimo Ljudi jedni drugima

Miles Davis bio je jedan od najvećih jazz glazbenika koji su hodali američkim tlom. 25. kolovoza 1959. izašao je na nogostup pred čuvenim jazz lokalom "Birdland" zapaliti cigaretu; pored njega stajala je bjelkinja koja je izišla iz lokala iz istog razloga. Naišao je policajac i rekao mu da produži dalje. Gospodin Davis odgovorio je jedinim logičnim protupitanjem - zašto bih, pa ga je policajac odlučio uhapsiti i došlo je do naguravanja. Prišla su još trojica policijskih detektiva i počeli su tući gospodina Davisa, ni ne znajući koga tuku. Priveden je pod optužbom neprimjerenog ponašanja i napada na policijskog službenika. Slučaj je medijski popratila svjetska javnost, ukazujući na rastući rasizam njujorške policije,
George Floyd novi je Miles Davis, bolje rečeno jedan u nizu brojnih Milesa Davisa. Razlika je u tome što je George Floyd umro sa lisicama na rukama, na betonu Minneapolisa. Ugušio se dok mu je policajac klečao na vratu, a tri ostala policajca ignorirala apele okupljenih građana da puste čovjeka. Jer George Floyd je bio čovjek; doista druge boje kože, ali čovjek. Sa vrlinama i manama, poput policajca koji ga je ubio, i sad je uhićen pod prijetnjom zatvorske kazne od 25 godina zbog ubojstva iz nehaja. A Georgea više nema; njegov je ovozemaljski put okončan gušenjem koje mu je priuštilo drugo ljudsko biće.

Nitko od nas ne može rođenjem odabrati boju kože, spol, vjeroispovijest ili nacionalnost. Ali može odabrati biti čovjekom koji u svakom drugom ljudskom biću vidi samoga sebe. Zato sam još više ponosna na mog najdražeg frajera, koji je u Londonu za malenog dječaka druge boje kože rekao da je drugačiji od njega po boji majice koju je nosio.
Rasist se ne rađa; rasist se postaje ugledanjem na okolinu i ljude koji ga okružuju. Nije li krajnje vrijeme da djecu počnemo učiti da smo svi isti? Ili bolje rečeno, da počnemo učiti od djece? Djeca će u ranoj dobi pristupiti drugom djetetu kao sebi ravnom i uživaće u igri, neopterećena jezivim stvarima kojima se truju odrasli.

Budite ljudi jedni drugima, i budite svjetlost jedni drugima. Svi smo mi krvavi ispod kože. Svi smo mi Miles Davis, i možemo postati George Floyd. Boja kože nas neće zaštititi od monstruma.

( prva fotografija - Miles Davis u krvavoj košulji, The 1959 Project; druga fotografija - djeca koja se grle, snimio Joseph Crachiola )